HRVATSKA će najvjerojatnije ostati bez većine od 5.1 milijarde kuna iz Fonda solidarnosti EU, koji su namijenjeni za obnovu nakon potresa u Zagrebu i na Baniji. Do sada je iskorišteno tek 2.3% ukupnog iznosa na raspolaganju, a do lipnja bi se trebalo iskoristiti ostalih 97.7%, što je nemoguća misija.

Plenković glumio facu

Još nije poznato treba li vratiti sav iznos EU ako se ne iskoristi ili samo neiskorišteni dio. Unatoč tome što je premijer Andrej Plenković krajem kolovoza tvrdio kako će osobno zatražiti i dobiti produljenje roka, iz EU je stigla odbijenica.

"Najmanji je problem dignuti telefon i tražiti predsjednicu Europske komisije", izjavio je tada premijer. Ali Europska komisija ga je odbila i time pokazala Plenkoviću da institucije EU ne funkcioniraju kao institucije Hrvatske pa da se sve može rješavati osobnim vezama. U EU se drže pravila i ne mogu se stvari rješavati "dizanjem telefona".

Iz Plenkovićeve vlade pak neuvjerljivo tvrde da nikakvo produljenje nije traženo pa, shodno tome, nikakva odbijenica nije ni stigla. Neovisno o tome, važno je samo hoćemo li uspjeti iskoristiti europske milijarde ili ne, a kao što smo već napisali, to u ovom trenutku izgleda kao nemoguća misija.

>> Gubimo milijarde za obnovu? EU pisala vladi. Ministrica: Nismo ni tražili dulji rok

Što je Fond solidarnosti?

Fond solidarnosti EU funkcionira odvojeno od ostalih fondova. Osnovan je 2002. sa svrhom financiranja hitnih sanacija šteta nastalih uslijed prirodnih i drugih katastrofa u državama članicama EU. Da bi neka država mogla koristiti sredstva iz Fonda, ukupna financijska vrijednost štete mora prelaziti tri milijarde eura ili 0.6% BDP-a države u kojoj se katastrofa dogodila.

Do sada su 23 države EU koristile sredstva iz Fonda za sanaciju štete u 56 katastrofa: poplava, požara, suša, potresa i drugih katastrofa.

Zbog čega tako katastrofalna iskorištenost?

Za komentar nezavidne situacije u kojoj se Hrvatska našla zamolili smo stručnjakinju za fondove EU Arianu Velu.

"Nažalost, svima nama koji se bavimo pripremom i provedbom projekata te javnom nabavom bilo je prije više od pola godine potpuno jasno da se sredstva iz Fonda solidarnosti EU (FSEU) neće iskoristiti u potpunosti. Smatram da je to veliki propust i da treba utvrditi zbog čega se dogodio te kako prevenirati da se slična situacija ponovi s drugim EU izvorima financiranja", govori nam  Vela.

Otkriva nam i zašto se ovakav zaplet situacije mogao očekivati te što slučaj pokazuje o samom sustavu EU fondova.

"Iz pozicije struke mogu komentirati isključivo segment koji se odnosi na rad sustava koji upravlja FSEU-om te što su dosad učinili prijavitelji projekata", napominje.

"FSEU ima ograničen i relativno kratak rok za korištenje sredstava, zbog čega su ovdje isplivali svi problemi s kojima se sustav EU fondova suočava dugi niz godina, samo se ovdje sve jasnije i bolje vidi jer je vremenski okvir ograničen i nema prostora za velike manevre koji bi do određene mjere povećali iskorištenost", ističe.

"Kriv je spor i neefikasan javni sektor"

Odgovornost vidi u neefikasnom javnom sektoru Hrvatske, koji i u najboljim vremenima uvijek kasni, pa nije čudno da ne može iskoristiti sredstva iz jednog fonda koji zahtijeva brzinu i predanost. Smatra da je nužna reforma javnog sektora da bi ga se učinilo bržim i efikasnijim.

"Činjenično stanje je da su sve aktivnosti koje se odnose na uspostavu sustava te pripremu regulative tekle pretjerano sporo, a kad je sve to napravljeno, pozivi su se objavljivali kasno te nije bilo razumijevanja o procedurama", govori Vela.

