Foto: Index/FaH

JEDNA mala, uska grupa poznanika i prijatelja na lešini Agrokora posložila je zakon kojim je "u javnom interesu“ taj isti Agrokor praktično nacionaliziran, pa su onda u unosan posao oko njega bili uključeni upravo pojedinci iz te male grupe.

Uvijek se, naravno, može reći kako je Martina Dalić, koja je jučer podnijela ostavku, djelovala na brzinu "radi zaštite radnih mjesta'' ili "radi stabilnosti', ali to će vam reći svaki političar, pa čak i diktator. Svi oni djeluju kako bi, eto, radnicima bilo bolje i kako bi se održala "stabilnost''. Dajte mikrofon u ruke bilo kome, od Trumpa do princa kakve europske mikrodržave, ma svi su, naravno, za očuvanje radnih mjesta, opće dobro i stabilnost. Štoviše, kada u Hrvatskoj začujete te frazetine, odmah možete početi gledati iz kojeg vam džepa politika želi nešto uzeti.

Zašto u Lex Agrokoru nema odredbe o odgovornosti?

U normalnoj zapadnoj zemlji, za ostavku bi bila dovoljna čak i sljedeća lakonska izjava Dalić: "Ubacite bubu da bi bilo mudro uspostaviti neki kontakt s državom - tipa uvijek je dobro u ovakvim državama kao Hrvatska biti u nekom kontaktu s državom. Nije to USA." Što to znači? Da ulagači ovdje prvo moraju ići na noge politici? Znate li koliko je tanka linija između takvog načina razmišljanja i potencijalne korupcije (koja uopće ne mora ići s visoke razine, nego neki ćato za izdavanje dozvola iskoristi taj mentalni sklop u kojemu je država sve i sva).

No vratimo se na Lex Agrokor. Ono što je napravila Martina Dalić - pišući izvan svih pravila i kriterija zakonski tekst od kojeg će izravnu korist imati upravo oni koji u njegovom stvaranju sudjeluju, a potom gurajući u hitno prihvaćanje taj teksta bez javne rasprave - u zapadnom svijetu bi značilo ne samo ostavku nego i aktiviranje državnog represivnog aparata.

Oni koji su pisali Lex Agrokor dijelom su kasnije nastavili raditi na Agrokoru. Znamo da su jako pazili da u zakon ne uđe prilično logična odredba da izvanredni upravitelj mora biti s popisa stečajnih upravitelja. Kako znamo iz mailova, članovi neformalne radne grupe Borg otvoreno su se protivili ideji pravnih stručnjaka, a koji su bili konzultirani od strane Ministarstva pravosuđa, da povjerenik bude netko s liste stečajnih upravitelja, što bi na neki način bilo i logično.

Nadalje, premda Lex Agrokor prilično sliči srodnom talijanskom zakonu Lex Parmalat, hrvatski zakon (a nemojte misliti da je to slučajno) ne sadrži jednu rečenicu koju talijanski ima: "Zabranjen je angažman subjekata koje se može povezati s izvanrednim povjerenikom."

Dakle, Grupa Borg se potrudila da povjerenik ne bude s liste stečajnih upravitelja, nego osoba iz njihovih redova, a potrudili su se i da oko sebe može angažirati ekipu. Ima li u svemu tome onoga o čemu se zadnje vrijeme uvelike priča, zloupotrebe položaja i ovlasti? Čitatelje Indexa smatramo dovoljno upućenima da ovo mogu protumačiti i sami:

Kazneni zakon Republike Hrvatske, članak 291. - Zloupotreba položaja i ovlasti:

"(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina.''

Je li pripremajući Lex Agrokor na ovakav način potpredsjednica vlade iskoristila svoj položaj i vlast te drugim osobama pribavila korist? Što mislite?

Postoji još jedna stvar - zloupotreba povlaštenih informacija. Naime, znamo da su dobivali informacije iz Agrokora, ali ne znamo jesu li one sadržavale financijske informacije Leda, Jamnice i možda drugih društava koja kotiraju na burzi. Ako jesu, u pitanju je dodatno i čl. 259. Kaznenog zakona.

DORH mora reagirati

Svatko od nas može misliti što god hoće, ali za kazneni progon tu je zadužen DORH. I to moramo poštovati, neovisno pravosuđe i sudstvo temelj su demokratskog postupka. Kaznene prijave protiv ove ekipe su u DORH-u dobili, u posjedu ovih mailova su čini se već punu godinu dana i vrijeme je da se oglase. Ima li tu ili nema elemenata kaznenog djela?

Glavni državni odvjetnik mora pokazati kako su mu svi jednaki i kako nema razlike između anonimnih švercera i najviših državnih dužnosnika (sadašnjih i bivših). To mora reći zbog javnosti, radi prava, uostalom i radi budućnosti ove zemlje. U krajnjoj liniji, čak i onima upletenima u sve ovo treba jasno reći jesu li prema mišljenju DORH-a učinili kazneno djelo ili ne. To pravna država duguje i njima.

Glavnom državnom odvjetniku možemo preporučiti samo da mu vodilja bude temeljna ustavna odredba: "Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.'' Ta odredba mora postati jednaka za sve, bili visoko ili nisko, bili premijerovi prijatelji ili totalni anonimci s dna društvene ljestvice. Dakle, institucije, potrudite se napokon raditi svoj posao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala