SVOJU gradonačelničku kandidaturu nedavno je najavila dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević. Rekla je kako na lokalne izbore, koji će se održati za dvije godine, izlazi kao nezavisna kandidatkinja.

Viktorija Knežević svoj odvjetnički ured ima 18 godina. Široj javnosti poznata je kao osoba koja je pokrenula stranicu Ocijeni me, namijenjenu ocjenjivanju službenika, svih onih čiji se rad financira novcem poreznih obveznika.

U dubrovačkoj javnosti poznata je već duži niz godina. Istupa oko brojnih tema, a posebno kritizira gradsku vlast, po čemu se isprofilirala i kao jedina koja u javnom prostoru argumentirano to i radi.

U razgovoru za Index Knežević je rekla više o svojoj kandidaturi, s naglaskom na rad gradske uprave i gradonačelnika Mate Frankovića. Dodirnula se i budućeg smjera Dubrovnika, kao i svoje dosadašnje karijere i aspiracija.

Kako ono kažu - tko stoji iza Viktorije Knežević?

Ha, trenutno sve iznosim sama, kao pojedinac, osoba koja je sad skupila dovoljno vremena da iznese kampanju koja je dovoljno intenzivna i zahtjevna.

Pitam Vas zbog poveznica s Centrom i Puljkovima. S njima ste išli na EU izbore, kad su još bili Pametno.

Simpatije postoje. To su ljudi koje jako cijenim, rade izuzetno dobar posao u Splitu. Pokazali su kako se pametno može pobijediti HDZ. Ali što se tiče Dubrovnika, ja u ovu priču krećem osobno i nezavisno.

Ne zna se ni tko su oni s kojima biste išli u izbore. Tko je ta ekipa na koju računate u Dubrovniku?

Imam one koji su mi skloni, s nekima razgovaram. Te ljude ćemo predstaviti. Neka procjena je da sam dovoljno prepoznatljiva da mogu započeti sama predstavljati sebe, iznijeti teme koje su jako važne. Zato krećem dvije godine ranije.

Uskoro će i parlamentarni izbori. Ali i oni europski.

Razmišljam o angažmanu. To je sve što mogu sada reći. Prerano je za sve drugo.

Ipak, za lokalne ste najavili kandidaturu čak dvije godine prije izbora.

Potrebno je da se predstavim i pripremim. Da imam predodžbu. Kad dobijem na izborima, želim biti spremna. A ne da mi treba šest mjeseci da se upoznam sa svim. Bit će i ovako kostura iz ormara, ali ovako ću znati što s njima.

Koji je bio trenutak u kojem ste se odlučili kandidirati za izbore?

Godinama sudjelujem u javnom životu na različite načine. Sjećam se ranih 2000-ih godina kad je Dubravka Šuica bila gradonačelnica. Bila sam jedan od organizatora pobune roditelja protiv cijena vrtića. Eto, kako je bilo onda, tako je svih ovih dvadeset godina.

Bili ste i do sada u nekim kampanjama?

Pomagala sam, bila na suportivnim zadnjim mjestima na listama. Posao mi je intenzivan, samohrana sam majka, nisam mogla više od toga. Sad bi bilo pjesnički da tražim moment u kojem sam našla trenutak u ponašanju Mata Frankovića da se odlučim kandidirati. Jednostavno, sad imam vremena i energije. I da, ključno je da sad vjerujem u pobjedu, a ne samo u solidan rezultat.

Spomenuli ste Šuicu. Koliko je njena vladavina slična onoj Frankovića?

Anketa koja je provedena u Dubrovniku govori da 75 posto ljudi misli da je situacija jednaka ili gora nego prije. Mislim da to govori dovoljno. Bila je nešto politički inteligentnija od Frankovića, ali što se tiče borbe za javne interese, na istoj su HDZ-ovoj liniji. O javnim interesima se oboje odnose prigodničarski, kad im treba smokvin list za prikriti interese.

Između njih je bio Vlahušić. Bili ste u HNS-u.

Pomagala sam mu u dvije kampanje. Prvi put kad je izgubio izbore i drugi put kad je pobijedio. Ali sam sedam dana nakon pobjede sam se zahvalila i rekla da ovo nije moje vrijeme ni moji ljudi.

Zašto?

Anticipirala sam što će se dogoditi. Okružio se krivim ljudima, promijenio je lice kaputa. Počeo se odricati ljudi. Bilo mi je to neprihvatljivo.

A baš je to vrijeme kad svi trče pobjedniku.

Pa mnogi su govorili da sam luda. Da, onda su svi trčali njemu, a ja sam otišla u suprotnom smjeru. Ali tko zna koje bih probleme imala da sam ostala, kao što ih i on sad ima. To je jedna od boljih odluka u mom životu.

Da se vratimo na njegovu politiku...

Imao je priliku koju nije iskoristio. On je danas prošlost Dubrovnika, a na takvu prošlost se neću puno osvrtati.

Frankovića stalno kritizirate. Ali on je ipak realizirao neke projekte koji su godinama stali na mjestu.

Promislimo o tim projektima. Nova škola na Montovjerni je napravljena bez parkinga. Cijela škola nema nijedno parkirno mjesto. A koštala je 75 milijuna kuna. Zamislimo da ima dvije podzemne etaže parkinga.

Studentski dom je koštao preko 210 milijuna kuna. Ima jednu etažu parkinga koja je zatvorena za građane. Vode se s tim kao da je bitno da se gradi, a bez brige o funkcionalnosti toga.

Imamo i Lapadsku obalu, ona se trenutno proširuje i to košta 145 milijuna kuna. Nije uzeto u obzir predviđeno povećanje razine mora uslijed klimatskih promjena.

Niste zadovoljni projektima?

Oni taj novac kao da bacaju iz helikoptera. Može bolje, kvalitetnije. A to se ne događa. Tu je i dom za umirovljenike u Gružu, gdje su prenamijenili jedan nekadašnji hotel. On je dobio građevinsku dozvolu. Tko ju je izdao? Grad Dubrovnik. Već je to nakaradna procedura. Onda su uzeli najveću lokalnu firmu i uzeli novac iz proračuna koji im treba. I onda se hvale.

Ali gdje je to umijeće, gdje je kvaliteta? A ne bi se smjeli ni hvaliti jer su i to uspjeli zeznuti. Imali su dovršen projekt, a nisu predvidjeli prskalice u slučaju požara. I sad sve ide na prenamjenu. Toliko o gradskim projektima.

On zauzima stav da ste opterećeni njime, da stalno istupate oko njega.

Rekao je da sam opsjednuta. Opsjednuta sam borbom protiv pogodovanja, korupcije, ubijanja javnog interesa, a on me ne zanima kao osoba.

Bila je priča oko poruke koju ste mu slali dok još nije postao gradonačelnik. O čemu se tu radi?

To je bilo 2015., između dva kruga izbora. Te izbore je on izgubio. Tada sam bila razočarana u Vlahušića. I pojavio se taj mladi čovjek čudnog glasa, prilikom sučeljavanja vidim da je vidno inferioran Vlahušiću. Slabo je poznavao teme, ali imao je i taj čudan glas.

Kako sam sama išla na treninge govora, pisala sam mu da se javi tom čovjeku kod kojeg sam išla. Šteta da se pati. Kasnije sam čula da je likovao svojim HDZ-ovcima kako ima ono što će me uništiti. A to je bila pristojna, dobronamjerna poruka. Tko je mogao onda znati u što će se on pretvoriti...

Zar su bile potrebne afere da se shvati mentalitet, politički način...

A kako bih rekla, po prirodi sam optimist. Kažu da je najlakše prevariti poštena čovjeka. Kad procjenjujemo ljude, tu ima i nade u bolje sutra. Činio se manje lošim rješenjem od Vlahušića.

Postoji li nešto što radi dobro?

Ova odluka o ograničavanju parkinga oko povijesne jezgre, mislim da je to za sada dobro. Pitanje je kakav će biti javni natječaj. Odluka je takva da oni koji ne žive u ili oko povijesne jezgre neće moći prema njoj automobilima. Mislim da smo svi mi to dužni. Meni neće biti teško.

