Odlazi cirkus
POD RAVNANJEM Vlade "Uhvatila me nagla akutna viroza" Šeksa, završeno je zasjedanje 5. sjednice Hrvatskog Sabora, glavne Institucije Sustava, vodećeg zakonodavnog tijela u državi Hrvatskoj (da, baš onoj u kojoj se čini kako je uvijek nešto trulo). Prošle su nove četiri godine mandata naših kuglačica, srednjoškolskih abiturenata, strojotehničara, brodara, inženjera pri sigurnosti na radu, i oni svi mogu pokupiti svoje prnje i napustiti tu zgradu, da bi se većina njih vratila nakon nekoliko mjeseci.
A zgrada je Sabora, i u ovom njegovom sazivu, potvrdila da je ništa više nego stacionarni cirkus, mjesto na kojemu se svake četiri godine okupe manje više ista lica, iza kojih grme glasovi koji uvijek izbacuju iste besmislene fraze, ili iza kojih uopće ne grme nikakvi glasovi, nego ta lica samo sjede i "zarađuju" svojoj šutnji neprimjerenu plaću, pa se čini da će jedino što će nam nedostajati u ovih nekoliko mjeseci u kojima će zgrada biti prazna biti oni povremeni TV nastupi u kojima protagonisti najvećeg hrvatskog cirkusa zabavljaju hrvatski puk.
Uvijek je dirljivo gledati to raspuštanje Sabora, pa vidjeti onu iskricu u očima naših parlamentaraca kad zadnji puta u pojedinom sazivu sjede u svojim klupama, s onim nekim ponosnim pogledom, koji nam daje do znanja kako su odradili tu najtežu, ali i najčasniju zadaću u Republici. Služba narodu. Uz 2500 litara piva, 450 litara vina i pedesetak litara žestokih pića konzumiranih u saborskom kafiću (podaci Čuvara državnog bureta Vlade Šeksa), zastupnici su nam u ove četiri godine priredili predstavu koja je na trenutke bila zabavna, na trenutke naprosto nevjerojatna, ali koja definitivno nijednom objektivnom promatraču nije pružila neko povjerenje u parlamentarnu demokraciju, pa je taj ponos koji uvijek imamo prilike gledati nekako nezaslužen. Odlazi cirkus, iz našeg malog grada.
Hrvatski Sabor u ovom je sazivu imao 152 zastupnika, podijeljena u nekakve blokove u kojima vam baš nije bilo jasno pripadaju li vlasti ili oporbi. Tako smo imali "oporbu" sačinjenu od SDP-a, HNS-a i IDS-a kao tri relativno kohezivne stranke, kojoj su se s druge strane priključivali pripadnici nekakve "tihe oporbe" iz HSS-a, stranke koja je formalno oporbena, ali za koju baš i ne možete točno odrediti po čemu je to oporbena. Tu je i druga strana "oporbe", ona HSP-ovska, puna zastupnika koji govore oporbeno, ponašaju se oporbeno, na trenutke čak i djeluju oporbeno, ali za koje smo cijelo vrijeme znali da nikad neće ugroziti vladu kad dođe neka od bitnih situacija, kao što je izglasavanje nepovjerenja.
Negdje tijekom zasjedanja "oporbi" se pridružio i Glavašev HDSSB, koji je sa svoja tri zastupnika, od kojih je jedan veći dio vremena proveo u pritvorima i zatvorskim bolnicama, također igrao s oporbene strane, ali čije je djelovanje bilo usmjereno prema stvarima koje s radom parlamenta baš i nisu imale neke drastične veze. DC je, sa svojom jedinom zastupnicom, također igrao na obje strane vlastodržačko-oporbenog lonca. Vesna Škare-Ožbolt bila je, u jednom mandatu, ministrica pravosuđa i najljuća protivnica Vladimira Šeksa. O manjinskim strankama i nezavisnim zastupnicima bolje ne pričati, jer Ivo Lončar i Slaven Letica zaslužuju knjigu, a ne novinski komentar. Odlazi cirkus, i ja se pitam sada, tko je domaćin, a tko je bio gost?
S druge strane, tu je bila vlast, sačinjena od najmanje vjerojatnih partnera - HDZ-a, HSLS-a i, last but not least, SDSS-a. Ponovimo to, hrvatskim zakonodavstvom je u proteklom sazivu Sabora vladala koalicija Sanadera, liberala i, moramo ponoviti, last but not least, Srba. Tko tu sve vidi paradokse? Umirovljenike ne možemo uračunati u bilo koju stranu političkog spektra, oni su jedina disciplinirana i kohezivna glasačka skupina u državi i njihova naklonost dobiva se konkretnim ustupcima. Ali, Sanader i Srbi na vlasti u Hrvatskoj, pa to je vjerojatno najljepši doprinos koji je 5. saziv Sabora poklonio građanima. Sanader. I Srbi. Na vlasti. U Hrvatskoj. Milina. Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Nismo, naravno, ostali uskraćeni za one blistave trenutke parlamentarnih sukoba Titana, za simpatične poteze zastupnika, kao ni za dalekosežne filozofske zaključke koje redefiniraju poimanje društva. Istina, ovaj put smo ostali uskraćeni za Ljubu Česića Rojsa i Antu Kovačevića, pa nije bilo ni jamljenja ni madraca, ali i drugi su se junaci iskazali. Sjetimo se sukoba Vlade Šeksa i Vesne Škare Ožbolt i onog legendarnog "Izvolite, izvolite, smirite živce". Tu nam je i sraz Ive Lončara i Damira Kajina, začinjen Lončarovom primjedbom o tome kako je Kajinu žao što Glavaš nije u pritvor otišao '91., kad je "rušio Kajinovu i Jugoslaviju njegovog oca", na što je temperamentni Istrijan odgovorio s "ne lupetaj, kretenu, ne lupetaj". Kajinu je pobjegao i jedan "E, jebiga", kad je srušio čašu vode.
Bilo je to sve zanimljivo na trenutke, moglo se nasmijati, ostalo je nekoliko lijepih sjećanja, ali kad realno razmotrimo događanja, ipak u ustima ostaje neki gorak okus, neko naslućivanje da se parlamentarna demokracija ne zasniva na praznim frazama, čitanju loše sročenih govora i vikanju, nego na principima koji u Hrvatsku još nisu došli i koje očigledno još neko vrijeme nećemo moći očekivati. Svaki novi saziv Sabora će, dok se ne promijeni fundamentalni odnos prema demokratskom procesu, biti samo produžena ruka Vlade, a jedino što će značiti nešto bit će ima li oporba dovoljno zastupnika da ozbiljno ugrozi ma i jedan Vladin potez. Dok taj "kvantni trenutak" ne dođe, imat ćemo četverogodišnje cirkuse, s istim ili barem većinom istim akterima koji će nas povremeno zabavljati, odlaziti i vraćati se, ali koji za će za hrvatsku demokraciju ostati samo jeftin trik. Dakle, vidimo se neki drugi put, neke druge godine, u ovom istom cirkusu.
Jovan Dragišić
