Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten
STJEPANE,
pročitao sam vijest da s prijateljima pripremaš proslavu stote obljetnice rođenja tvoga oca Franje i neugodno mi je što ti ovako moram reći, ali osim tebe, Nevenke, pokojnog Miroslava i nekoliko knjiga koje nemaju osobit rejting u ozbiljnoj historiografiji, tvoj japa nije stvorio ništa. Najmanje samostalnu Hrvatsku, ako je ona, sama po sebi, neko postignuće.
Hrvatska je nastala nakon raspada socijalizma. Socijalističke su države bile partijske, nešto poput današnje Hrvatske. Raspao se SSSR, nestao je DDR, srušila se Jugoslavija.
Devedesetih su se osamostalile mnoge države, pa i Hrvatska. Neovisno o Franji Tuđmanu
Da se Hrvatska, dragi Stjepane, pod mudrim vodstvom tvoga oca jedina odvojila od Jugoslavije, pokojnika bi se moglo smatrati stvoriteljem ili stvarateljem moderne Hrvatske. No, devedesetih su se, osim Hrvatske, osamostalile Slovenija, Bosna i Hercegovina, koja do danas nije sigurna što će sa samostalnošću, zatim Crna Gora čiji je politički program bio borba protiv vlastite samostalnosti, Kosovo, premda nije imalo ustavne preduvjete za samostalnost, Makedonija, koju su Grci zajebavali zbog imena.
Stjepane, ne znam kako ti ovo reći, ali samostalna je, na svoj užas, na koncu postala čak i Srbija. Ne želim te zamarati nabrajanjem država nastalih raspadom SSSR-a. Sve to bez ikakve veze s postojanjem tvoga oca.
Njegovo kapitalno djelo, zapravo je kapitalno nedjelo: to je etničko čišćenje Hrvatske, no čak ni ono nije isključivo njegova zasluga. Bez srpske nacionalističke histerije, Slobodana Miloševića, Milana Martića i ostalih, ni to ne bi izveo.
To ne znači da je tvoj tata bio samo blijedi činovnik. A ne. Ostvario je mnogo toga po čemu ga treba pamtiti. Na primjer, na temelju zakona koji je važio jedan dan otkupio je vilu. Da, baš tu u kojoj danas sa sebi sličnom hemeroidnom gospodom osmišljavaš obilježavanje stote obljetnice njegova rođenja.
Stvorio je uvjete da mu se familija bogati
Japa je stvorio klimu u kojoj si bio poduzetnik sa svojom firmom divna imena Domovina, a sestra ti je lijepo poslovno surađivala s državnim institucijama. S predsjedničkom plaćom i suprugom domaćicom uspio je prištedjeti i zgodnu svoticu za koju se doznalo tek kad je o njoj progovorila jedna časna žena. Nedavno je preminula, Stjepane, zvala se Ankica Lepej.
Tvoj otac, svetac zaštitnik lopova i zločinaca, bio je prolazna nepogoda fascinirana brozovskim paradama, vojskom, uniformama, silom. Nije bio reformator, ni graditelj, iza njega je u svakom pogledu ostalo manje vrijednih tragova nego iza Stipe Šuvara, na primjer. Vladavina tvoga tate nije era novih škola, bolnica, cesta, jednakosti, nego bijesa, mržnje, likvidacija i petih ortaka.
Stjepane,
uhvatio si stanovite godine u kojima bi trebao steći nešto realniju sliku o roditeljima. Tata ti je bio provincijski autokrat, neosuđeni ratni zločinac, ekonomska sirovina koja je kakvo-takvo društveno bogatstvo darivala jatacima, biće kojem je čak i osmijeh bio prijeteći.
I još ti je brata zaposlio u tajnoj službi. Šteta zbog vas što ste odrastali prije plavog telefona.
Na koncu, objektivnosti radi, treba podsjetiti da je zahvaljujući pregovaračkom geniju tvoga oca stvorena Republika Srpska. Sve postjugoslavenske države, pa i Hrvatska, danas postoje u granicama koje su iscrtali komunisti, a priznao ih Badinter. Jedina nova tvorevina, u čijim je temeljima i Franjin potpis, jest Dodikov pravoslavni kalifat u BiH.
HDZ je nastavio Tuđmanovim putem nepotizma, klijentelizma i nacionalizma
Otac ti je Stjepane, bog mu dušu prostio, bio ozbiljan kreten čijeg se rođendana ne bi trebao sjećati nitko u Domovini. Možda samo vi iz Domovine d.o. o. Dobro i HDZ-ovci. Bez obzira na to što, zbog nekih nebitnih nesuglasica, ne voliš aktualnog poglavara Andreja Plenkovića, oni su nastavili njegovim putem pretvaranja potencijalno perspektivne države u rezervat nepotizma, klijentelizma i nacionalizma, pa je rezultat fetišizirane samostalnosti zbilja fascinantan: iz popisa u popis, ovdje živi sve manje ljudi.
Stjepane,
na koncu dugujem objašnjenje zbog pomalo intimističkog tona pisma. Ne znamo se, srećom, no obraćam ti se zato što jedan privatni dernek, obiteljsku proslavu, pretvaraš u nacionalni događaj. Javno prizivanje tvoga tate ima sva obilježja trećerazrednih horora u kojima glavni negativac ustane i napravi novu svinjariju baš kad se učini da ga više nema i da je svijet postao barem malo bolji i ljepši. Nije ni čudo da se tog posla u filmskom svijetu dohvatio Jakov Sedlar, nema prirodnijeg para od trash-redatelja i kičastog vladara. Vi, pokojnikova familija i fanovi, dakako, imate pravo na svoje sitne perverzije, nitko vam ne smije osporiti da zazivate kugu, potrese i Franju Tuđmana, tek bi bilo korisno da to radite u svoja četiri zida.
Malo je, da prostite, neukusno javno zazivati nesreće.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati