U DANIMA koji su uslijedili nakon što je festival "Nosi se" u Benkovcu bio odgođen zbog prosvjeda zabranitelja, njegov tvorac i kreator Juraj Aras iz zadarske umjetničke organizacije Teatro Verrdi dane uglavnom provodi na telefonu.

Hoće li taj antiratni festival, koji je zbog svog provokativnog karaktera izazvao toliku buru u javnosti, izmjestiti u neki drugi, možda malo pitomiji grad, ili će probati progurati dio programa ipak u Benkovcu, nije ni sam siguran. 

Galerija

>> Bili smo u Benkovcu. Na ulicama je tišina, ali u zraku se osjeća napetost

Iako je ovih dana jedna od glavnih meta desničara, ovaj kazališni i filmski glumac i producent jedan je od rijetkih glavnih aktera cijele priče koji se nije libio porazgovarati s Indexom. Dočekao nas je sasvim opušteno i smireno u svom domu, kao da mu dolaze obiteljski prijatelji na poslijepodnevnu kavu, i jednako smireno objasnio što je dovelo do kaosa o kojem priča cijela Hrvatska. 

Možete li nam objasniti što se događalo posljednjih dana?

Zadnjih dana događao se jedan strahovito veliki intenzitet u Benkovcu povodom festivala Nosi se, koji se trebao održati na javnom prostoru. Festival ima taj karakter, osim što je refleksivan, da uvijek povlači neku temu kojom bi se bavio, pa mi iz raznih uglova sagledavamo problematiku koje ta umjetnička djela iznose ili nas motiviraju na razgovore. 

Tema ovogodišnjeg festivala je bio rat. Rat se sam po sebi nametnuo jer živimo u takvim vremenima. Moja želja je bila da kroz profiliranje rata, mehanizma njegovog nastanka i rezultata koji on ostavlja na društvo, što rat može donijeti i još više - oduzeti, možemo prevenirati u najmanju ruku na sebi, a onda i u nekoj užoj grupi koja je u tome prisustvovala. Da se harmoniziramo i da nađemo načine da se s time nosimo u životu - zato se festival i zove "Nosi se".

No, on nije trebao biti temeljno orijentiran na Domovinski rat, osim što se film Mirotvorac o Josipu Reihlu-Kiru i njegovom ubojstvu događa u vrijeme početka Domovinskog rata. No, i dalje je to posredno tema, ali sadržajno je obrađivanje teme humanističkog mirotvorstva. 

Osim tog programa, trebala je se održati predstava "Mrzim istinu". To je teška obiteljska drama koja se događa u vrijeme raspada Jugoslavije. No, kako ju je režirao Oliver Frljić, to onda postala crvena krpa.

Melita Vrsaljko je isto trebala moderirati razgovor s Barbarom Matejčić nakon filma "Dečko iz kraja" o ratnom novinarstvom i ratnoj fotografiji. No, imamo Melitu Vrsaljko kao drugu crvenu krpu za pojedince nasilnike u Benkovcu koji je ne mogu podnijeti.

I treća crvena krpa je Marko Vučetić, filozof koji se svojim alatima i duhovitošću bavi raznim temama, pa mu tako i branitelji dođu pod jezik. To je njegovo pravo da radi i izražava se kako želi.

Provedite nas kroz prvu večer festivala.

Ja sam prijavio skup policiji u četvrtak, na što su mi oni rekli da ne moram prijavljivati jer je to kulturni događaj. No, kako je on malo provokativan, rekao sam im da se ipak to prijavi jer očekujem da bi mogla doći nekolicina ljudi koja bi se možda htjela pobuniti ili uključiti u raspravu. To nije bio nikakav problem, dapače, ja očekujem nekakvu reakciju i da kroz dijalog oni osjete moju energiju, da je ona pristojna, i da sam ja okej čovjek. Možda nećemo promijeniti pozicije, ali ćemo moći barem popričati i pozdraviti se na ulici. 

No, ja sam očekivao dva, tri policajca za svaki slučaj da netko ipak malo povisi ton ili počne vikati neprimjerene poruke. 

U tom periodu jutra i podneva sam počeo dobivati poruke otkazivanja nekih suradnji iz kojih sam zaključio da je strah počeo igrati među ljudima koji su trebali dati ruke oko festivala. Tu sam shvatio da se tenzija diže. Oko pola sata prije početka, publika je počela dolaziti s jedne strane, a branitelji koji su sjedili u obližnjem kafiću dolaze s druge strane.

Približavaju se. U daljini sam vidio i nekakvo komešanje - to je vjerojatno trenutak u kojem Melita biva napadnuta od strane prosvjednika. Ona je dozivala policiju, no policija je bila kod nas. 

Po svemu ispada da oni nju nisu uspjeli zaštititi na ispravan način. Ipak, moram naglasiti, moja suradnja s policijom je bila dobra, i treba reći da se ipak nikome nije dogodilo ništa ozbiljno nažao. 

