HRVATSKA, čini se, ne može bez afera u našem tipičnom stilu - nedavno su objavljeni nagrađeni dizajni budućih kovanica eura i nije dugo prošlo da je netko primijetio kako je dizajn kovanice od jednog eura blago rečeno vrlo sličan fotografiji kune koja se vrlo lako može naći na internetu. Štoviše, tviteraš s nazivom Marko je posložio nagrađeni dizajn i fotografiju škotskog fotografa Iaina H Leacha, slika se poklapa čak i u detaljima:

Uspjeli smo čak i ulazak u eurozonu začiniti na naš način - skandalom oko sumnje za korištenje tuđeg autorskog djela. Kada bolje razmislimo, što bolje karakterizira hrvatski mentalitet od ovakve afere? Što nas od ovog slučaja oslikava bolje?

Uopće zašto kuna i Tesla kada ima tako boljih motiva?

Kuna je postala hrvatski novac radi Tuđmanove fiks-ideje o pomirbi partizana i ustaša (stare neprijatelje ne možeš pomiriti, a u Domovinskom ratu su Hrvatsku branili sinovi i jednih i drugih). Sukladno Tuđmanovim idejama, za novac moderne hrvatske države je uzeta kuna koja je postojala samo u NDH, ali istovremeno smo kao vojne jedinice imali profesionalne brigade, čime je zadržana partizanska terminologija. No, eto sada je i kuna završila svoj životni put kao afera, lažni simbol propale ekonomije opustošene tranzicijske države.

No, možda smo krenuli krivim smjerom. Pogledajmo koje su motive uzeli za novčanice eura: motivi će biti šahovnica, i to na svim kovanicama, zatim karta Hrvatske, kuna, Nikola Tesla te glagoljica. Oko šahovnice i karte Hrvatske nema nekih dvojbi da im je mjesto na kovanicama, glagoljica je također naša, makar bi bilo bolje možda staviti par primjera uporabe č i ć ili ije i je. Realno, glagoljica nije baš neki simbol države u kojoj se najviše čitaju parovi na kladionicama.

Kuna je tu uspomena na Tuđmana (lako je pronaći u zapisima iz 90-ih, izvorna ideja je bila da se hrvatska valuta tradicijski zove kruna), no što je Tesla? Genijalac, radoholičar, izumitelj, poštenjačina - čime taj čovjek predstavlja Hrvatsku ili hrvatski mentalitet?

Netko tko samo pošteno radi i sve svoje ostavlja čovječanstvu, netko tko ne izlazi iz svog labosa 22 sata dnevno i spava par sati, netko koga nije briga za materijalne koristi od svojih izuma?

Netko tko ne gradi kuću na tri kata i živi skromno te jede još skromnije, kakav je Tesla bio, kakve ima veze s hrvatskim mentalitetom? Ili srpskim, da uključimo i to što je bio sin pravoslavnog prote.

Tesla je u hrvatskom mentalitetu anomalija, a ne simbol

Tesla nije naš simbol - on je prije anomalija našeg kleptomanskog neradničkog i lopovskog mentaliteta koji mrzi težak rad, dug put do uspjeha i stalno usavršavanje. Ovdje se cijeni instant-uspjeh i uvlačenje bezveznim autoritetima radi kakve sitne sinekure - u Hrvatskoj se cijeni sve ono što Tesla nije bio.

Postoji jedan lik koji bi Hrvatsku puno bolje ocrtavao i koji bi strancima, turistima, ulagačima, ali i Hrvatima koji žele nešto ovdje napraviti puno bolje od Tesle i glagoljice pokazivao hrvatski mentalni sklop i lokalne običaje, a to je Jovan Stanisavljević, poznatiji kao Čaruga.

Čaruga je bio prilično osebujan kriminalac, na ratištu u Prvom svjetskom ratu mu se nije svidjelo pa je lijepo krivotvorio isprave i proglasio sebe natporučnikom koji je onda otišao na liječenje i odmor. Poslije se pridružio družini "Kolo gorskih tića“ koji su pljačkali bogate i poslije trošili po selima. 

O Čarugi je narod prepričavao priče o "zaštitniku siromaha koji napada samo bogate, baš poput onog engleskog delije Robina Hooda". Kada su mu se žandari previše približili, pobjegao je u Zagreb, gdje je glumio uglađenog gospodina, pa je čak i postao vojni nabavljač 17. pješačkoga puka "Vojvoda Mišić", ili kako bi se danas reklo - bavio se javnom nabavom. 

Iznimno je bio egoističan - znao je kada bi plato račun dati dobru manču i reći: „Sad svima pričaj da je Čaruga bio ovdje!“ ili ako nije bilo takve prilike, ostavio bi pod pepeljarom poruku: „Ovdje je bio Čaruga!“. Na kraju su ga uhvatili i objesili. Na grob u Osijeku mu i dalje donose cvijeće, a ima o Čarugi i napisano nekoliko knjiga i snimljen je cjelovečernji film.

Današnju Hrvatsku bi najbolje predstavljao lik hajduka i kriminalca

Za razliku od hajduka i kriminalca Čaruge kojega i dalje slave i donose mu cvijeće, ljudi koji su cijeli život ovdje gradili i stvarali, kao što je Eduard Slavoljub Penkala, dobili su crticu u povijesnim portalima i možda spomen-ploču. Nikome, osim kao pitanje u pub-kvizu, nisu zanimljivi.

Ova sramota oko kune na novom euru taman je fino zaokružila 30-ak godina gospodarskog modela ove države i tako fino ocrtava bit onoga što jesmo. Tesla, sa svojom radnom i životnom etikom, tu ne spada. Ako ćemo iskreno, lik na hrvatskim kunama koji bi nas najbolje prezentirao je egoistični kriminalac Jovan Stanisavljević Čaruga.

Štoviše, ne samo da bi trebao biti lik Čaruge na eurima, nego bi tamo ispred Zračne luke dr. Franjo Tuđman trebalo staviti veliki spomenik gdje Čaruga nekom liku otima kesu s novcem (Srbi imaju lijep izraz - secikesa), kako bi svi koji dolaze u Hrvatsku znali gdje dolaze i kakvi su u nas pravni i drugi standardi rada, života i ulaganja. 

Jovo Čaruga je od svih koje pamtimo iz povijesti ove zemlje, lik s kojim se ova današnja Hrvatska možda i najviše može poistovjetiti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala