U NAŠOJ galaksiji vrebaju mnoga čudna tijela, a astronomi su nedavno uočili jedno koje je od nas udaljeno između 3000 i 4000 svjetlosnih godina.

Znanstvenici su nakon analize tajanstvenih bljeskova svjetlosti ustanovili da se vjerojatno radi o neobičnoj zvijezdi nazvanoj crna udovica, pulsaru koji se brzo vrti oko svoje osi, a koji se održava na životu tako što proždire svoju manju zvijezdu pratilju. 

Video: NASA

Pulsari crne udovice su jako rijedak fenomen, znamo za samo desetak njih u Mliječnoj stazi. A izgleda da je ovaj novootkriveni jedan od najekstremnijih i najbizarnijih primjera do sada, piše Science Alert.

Pulsari - svemirski svjetionici

Binarni sustav ZTF J1406+1222 ima najkraći orbitalni period do sad zabilježen, pri čemu crna udovica i njezina susjedna zvijezda naprave krug jedna oko druge za 62 minute.

Što je još čudnije, čini se da sustavu pripada i treća zvijezda kojoj, zbog njezine udaljenosti, treba otprilike 12.000 godina da okruži druge dvije.

"Ovaj je sustav zaista jedinstven za crnu udovicu jer smo ga pronašli pomoću vidljivog spektra svjetlosti, jer ima takve suputnike i jer se nalazi u galaktičkom centru", rekao je fizičar Kevin Burdge s MIT-ja.

Pulsari nastaju nakon smrti ogromnih zvijezda, pri čemu se one uruše i pretvore u neutronske. Kada neutronske zvijezde imaju snažna magnetska polja i brzo se vrte oko svoje osi, nazivamo ih pulsarima.

Takva tijela nalikuju na svemirske svjetionike. Okreću se oko svoje osi i prema nama izbacuju X i gama-zrake u intervalima od nekoliko milisekundi do nekoliko sekundi. Starenjem pulsari gube energiju, vrtnja im se usporava, magnetsko polje slabi i nakon 10 do 100 milijuna godina postaju teško zamjetljive neutronske zvijezde.  

Crna udovica

No, ako im se dovoljno približi druga zvijezda, pulsar može, poput nekog divovskog parazita, polako iz nje isisavati materijal dok je kompletno ne proždre.

"Ovi sustavi se zovu crne udovice zbog načina na koji pulsar konzumira obližnju zvijezdu, baš kao što pauk jede svog partnera", rekao je Burdge.

Astronomi su prije pronalazili ovakve sustave pomoću gama-zraka ili X-zraka - visokofrekventnog zračenja koje emitira sam pulsar. No znanstvenici su sada upotrijebili drugačiju metodu i otkrili ZTF J1406+1222 korištenjem vidljive svjetlosti.

Ispostavilo se da "dnevna" strana zvijezde pratilje koja je plimno zaključana s crnom udovicom (uvijek je istom stranom okrenuta prema njoj) postaje mnogo puta toplija od noćne strane, što su stručnjaci mogli detektirati.

Ne samo da su pulsar crna udovica i njegov plijen plimno zaključani u najmanjem kanibalističkom orbitalnom periodu do sada zabilježenom već su znanstvenici vidjeli da sustav prati još jedna, hladna patuljasta zvijezda, za koju se čini da kruži oko binarnog sustava svakih 12.000 godina.

Kako nešto tako može nastati?

Ako se potvrdi ovaj nalaz, to bi bio prvi put da je otkriven trostruki sustav crne udovice, što povlači pitanje kako je tako nešto uopće moglo nastati. Na temelju dosadašnjih zapažanja, Burdge i njegovi kolege imaju nekoliko ideja o procesu formiranja takvog sustava.

Naime, binarni sustavi crne udovice nastaju iz guste konstelacije starih zvijezda poznatih kao kuglasti skup. Vodeća hipoteza pretpostavlja da je gravitacija crne rupe u središtu naše galaksije možda razdvojila kuglasti skup koji je na neki način zalutao u to područje, a da je trostruka crna udovica uspjela preživjeti taj proces.

No, postoji jedan problem kod ovog otkrića. Naime, znanstvenici su detektirali ZTF J1406+1222 pomoću vidljivog svjetla, no kada su pokušali registrirati gama i X-zrake, nisu ništa vidjeli, što zapravo ukazuje na to da se uopće ne radi o crnoj udovici.

"Ono što znamo sigurno jest da postoji zvijezda s dnevnom stranom koja je mnogo toplija od noćne, a koja kruži oko nečega svake 62 minute. Sve ukazuje na to da se radi o binarnom obliku crne udovice. Ali tu još ima nekih nerazjašnjenih stvari pa je čak moguće da smo zapravo otkrili neki sasvim novi fenomen", kazao je Burdge.

Istraživanje naziva A 62-minute orbital period black widow binary in a wide hierarchical triple objavljeno je u časopisu Nature.