HRVATSKA se od stjecanja nezavisnosti polako uključivala u svjetske međudržavne organizacije. Članstvo u Ujedinjenim narodima 1992. je označilo međunarodno priznanje, Svjetska banka prima Hrvatsku 1993., u Vijeće Europe ulazi 1996., 2000. postaje članica Svjetske trgovinske organizacije, 2009. NATO saveza, 2013. EU, a 2023. šengenskog područja.

Danas je visoko integrirana u sustav međunarodnih organizacija, ali još proces nije gotov. Sljedeći vanjskopolitički cilj je ulazak u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ona okuplja većinu najrazvijenijih država na svijetu, uključujući sve države EU, osim Hrvatske, Rumunjske i Bugarske.

Ulazak u OECD zahtijeva ispunjenje određenih uvjeta, provođenje zajedničkih pravila i standarda. Neka od tih pravila nisu u duhu političko-javnog načina djelovanja u Hrvatskoj, pa će se mnogi razočarati oko stvari koje OECD traži od Hrvatske.

Primarno se to odnosi na političko kadroviranje u državnim kompanijama, na što su računali mnogi koji su se uputili u političke vode i serijom kompromisa došli na vlast. Ono što OECD traži od Hrvatske će se najmanje svidjeti Domovinskom pokretu, koji je računao na to da će dobiti dio kolača u podjeli državnih kompanija.

Hrvatska se sporo približava OECD-u

Područje interesa OECD-a je primarno ekonomija, a ciljevi ostvarivanje ekonomskog rasta, visoke zaposlenosti i rasta standarda uz očuvanje financijske stabilnosti. Njegova uloga je primarno savjetodavna, preporuke nemaju nikakvu pravnu snagu i ne postoje mehanizmi kojima bi članice prisilio na nešto.

Ali uvjeti za priključivanje postoje. Neki od strožih su unaprjeđivanje kontrole državnih kompanija, borba protiv korupcije, sprječavanje sukoba interesa i problem prevelikog utjecaja državnih kompanija na gospodarstvo.

Hrvatska je 2017. uputila službeni zahtjev za članstvo u OECD-u, a u siječnju 2022. Vijeće OECD-a uputilo je pozivnicu njoj i još pet zemalja (Bugarska, Rumunjska, Argentina, Brazil i Peru) za otvaranje pristupnog procesa.

Do početka ove godine je ispunila 49 od 247 pravnih instrumenata nužnih za članstvo, manje od ostalih država kandidata (Brazil je ispunio 131, Rumunjska 81, Bugarska 64, Argentina 62 i Peru 55).

Državne kompanije u Hrvatskoj su pod kontrolom politike. Nije svuda u svijetu tako

Na državne kompanije se u Hrvatskoj tradicionalno gleda kao na politički plijen, nagradu koja pripada onome tko pobjedi na izborima, a ne kao na kompanije koje treba voditi na učinkovit, efikasan, nepristran i što je više moguće tržišno orijentiran način.

Državnih kompanija ima i u zemljama EU, pa čak i u SAD-u. Temeljna razlika u odnosu na kompanije u Hrvatskoj je ta što su maksimalno profesionalizirane, depolitizirane i više poslovno strukturirane. Zbog OECD-ovog zahtjeva za depolitiziranjem državnih kompanija će Domovinski pokret ostati bez prilike da postavi svoje ljude.

To se najviše odnosi na 36 kompanija od strateškog interesa, kao što su HRT, Hrvatska pošta, FINA, HEP i Hrvatske šume. U većinski državnom vlasništvu je još 12 kompanija (Borovo, Plinacro, Luka Vukovar...), a u djelomičnom državnom vlasništvu 157 kompanija (među njima Podravka i Petrokemija).

Većinom tih kompanija upravlja osoba koju je postavio HDZ ili je bar jedan HDZ-ovac u vrhu kompanije. To će se morati promijeniti ako Hrvatska želi postati dio OECD-a.

Domovinski pokret je sigurno već pikirao mjesta u nekim državnim kompanijama za svoje ljude. Neka su posebno pogodna za uhljebljivanje kadrova DP-a jer se nalaze na istoku Hrvatske, biračkoj bazi stranke. Preuzimanje Luke Vukovar, koja je 100 posto u državnom vlasništvu, vjerojatno je trebalo biti samo stvar formalnosti. Vlasnik Borova je također država, pa se nameće kao logičan politički plijen.

OECD proziva političare u Hrvatskoj zbog "izražene volje političkih elita da iskoriste državna poduzeća za osobnu ili stranačku korist".