Tiče se to i taksista, čiji broj će se smanjiti. Sad ih je oko 2700, što je previše. Vidjet ćemo kako će se to izvesti u natječaju. Bilo bi dobro da objave podlogu svih istraživanja oko toga.

Općenito, bavit ćete se pitanjem prometa u kampanji?

Ovo sve se doima kao vatrogasna mjera. Promet se mora rješavati strukturno, kao Monte Carlo. Monte Carlo ima tunele. Dubrovnik prometnice ne može širiti. Jedino infrastrukturu možemo gurnuti u podzemlje. Ovih dana sam imala u rukama projekt iz 1980-ih godina, očito su onda naši urbanisti bili promišljeniji.

Taj projekt podrazumijeva tunel od Sustjepana do Orsule u obliku slova Y. Dolje bi bio i sustav javnih garaža. Postojale bi pokretne stepenice koje bi povezivale garaže s površinom. Riješilo bi to problem unutar grada.

Ali to treba ići na referendum. Takav projekt mora ići na referendum. Prevelik bi to bio potencijalni korupcijski pritisak da mala skupina ljudi, ma tko god oni bili, o tome odlučuje. Više bih vjerovala kolektivnoj inteligenciji.

Govorit će se u kampanji sigurno i o pitanju prostora.

Devastacija je sveprisutna. Investitori su nekad u situaciji da se ponašaju kao gladni vukovi koji se tuku oko jednog janjeta. A vlast gleda kako pogodovati ovome ili onome. Kapital je ogroman. Jasno je da mu je imanentno da traži realizaciju.

Silni kapital se ponaša kao stanice u organizmu, kad previše rastu, nastaje karcinom. Smisao politike je da omogući kapitalu da se negdje drugdje realizira. Dubrovnik mora promišljati svoje širenje.

Turizam? Počeli su već dolaziti turisti, taman da malo potope ovu zimsku, lokalnu, domaću energiju.

Smjer je razvoj. Možemo ga usporiti ili ubrzati. Mogli bismo reći da više ne može nitko ući. A možemo krenuti u razvoj Dubrovnika i policentrično širenje. Stvoriti nove sadržaje. Dubrovnik premalo koristi tehnologije, stvara se pritisak, a nema sadržaja.

Problem je ugostitelja, oni skuplje plaćaju poslovni prostor od javne površine. To se treba promijeniti. Novac stvara javna površina. Kod nas je izokrenuto. Uvjerena sam da bi rado platili više kad bi taj novac išao u neki fond namijenjen za kreiranje događaja koji bi produljio sezonu. To bi bilo poboljšanje.

Zapošljava li se trenutno previše u gradsku upravu ili u njezine tvrtke?

To je strašno. Proračun i troškovi za zaposlene iznose tri petine proračuna. Veliki broj je tamo besmisleno zaposlen. Samo opterećuju proračun i projekte. To treba zbrinuti.

Kako?

Imam ideju i viziju. Kad govorim s poduzetnicima, oni bi samo dijelili otkaze. To se ne može. Problem koji imamo u Dubrovniku ujedno imamo i u cijeloj Hrvatskoj, koja ima oko 400.000 ljudi u javnom sektoru. Puno ih je višak, ne u svakom sektoru, ali govoreći u globalu. Taj broj morate pomnožiti sa svim članovima obitelji kojima bi se tim otkazom uništio život. To izađe milijun ljudi.

Floskula je da se ne može dati otkaz u javnom sektoru, može, samo se nitko nije spreman nositi s posljedicama. Kao prvo, izradila bih popis svih procesa Grada Dubrovnika. To se kod nas ne radi. Tu bi se točno znalo za koji posao treba koliko vremena i više se ne bi događalo da čovjek dobije otkaz jer je radno mjesto višak.

Kreirali ste stranicu Ocijeni me koja je bila prilično popularna.

"Ocijeni me je ukinut. Sad je pred Europskim sudom za ljudska prava. To će kad-tad postati stvarnost, mi ćemo to morati uvesti. Kad preuzmem upravljanje Dubrovnikom, to će biti jedno od izbornih obećanja, jedan od prvih zadataka koje ću izvršiti. Ocjene ne moraju biti javne, ali moraju dovoditi do posljedica, recimo da svi koji imaju pozitivne ocjene imaju deset posto veću plaću.

Mislim da je podjela na lijeve i desne forsirana. Suštinska podjela je na radnike i neradnike. Imamo manju skupinu koja radi i vuče svim silama i gomilu koja se šlepa.

Kakva bi bila ta testiranja?

Lako je testirati znanje i inteligenciju. Ali su jako važna druga dva indikatora, etičnost i motiviranost. A njih je teško testirati jer ih je lako fejkati. Te osobe moraju ocijeniti kolege, nadređene, ali i sami sebe. I tu će biti oni koji neće zadovoljiti.

I što s njima?

Tri su načina. Jedan je otpremnina, pretpostavljam da bi to odgovaralo onima koji su blizu mirovine. Recimo da im se da nešto više, ali da ne osporavaju taj otkaz pred sudom. Drugo, tu su oni koji već imaju neke hobije, male biznise. Njima dati recimo 120.000 kuna, ali kao potporu zapošljavanju. I to bi se isplaćivalo kroz godinu dana, a njima bi omogućilo da pokriju hladni pogon privatnog biznisa.

U trećoj kategoriji su najbrojniji. To su oni koji nemaju sposobnosti, ali ih je politika sukreirala. Što s njima? Njima dati vaučere. Znači, neka odu kod privatnika, a jedinica lokalne samouprave bi cijelu bruto plaću određeno vrijeme subvencionirala privatniku. Možda nekih godinu dana.

U jednom ciklusu smo se tako se riješili uhljeba i riješili problem s nedostatkom radne snage. Država mora preuzeti odgovornost da subvencionira njihove plaće jer je stvorila njihova radna mjesta.

Što je sad sa Žarkovicom, odnosno azilom za životinje? Azil se treba zatvoriti nakon nalaza veterinarske inspekcije. Bili ste dosta involvirani u cijelu priču.

Uz tu sam priču još od ranih 2000-ih, kad smo u sportskoj dvorani protestirali oko prava životinja. Uvijek sam za ranjive skupine. To je civilizacijski doseg. Najbogatiji grad u državi još nije riješio zbrinjavanje životinja na odgovarajući način. Azil je još uvijek ilegala, ali radi u smanjenom opsegu i to kontrolira Grad Dubrovnik preko Sanitata. Dali su tu milijune kuna. Problem nije riješen.

Ono što ostaje, to je prošlogodišnja javna kampanja protiv Društva, a sad vidimo da najbogatiji grad nije riješio problem. Čak su podignuli kaznenu prijavu protiv volonterke Sandre Sambrailo da nije vodila računa o psima. Svatko tko zna nešto oko Društva, zna da je to smiješno. A nisu ništa ni sami napravili.

Koliko je važan svjetonazor na idućim izborima?

Na lokalnim izborima nije toliko bitan, ali Dubrovnik nije kao drugi gradovi. Dubrovnik ima utjecaj na cijelo područje. On je tijekom povijesti djelovao stabilizacijski u regiji. I moraju postojati kvalitetni odnosi sa susjedima. To sad nije slučaj.

A ova primitivna priča o Trebinju, domoljublju, ratnim obljetnicama, Skeji koji dolazi kao gost Grada...

HDZ kad se nađe s prstima u pekmezu, posegne za tim simbolima koji određenoj skupini nešto znače. Franković je bio satjeran u kut oko Žarkovice kad sam saznala da su poslali geodeta da snimi teren i javno obznanila to kao dokaz da su istinite moje tvrdnje kako se sve to radi da bi se ta lokacija isporučila moćnim investitorima. Time sam ga pritisnula i onda se kod Stona slikao sa znakom HOS-a. Htio je spinati situaciju.

Uspio je u skretanju pažnje, ali si je propucao koljena što se tiče briselske karijere. Kažu da ju je nekad sanjao. Ovo mu je sad karmička pravda.

Meni se čini da izbore protiv HDZ-a može dobiti onaj koji će striktno ismijavati cijelu tu konzervativnu matricu.

