Novi rod špiljskoga kukca iz Hrvatske, koji pripada rijetkim skupinama kornjaša, opisan je u specijaliziranom švicarskom časopisu i nazvan po hrvatskom zoologu Guidu Nonveilleru.

Rod Nonveilleria, koji pripada skupini pselafida, opisan je na temelju dviju novih vrsta - vrste "Nonveilleria romani" koja je nađena u špilji Samograd kod Račišća na otoku Korčuli te vrste "Nonveilleria lepida", nađene u jednoj maloj špilji kod Nikšića u Crnoj Gori.

Riječ je o vrlo sitnim kornjašima, veličine do 1,2 milimetra, slijepima i bezbojnih tijela, što je znak velike prilagođenosti špiljskim uvjetima.

Opisali su ga svjetski stručnjaci za tu skupinu kornjaša: Dragan Pavićević, asistent i nasljednik pokojnog Nonveillera, inače stručnjak beogradskog Instituta za zaštitu prirode Srbije, i Claude Besuchet iz Ženeve.

Rad je objavljen u novom broju Mitteilungenena der Schweizerischen entomologischen Gessellschafta (Bulletin de la Societe entomologique Suisse).

Obje vrste pronađene su 2000. u razmaku od tri mjeseca, odnosno u lipnju i rujnu i to svega tri primjerka. Sva tri su mužjaci, pa ženka ovog roda nije još poznata, izjavio je za Hinu zagrebački zoolog Roman Ozimec. Ozimec je pronalazač ?korčulanskog? primjerka, koji je po njemu dobio znanstveno ime vrste.

Za biologe-taksonome Ozimec otkriva da je najzanimljivija karakteristika novog roda izrazito proširen prvi članak ticala.

U međuvremenu, članovi Hrvatskog biospeleološkog društva pronašli su u speleološkim objektima na području južne Hrvatske još nekoliko primjeraka toga roda, ali najvjerojatnije se radi o novim, još nepoznatim vrstama, objašnjava Ozimec.

Entomolog Guido Nonveiller, bivši najveći europski znalac za faunističku skupinu mravarica, umro je 7. travnja 2002., nakon što je počeo opis kukaca koji su završili Pavićević i Besuchet.

Nonveiller je rođen u Rijeci 1913., živio je u Splitu, studij je završio u Zagrebu, a zatim je živio i radio u mnogim mjestima po svijetu. Od 1975., kada je otišao u mirovinu, stalno živi u Zemunu (Beograd, SRJ), gdje je 1945. osnovao Savezni institut za zaštitu bilja. Kukcima se bavio od trinaeste godine, a već u petnaestoj na Biokovu je pronašao vrstu koja je po njemu dobila i ime.

U svijetu je opisano više od 1,5 milijuna životinjskih vrsta, od kojih su polovica kukci. Smatra se da je ukupan broj životinjskih vrsta deset, pa i sto puta veći. Kukci u Dalmaciji relativno su dobro proučeni zahvaljujući i G. Nonveilleru te njegovim učiteljima Hvaraninu P. Novaku, Zadraninu G. Muelleru i drugima.

Glede biološke raznolikosti kukaca, posebno prilagođenih životu u špiljama, i drugih podzemnih vrsta Hrvatska je jedna od vodećih zemalja u svijetu.

(Hina) xiluc ymc