ZNANSTVENICI su ispod najvećeg i najdubljeg kratera na Mjesecu i uopće u Sunčevom sustavu otkrili golemu količinu misteriozne mase nepoznatog porijekla.

Prema istraživanju tima sa Sveučilišta Baylor u SAD-u, pod Aitkenovim bazenom koji se nalazi nedaleko od Mjesečeva južnog pola, mogao bi biti zakopan metalni materijal asteroida koji je u davnoj prošlosti udario u Zemljin prirodni satelit. 

„Zamislite da hrpu metala pet puta veću od Velikog otoka Havaja zakopate pod tlom. Toliku neočekivanu masu smo otkrili“, rekao je za Phys.org Peter B. James, asistent na planetarnoj geofizici na Bayloru, voditelj studije objavljene u časopisu Geophysical Research Letters.

Krater je okruglog oblika, širine oko 2000 km, što je otprilike udaljenost autocestom od Zagreba do Stockholma. Mada je golem, ne može se vidjeti sa Zemlje jer se nalazi na udaljenijoj strani Mjeseca koja nikada nije okrenuta prema našem planetu.

Razlike u gravitaciji i moguća tumačenja

Mjerenja suptilnih razlika u gravitaciji za potrebe istraživanja obavljena su pomoću instrumenata NASA-ine misije Gravity Recovery and Interior Laboratory (GRAIL).

"Kada smo te podatke kombinirali s topografskim podacima letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), otkrili smo neočekivano veliku količinu mase stotinama milja ispod dna Aitkenovog bazena na Južnom polu. Jedno od mogućih objašnjenja je da je ta dodatna masa metal s asteroida koji je oblikovao taj krater još uvijek usađen u Mjesečevu plaštu", rekao je James.

Što god bila i odakle god da došla, kaže, ta masa privlači dno bazena prema dolje za gotovo kilometar. Računalne simulacije udara golemih asteroida pokazuju da bi se, u odgovarajućim okolnostima, jezgra asteroida od željeza i nikla mogla raspršiti u gornjem dijelu Mjesečeva plašta, sloja između kore i jezgre.

"Napravili smo matematičke izračune i pokazali da bi dovoljno raspršena jezgra asteroida iz udara mogla ostati sastavnim dijelom plašta sve do današnjih dana umjesto da potone u jezgru Mjeseca", rekao je James.

Prema drugom mogućem tumačenju golema masa mogla bi se sastojati od visoke koncentracije oksida povezanih s posljednjom fazom u skrućivanju Mjesečeva oceana magme.

Najveći prirodni laboratorij za katastrofalne udare

Aitkenov bazen, nastao prije oko 4 milijarde godina, najveći je, najdublji i najstariji poznati krater u Sunčevom sustavu. Na udaljeniju stranu Mjeseca, u Aitkenov krater u siječnju 2019. prva je sletjela kineska sonda Chang'e-4, o čemu smo već pisali na Indexu. Krater je 1970. nazvan po američkom astronautu Robertu Grantu Aitkenu.

James kaže da su tijekom razvoja Sunčeva sustava mogli nastati i neki veći krateri, međutim, oni nisu preživjeli do danas. Autori ga stoga smatraju najboljim prirodnim laboratorijem za istraživanje katastrofalnih sudara, drevnih procesa koji su oblikovali kamene planete kakve vidimo danas.