Mislim da je naglasak na ekonomiji. Najbolji lijek protiv nacionalizma je putovanje. Kad se ljudima omogući da vide i upoznaju druge kulture, to je ono što pobjeđuje i primitivizam. Moraju se stvoriti uvjeti koji će podignuti kultiviranost. Treba stvoriti ekosustav da se to smanji.

Dakako, ali čini mi se da okrenutost prema budućnosti treba doći dok se stoji na pravoj strani civilizacije.

Apsolutno. Antifašizam je bitna odrednica u mom biću. Kao što je bitna i zaštita ljudskih prava. Kod nas ako si antifašist, odmah govore da si ljevičar.

A kako stojite ekonomski?

Ako gledamo ekonomski, ja sam socijal-liberal. Nisam hardcore liberal jer društvo u kojem opstaju najjači je džungla. Trebaju biti izražene poduzetničke slobode, ali istovremeno da postoji socijalna osjetljivost, koja opet bez kapitalizma ne ide na dobro.

Mislite li da možete naći partnere u trenutnoj oporbi koji bi bili na Vašem tragu?

Mogu. Politika je umijeće okupljanja, a ne soliranja. Sve zdrave snage koje budu spremne podržati promjene, razgovarat ću s njima.

Tko bi oni bili? Na prošlim lokalnim izborima ste surađivali sa srđevcima.

Oni su moji dragi prijatelji koje iznimno cijenim. Oni su se borili za javno dobro i tako se zlatnim snovima upisali na zasluženo mjesto u Dubrovniku. Politički su 15 godina prisutni, ali nažalost nisu uspjeli svladati HDZ i promijeniti njihov model upravljanja.

Tu je SDP, koji se bori za dah. Neka se trude, drago mi je vidjeti napredak. HNS ne postoji, osim Vlahušića, koji ima očigledno viška vremena. Mogu razgovarati sa svima, ali svi trebaju raditi na sebi. Prvo isprofilirati sebe.

Što se tiče profilacije, zanimljivi su i Vaši počeci u pravu.

Počela sam na sudu kao pripravnica. To je priča za sebe. Moji roditelji su obična radnička klasa. Otac mi je uvijek govorio da ću sretati one s vezama koje mi nemamo i da moram biti deset puta bolja od njih.

Prijavila sam se na posao pripravnika i bila prva na listi. Sve sam živo imala što su tražili. Otišla sam na intervju, dočekao me je v.d. predsjednika suda i rekao da će biti izabrana osoba koja je posljednja na listi, inače sin HDZ-ovca.

Diplomatski rečeno, iznijela sam mu sve što sam mislila i nisam bila nimalo ugodna pri tome. Pitala sam ga zna li koliko sam prolila znoja, krvi i suza za takve ocjene i nagrade. Imala sam 23 godine. Bila sam dijete.

I što je bilo naposljetku?

Sin HDZ-ovca je dobio posao. Ali su nakon toga raspisali novi natječaj na kojem sam prošla. Sjedila sam u uredu s tim mladim čovjekom. On je bio iznimno korektan i drag, to ću uvijek reći. Kasnije mi je i taj sudac prišao i rekao da sam bila u pravu oko svega što sam rekla.

Kasnije ste radili u uredu odvjetnika Denisa Orlića.

Imala sam ogromnu plaću, radila vrhunski posao, nudili su mi da budem partner. Ali mi je i Vlahušić nudio da mu budem šefica ureda. Zamislite to, imate 28 godina i takve dvije ponude. Pred izbore je bila jedna humanitarna akcija na koju su me obojica zvali.

Došla sam s Vlahušićem. Tu im je očito puno toga bilo jasno. Dan poslije toga sam dobila otkaz zbog jednog intervjua u medijima za koji su tvrdili da je bio neodobren s njihove strane. Zamislite, onda je išlo priopćenje medijima da sam dobila otkaz.

Kasnije otvarate svoj ured.

Da. Imam ga već 18 godina. Jedno vrijeme bio je to najveći ured u Dubrovniku. Sad se smanjio obim posla. Sretnija sam ovako. Mogu birati što ću raditi i radim u čemu uživam. Dobro to ide.