Na pitanje odgovornosti javnog sektora Hrvatske prilično je kritična: "Sporost i neefikasnost naše javne uprave pokazali su se ključnim problemima i ovoga puta i to se neće promijeniti dok država ne nađe način da izvrši kvalitetnu reformu."

No ipak smatra da treba imati razumijevanja za one javne institucije i njihove zaposlenike kojima je potresima uništeno radno mjesto i otežan rad.

"S druge strane nalaze se prijavitelji projekata u javnome sektoru koji su pogođeni potresom, a istovremeno su u tako otežanim uvjetima dužni obavljati i poslove iz svog redovnog djelokruga", kaže.

"Vidjeli smo da su pojedini gradovi bili toliko devastirani da zaposlenici gradskih uprava i drugih javnih tijela više nisu imali urede, računala, opremu i resurse koji su za nas uobičajeni i svakodnevni. U tim je okolnostima teško očekivati da efikasno obavljaju svoj posao i istovremeno pripremaju i provode projekte obnove", govori Vela.

"Kad na sve to dodamo javnu nabavu i sve ostale probleme s kojima se suočavamo u provedbi projekata, dobivamo ovo što imamo danas, a to je, nažalost, veliki podbačaj", zaključuje.

>> Velika analiza javnog sektora: Prokleto su nesposobni i ove brojke to dokazuju

"To je šaka u oko svakom normalnom čovjeku"

Sve što se ne financira iz Fonda solidarnosti EU, Hrvatska će morati platiti sama iz proračuna. Taj proračun pune svi građani Republike Hrvatske, pa smo za komentar pitali Zorana Löwa, izvršnog direktora udruge poreznih obveznika Lipa.

"Mogućnost da Hrvatska ostane bez dijela sredstava dodijeljenih od EU za obnovu potresom pogođenih područja šaka je u oko svakom normalnom čovjeku", govori nam Löw.

Zaključio je da se primarno radi o neradu javnog sektora, tj. strahu od rada: "Na kraju sam zaključio da je u pitanju jedna uvrnuta inačica teorije javnog izbora. Naime, iz vlastitog iskustva znam da državni službenici i dužnosnici najviše strahuju da naprave neku proceduralnu ili formalnu pogrešku koju bi netko mogao iskoristiti protiv njih.

"I tako je ekipa, u strahu od vlastite sjene, blokirala cijeli proces, a osoba koja je sve to trebala nadzirati i pravovremeno aktivno djelovati, samozadovoljno je uživala u nevjerojatnoj količini novca EU koji nam se nudi kroz čitav niz programa. U svakom slučaju, jedna tragična priča, po više dimenzija…", zaključuje Löw.

Hrvatska ne želi ni novac koji joj se nudi

U svakom slučaju, Hrvatska je dokazala da ne može uzeti novac ni kada joj se nudi. Osim standardne nesposobnosti javnog sektora, na što su građani Hrvatske naviknuti, otvara se pitanje nevoljkosti i nespremnosti za djelovanje. O tome je djelomično pričao Löw. No nezainteresiranost ne dolazi samo iz straha od greške.

Moguće je da se sredstva iz Fonda solidarnosti toliko slabo koriste, a situacija nije bajna ni u drugim fondovima EU, upravo zbog toga što ih kontrolira EU. Puno teže prolaze namještanja, pronevjere i druge koruptivne radnje.

>> Odakle ljudi najviše bježe? Od tamo gdje se HDZ hvali da najviše ulaže

HDZ-ovci, koji su postali sinonim za državu u Hrvatskoj jer kontroliraju svaku poru javnog sektora, jednostavno nisu zainteresirani za rad ako on ne otvara mogućnost za malo krađe. Javni sektor ne funkcionira ni kada se može krasti pa postoji interes za tim da se nešto "iskoristi", pa iskoristivost Fonda solidarnosti EU od samo 2.3%, oko kojeg HDZ-ovi kadrovi ne mogu muljati, ne treba čuditi.