DOK SE NEKI žale na nedostatak sadržaja zimi u gradu, mladi Splićanin Mislav Matić uzeo je alat u ruke i svoje slobodno vrijeme posvetio onima kojima je najpotrebnije. Besplatnu pomoć od sitnih popravaka do teških poslova ponudio je u grupi na društvenoj mreži, čime je oduševio svoje pratitelje.

Popravlja i montira namještaj, čisti, pomaže starijima...

Jednostavno je, kako nam kaže, odlučio podijeliti svoje slobodno vrijeme, znanje i vještine s drugima kako bi im pomogao. Na njegovo iznenađenje, pomoć je do sada zatražio velik broj ljudi.

"Prošlo je skoro mjesec dana od objave i ljudi me i dalje zovu. Sad mi je postalo teže i sastavljati raspored pa me neki moraju pričekati i po tjedan dana. No trudim se stvarno pomoći svima koji su se javili. Dani mi sad najčešće izgledaju tako da odradim dva do pet poslova, a ostatak iskoristim za hobije. 

Puno toga znam raditi, a što ne znam, spreman sam naučiti. Radim sitne popravke namještaja, montiranje istog, pomažem u renovacijama, popravljam mobitele, računala, postavljam routere, ali i pomažem starijim i nemoćnim u svakodnevnim zadacima", priča nam Mislav. 

Dvadesetpetogodišnji Mislav završio je elektrotehničku školu gdje je naučio dosta toga raditi rukama, a kako ga je to i dalje zanimalo, svakodnevno je učio preko interneta. Već tri godine radi na sezoni pa mu je zima idealan period, kaže nam, da napravi nešto korisno. 

Mislav: Puno ljudi treba pomoć 

Njegova nesebična pomoć ne traži ni novac ni publicitet, već je, kako kaže, vođena iskrenom željom da pomogne onima kojima je najteže. U cijelom tom procesu najveća podrška su mu roditelji, koji su ga, uz sve pozitivne aspekte, upozorili i na neke negativne strane ovog pothvata.

"Shvaćam da se to može dogoditi, no nisam se osjećao iskorištenim. Za sada su se stvarno javljali ljudi kojima je zaista bila potrebna pomoć. Od ljudi koji imaju zdravstvenih problema do ljudi koji nemaju nikoga. Malo me žalosti što je dosta ljudi u potrebi, ali me to i motivira da nastavim i dalje pomagati. 

Evo, danas sam u Kaštelima pomogao rastaviti namještaj i iznijeti ga van, a kod druge žene sam pomogao stare stvari odvesti u reciklažno dvorište. Zbog ovog sam naučio i montirati kameru na stražnji dio automobila. Žena me nazvala i pitala znam li to napraviti i ja sam rekao da ću pokušati. Malo sam gledao na YouTubeu i sad znam postaviti kameru", kroz smijeh nam je ispričao Mislav. 

Sve to, kako nam govori, pružilo mu je potpuno drugačiji pogled na život. Shvatio je koliko su sudbine različite i kako samo jedna osoba može donijeti velike promjene.

"Dvije situacije su mi ostale urezane i zbog njih sam odlučio i dalje nastaviti koliko god budem mogao. Nazvala me starija žena koja je zamolila mogu li joj pomoći pomaknuti krevet. Meni je to bilo pet minuta vremena. Kad sam stigao, shvatio sam da ona nema nikoga i da je slabo pokretna. Krevet joj je bio ispod prozora kroz koji je puhao vjetar pa sam ga samo odmaknuo na drugu stranu da joj ne bude hladno. 

Pomogao sam i samohranom ocu koji ima dvoje djece. On se stvarno trudi i radi. Trebalo mu je pomoći zamijeniti kauč i počistiti po kući. Meni je to sitnica, a njemu je puno pomoglo. Vidio sam svakakve situacije i upoznao različite ljude i sve je bilo pozitivno. Zbog toga se osjećam sretno jer znam da sam na kraju dana ljudima olakšao život, a ja sam stekao životno i radno iskustvo", govori Mislav.

"Gospođa me pitala imam li bager s pikamerom"

Reakcije ljudi, kako nam priča, izuzetno su pozitivne. Iako ne želi novčanu naknadu za svoj rad, postoje oni koji mu žele pokriti trošak goriva ili ostaviti novac za kavu. Često ga, također, daruju domaćim proizvodima kao znak zahvalnosti.

"Uvijek će htjeti dati oni koji najmanje imaju, ali ja stvarno ne želim uzimati novac. Posebno ako sam došao za 10 minuta posla. No, ljudi mi često žele platiti i budu uporni pa prihvatim ako sam se vozio dugo do lokacije kako bi pokrio gorivo. Ljudi nisu ni najmanje sebični niti se osjećam iskorišteno.

U znak zahvale znam dobiti i domaće proizvode pa je tu bilo limuna, mandarina i maslinovog ulja. Svega se domaćeg nađe, no možda mi je ipak bila najdraža situacija kad sam jednoj baki otišao u kupovinu namirnica i kad sam se vratio, dala mi je čokoladu, to me malo vratilo u djetinjstvo", prisjetio se Mislav. 

Iako društvene mreže preplavljuju pozitivni komentari, Mislav smatra da ne čini ništa posebno vrijedno divljenja. Pomaže koliko može i na način na koji može, naglašavajući da nije svemoguć te da je zbog toga morao odbiti neke zahtjeve.

"Bilo je svakakvih upita, neki od njih su me i iskreno nasmijali. Jedna me gospođa nazvala da me pita imam li bager s pikamerom. Nažalost, nemam teške strojeve, ali imam puno volje i snage u rukama, ali bager nisam imao pa sam je morao odbiti. Bilo je tu još nekih zidarskih upita, za varenje, žbukanje i izradu fasade i tako veće poslove nažalost ne mogu prihvatiti", ispričao nam je kroz smijeh. 

"Osim posla, zovu za svoje kćeri i nećakinje"

Tijekom srednje škole volontirao je u Hrvatskom društvu Crveni križ, a također se aktivno uključio u udruge poput Dioklecijanove legije, koja mu je postala pravi hobi. Nedavno se okušao i u glumi, a dodatni izvor prihoda pružaju mu popravci računala i mobitela. Osim toga, trenira krav magu i redovito pohađa legionarske treninge, što ga je pripremilo za fizički zahtjevan rad.

Sve je to primijetio i ženski dio publike na društvenim mrežama, koji je Mislava poželio za zeta. 

"Bilo je zanimljivih komentara, baš su ludnica. Pisali su mi da bi me svaka majka za zeta poželjela, dok drugi napišu legendo, kralju... Bilo je žena i koje su me nazvale i rekle mi da imaju nešto za popraviti, ali da su me zapravo nazvale da me pitaju jesam slobodan jer imaju nećakinju mojih godina. Bude mi simpatično, ali sam zauzet pa se zahvalim. 

Cura mi je velika podrška u ovom i zabavljaju nas takvi komentari jer je to sve pozitivno. Ona me i potakla da objavim u grupi Empatija i drago mi je zbog toga što je upravo zbog te objave moja pomoć došla do velikog broja ljudi", rekao je. 

Objava je dospjela i do mnogih ljudi poput Mislava, koji žele iskoristiti svoje slobodno vrijeme u pomaganju drugima. Iako još uvijek nije siguran kojim putem će krenuti ovaj njegov nesebični čin, nada se da će s vremenom prerasti u ozbiljniji projekt. Do tada, kako kaže, pomagat će onoliko koliko bude mogao.