SPAJA Prašku i Gajevu u samom centru Zagreba, dali su ga sagraditi braća Artur i Milan Marić, rođeni Mayer, još 1931. godine, a danas, kažu nam Zagrepčani, Marićev prolaz vapi za "makeoverom". Od nekadašnjeg šarma ostale su tek mozaik pločice koje tu i tamo podsjećaju na vrijeme u kojem je prolaz nastao, i to na mjestima gdje još nisu ozbiljno oštećene.

Na podu su udubljenja i tragovi propadanja. Ništa bolje nije ni na stropu, s kojeg dopire žućkasto-bijelo svjetlo koje podsjeća na bolničku rasvjetu i cijelom prostoru daje pomalo "hladnu" atmosferu. Zidovi su išarani grafitima, poneka su stakla razbijena, izlozi su većinom prazni. Lokali koji su nekoć vrvjeli životom danas su zaključani i čekaju novog vlasnika ili zakupca.

Galerija

No, kako nam govore česti prolaznici na koje smo naišli, teško je očekivati da će se uskoro išta promijeniti jer, prije nego što ga se "vrati u život", prolaz bi, kako smatraju, najprije trebalo "ušminkatI".

"Skupljaju se beskućnici, smrdi, ima smeća..."

"Pa prvo - beskućnici. Smrdi, užas jedan, tako da je to katastrofa, pogotovo navečer. Sve je puno papira i boca, stvarno užas. U principu, star je, vidite i sami, razbijeni izlozi, lokali isti takvi. U svakom slučaju, trebalo bi ga urediti", govori nam jedna Zagrepčanka.

Prolaznici na koje također nailazimo kažu da bi ga, ako ništa drugo, barem prefarbali, postavili nove pločice, očistili i maknuli sve ono što ondje ne pripada. "Bilo bi dobro da se otvore neki novi lokali. Koliko ja znam, ovaj jedan je tu već 30 godina i valjda je jedini opstao. Ovi ostali su svi zatvoreni, propali i tako dalje. Bilo bi ljepše da ima puno više lokala i da to malo živne", spominju.

"Trebalo bi biti ono, kiša pada i pomisliš: 'Joj, moram kupiti novine'. Ajmo tu. Ili 'Prodaju se ZET-ove karte? Ajmo do Marićeva prolaza'", dodaje usput i još jedna prolaznica. Upravo je tome, prisjećaju se naši sugovornici, prolaz nekoć i služio.

Ondje su se kupovale novine ili karte za javni prijevoz, skraćivao put, bejžalo od iznenadnog pljuska ili se barem nakratko skrivalo od sunca i užarenog betona. I bio je, tvrde prolaznici koje smo ondje susreli, čišći i znatno uređeniji nego danas.

Kalinić: Nosi negativnu konotaciju

U prolazu smo sreli i Pavla Kalinića, koji je, podsjetimo, bio pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama kad je gradonačelnik bio Milan Bandić, a na posljednjim lokalnim izborima kandidirao se za gradonačelnika Zagreba kao nezavisni kandidat.

"Marićev je prolaz više-manje bio u redu, međutim u zadnje vrijeme pločice ispadaju. Ekipa koja je preuzela prije četiri-pet godina jednostavno ne doživljava što se događa u gradu", poručuje. Smatra također da prolaz koji spaja Prašku i Gajevu nije sustavno održavan te da bi, želi li ga se doista "oživjeti", dio posla trebao odraditi Grad, ali i vlasnici odnosno zakupci poslovnih prostora", tvrdi Kalinić.

"On nosi i negativnu konotaciju jer je cijela ova zgrada nekad pripadala jednoj bogatoj židovskoj obitelji koja je poslije preuzela ime Marić. Oni su opljačkani i kad je nešto nekome oteto, takav prostor nosi neku vrstu prokletstva i teško ga je spasiti", dodaje.

Pitali smo Grad planira li mu se uređenje

U gradsku smo upravu poslali upit planira li se uređenje Marićevog prolaza te, ako da, u kojem vremenskom okviru. Osim toga, postoje li trenutačno razrađeni planovi ili projekti za njegovu obnovu ili uređenje, te na koji bi se način prostor aktivirao. No, do objave ovog članka, odgovor nismo dobili. Objavit ćemo ga kada nam stigne.

Marićev prolaz, inače, građen je u stilu art decoa, a iza njegova projekta stoji Rudolf Lubynski, arhitekt koji je "autor" i sinagoge u Praškoj ulici te zgrade Hrvatskog državnog arhiva. A ovaj mu je prolaz bio posljednje arhitektonsko djelo.

Prije rata, ondje su radile šeširnice, zlatarnice, brijačnice... kao i kiosci, a mnogi ga pamte po ZET-ovim šalterima na kojima su se kupovali pokazi. Danas se tamo odlazi, među ostalim, u Poreznu upravu, jedan butik, Hrvatsko društvo katoličkih liječnika te fast food.