Znači, iz vaše perspektive, policija je sve dobro napravila?

Meni se čini da su oni ipak bili preblizu, ali je to možda protokol, ja to ne znam. 

Tu ekipa predstave odustaje od nastupa, većini je bilo neugodno. Moram priznati da sam ja u tome svemu vidio predstavu - vidio sam kod prosvjednika crne zastave sa znakovljem, a znam da u predstavi imaju bijelu, i meni je to sve bila jedna sjajna predstava. Što je prilično nezrelo od mene. 

Uglavnom, stvar je jednostavna. Ako branitelji nisu htjeli da im jedna Melita Vrsaljko nešto govori, nisu trebali doći. Ali ne, Gendi i ostalima je smetalo da se to uopće dogodi. To je taj mentalitet "zajednica, to sam ja". Ono što ja mislim, mora misliti cijela zajednica.

Moja kći je u međuvremenu počela skupljati stvari, na što su i njoj počeli vikati da je kurva. U tom trenutku je počeo taj odvratni uličarski način govora.

U jednom trenutku se pojavljuju navijači Tornada i Torcide, oni su puno homogeniji od branitelja. Mogu čvrsto posvjedočiti da su oni uzvikivali "Za dom spremni". U međuvremenu se zatvorio kafić gdje je trebao svirati Damir Avdić jer je situacija toliko bila usijana da nikome više nije ugodno. Na to smo se odlučili na koncert na skrivenoj lokaciji. Avdić ga je održao i nama je ta večer na kraju završila fantastično. Iako smo bili svi puni gorčine.

Nastavili, pa ipak odgodili festival

U nedjelju nam je rečeno da imamo pravo u ponedjeljak nastaviti festival, a da je na policiji da nam ga omoguće. Ja sam zbog toga bio potpuno miran jer vidim da se tu radi o puno treniranijoj ekipi. Na to sam javio da je otkazana predstava, ali nije festival. 

No, u međuvremenu dobivam poruke da će doći i druge grupe građana, navijači, da će biti i Marko Skejo i ekipa, ali i ljudi koji će nas podržati, na što ja više ne znam mogu li to sve kontrolirati. Tu stvar ne samo da može izmaknuti kontroli, već može izazvati kaos u cijelom gradu. Zato smo se povukli. 

Kako ste se osjećali kada ste vidjeli branitelje da prosvjeduju ispred praznog prostora?

Opet sam vidio predstavu. To je moj mozak, ja tako funkcioniram. Vidio sam predstavu ljudi koji slave prazan prostor.

Uopće se nisam loše osjećao zbog toga, samo sam se loše osjećao jer su nastavili terorizirati grad. Nazvao sam i Gendu i pitao ga zašto, a on mi je poručio da moraju poslati poruku. 

Zašto ste odabrali Benkovac?

Zato što ja tu živim. Ovaj festival sam odradio i prošle godine u Benkovcu, i pretprošle. Družim se s ljudima u Benkovcu i zato sam odlučio program odraditi u Benkovcu.

Mislim da je potrebno da se Benkovac suočava s nekim temama. Mislio sam da je važno da se u Benkovcu progovara o tako osjetljivim temama. Lako je pričati o tome u Zagrebu, ali mi ćemo ovako cijelu državu, izvan nekoliko većih središta, osuditi na pučke predstavice. Zašto Benkovac? Pa zašto onda ne Benkovac?

Sada je naša misija da se održi barem jedan od programa u Benkovcu s konsenzusom svih.

Je li Benkovac bio spreman na ovako nešto?

Pa vidim da nije.  Ja se ispričavam još jednom građanima Benkovca što sam im priredio ovakav senzacionalni nered. Meni je stvarno žao. Ispričavam se čak i braniteljima što je moja umjetnička sloboda izazvala takav bunt.

Ja ne mogu reći da sam kriv i ne mogu se tako osjećati jer sam postupio iz svog umjetničkog habitusa, ali se mogu ispričati. Ja živim jedan život, a oni žive drugi. Ja isto imam svoje mitove, sigurno. 

Za kraj, možete nam reći kakvu poruku šalje ovakav incident? 

Imamo skupine mladih koje će ovo utjeskobiti i udaljiti od osjećaja pripadnosti Hrvatskoj. To je tragično, ali to je čak i manji problem od drugog - dio mladih će se homogenizirati u tom mitu zajedništva oko nasilnih praksi, nasljeđa NDH i ostalog. 

Drugi aspekt je da smo svi mi tu krivi. Svi na neki način snosimo odgovornost. U redu je da jedno društvo ima i ekstremnu ljevicu i ekstremnu desnicu, ali bi to trebao biti rub spektra cjeline. Mi smo političkim igricama dopustili da nam rubna skupina postane dominantni korektiv koji će govoriti koje su vrijednosti koje bismo mi trebali slijediti.