NAKON ogromnih šumskih požara koji su ljetima harali Australijom uništeni su veliki dijelovi divljine, uginulo je puno životinja, a tamna izmaglica prekrila je velike gradove.

Znanstvenici su nedavno otkrili da je dio ove spaljene biomase pridonio najvećem zagrijavanju stratosfere u zadnja tri desetljeća te utjecao na ozonsku rupu na Antarktici.

Kombinirajući satelitske podatke s računalnim modelima ponašanja površinskih aerosola, statističarka Lilly Damany-Pearce sa Sveučilišta Exeter i njezini kolege uspjeli su detektirati dim visoko u atmosferi našeg planeta.

Nagli skok temperature u stratosferi

Požari su progutali više od 5.8 milijuna hektara i bili tako intenzivni da su formirali vlastite vremenske sustave, uključujući grmljavinske oluje prožete dimom koje su trajale danima.

Kako objašnjavaju stručnjaci, ovi sustavi i njihovi vrtlozi izbacivali su dim na nevjerojatno velike visine, pri čemu su sunčeve zrake zagrijavale te tamne čestice i dodatno ih podizale uvis, piše Science Alert.

Prvi vrtlog, otkriven 31. prosinca 2019., dosegnuo je visinu od 16 kilometara. Zatim je 12. siječnja 2020. uočen još jedan oblak koji se digao na 35 km visine, duboko u stratosferu, i zadržao tamo do 2 mjeseca.

"Tijekom razdoblja od mjesec dana oblak aerosola lebdio je preko južnog dijela Tihog oceana. Detektirali su ga NASA-in instrument CALIOP, kao i lidari na površini te solarni fotometri s vrha Južne Amerike", navode znanstvenici.

Tijekom tog perioda došlo je do naglog skoka globalne prosječne temperature u stratosferi od 0.7°C. Anomalne temperature trajale su četiri mjeseca, a klimatski modeli pokazuju da se ove temperature mogu jedino objasniti s dodatnih 0.81 teragrama čestica dima. Radilo se o najvećem porastu temperature u Zemljinoj stratosferi od erupcije vulkana Pinatubo 1991. godine.

Oštećenje ozona

Dok se površina planeta ohladila za oko pola stupnja zahvaljujući difuznim oblacima čestica koje blokiraju sunčevu svjetlost, čestice su apsorbirale infracrveno svjetlo u stratosferi i uzrokovale značajno zagrijavanje tog sloja atmosfere.

Već znamo da aerosoli iz vulkana nakon većih erupcija oštećuju i ozonski omotač, a nedavne studije pokazale su da to mogu učiniti i čestice iz šumskih požara.

Kemijske reakcije koje se odvijaju na površini čestica dima „troše“ molekule ozona. Kada su stručnjaci mapirali vertikalnu distribuciju ozona na južnoj hemisferi 2020., pronašli su više dokaza o oštećenju ozona izazvanom dimom.

Čestice dima produžile su trajanje ozonske rupe nad Antarktikom i prekinule antarktički polarni vrtlog, koji se obično počinje razilaziti krajem proljeća.

"Oštećenje ozona povećava snagu polarnog vrtloga i odgađa njegov nestanak. To je zauzvrat pridonijelo produljenom trajanju ozonske rupe 2020. godine", objašnjavaju stručnjaci u istraživanju.

Ozonska rupa na Antarktici dosegnula je gotovo rekordne razine 2020., a sada znamo i zašto. Novo istraživanje otkrilo je kako su promjene koje je uzrokovao dim također utjecale na temperature jačanjem polarnog vrtloga. To je dovelo do neobično hladnog proljeća 2020. na južnoj hemisferi.

Istraživanje naziva Australian wildfires cause the largest stratospheric warming since Pinatubo and extends the lifetime of the Antarctic ozone hole objavljeno je u časopisu Science Advances.