Nije iznenađujuće da je OECD jako kritičan prema načinu na koji se vode i funkcioniraju državne kompanije u Hrvatskoj.

U izvješću iz 2021. se navodi da je vrijednost državnih kompanija iznosila 47.2 posto BDP-a i da su zapošljavale 70 tisuća ljudi, što bi je svrstalo među 10 država OECD-a s najvećim udjelom državnih kompanija u gospodarstvu, gledano prema zaposlenosti. Unatoč tome, analize pokazuju da su državne kompanije u Hrvatskoj samo četvrtina profitabilnosti državnih kompanija Srednje i Istočne Europe.

Između 2007. i 2017. su povrat na kapital (ROE) i rast prodaje bili niži u državnim poduzećima nego u privatnim. Utvrđeno je i da, kada se eliminira utjecaj velikih i strateških državnih poduzeća, koja povećavaju ukupnu izvedbu državnih kompanija u Hrvatskoj, više od 80 posto nestrateških državnih poduzeća ima povrat na kapital ispod medijana industrije.

"Nedavne kontroverze, koje uključuju državna poduzeća, naglašavaju nedostatak političke volje za reformom i izraženu volju političkih elita da iskoriste državna poduzeća za osobnu ili stranačku korist", tvrdi OECD u izvještaju koji je bio namijenjen primarno savjetovanju, a ne kritiziranju. Ali očito su OECD-ove ljude neke stvari toliko iznenadile da su morali reagirati.

Predlaže se nekoliko stvari za povećanje učinkovitosti državnih kompanija

OECD je Hrvatskoj predložio nekoliko reformi za povećanje učinkovitosti državnih kompanija, pa se iz toga može iščitati ono što će morati napraviti da bi ušla u organizaciju. Prvo se predlaže objedinjena koordinacija državnih kompanija, umjesto sadašnje prakse da svako ministarstvo upravlja svojim kompanijama. 

Traži se da se odrede točni ciljevi, stroga korporativna kontrola i standardi upravljanja. Kristaliziranje financijskih i nefinancijskih očekivanja vlasnika (države) te ciljeva poslovanja je još jedan zahtjev.

Primjećuje se neusklađenost pravnog i regulatornog okvira, koji treba harmonizirati. "Zakon bi se, između ostalog, mogao baviti pitanjima kao što su opravdanje državnog vlasništva, odabir i imenovanje članova odbora i druga relevantna pitanja korporativnog upravljanja, poput zahtjeva za transparentnošću i izvještavanjem", stoji u izvješću.

OECD tvrdi da u Hrvatskoj privatne i državne kompanije ne posluju pod istim uvjetima, pri čemu su državne privilegirane, pa predlaže izjednačavanje njihovih prava. Osnaživanje unutrašnje kontrole, unaprjeđenje transparentnosti i uspostavljanje profesionalnih nadzornih odbora te unutrašnje revizije su još neki od prijedloga.

Domovinski pokret će ostati bez uhljebnine

Sve u svemu, međunarodne institucije opet remete "normalno" funkcioniranje države Hrvatske. Dobri društveni običaji, poput postavljanja politički podobnih umjesto sposobnih da vode državne kompanije, pod prijetnjom su "globalizacijskih sila".

Deklarativno se Domovinski pokret u svom programu zalaže za borbu protiv korupcije, ali to je program svake stranke. Tko se to javno zalaže za korupciju? Čak i HDZ deklarativno korupciju smatra štetnom pojavom.

Prema neformalnim medijskim izvorima (Jutarnji list), na koalicijskim sastancima HDZ-a i DP-a se već raspravljalo o tome da zbog strože kontrole OECD-a za vrijeme hrvatskog pristupanja članstvu ne mogu ugurati DP-ove ljude u vodstvo državnih kompanija.

HDZ-u je zahtjev OECD-a manje problematičan jer, s obzirom na to da kontrolira sve institucije u državi, može relativno lako naći zamjenska mjesta za svoje kadrove u javnom sektoru, tamo gdje OECD manje gleda.

Prostor za dobro staro uhljebljivanje u državnim kompanijama neće nestati, ali će biti ograničen. Manji bazen potencijalnih pozicija je loša vijest za DP jer će HDZ primarno gledati da namiri vlastite kadrove.

Na kraju ispada da je DP ušao u vlast s HDZ-om uz ogroman politički trošak u vidu uništene reputacije kod glasača, a zauzvrat će dobiti puno manje nego što je očekivao. Mnogi članovi DP-a će ostati samo neostvareni uhljebi.