OD SVIH državnih investicijskih fondova, norveški je jedan od najneobičnijih. Ovi golemi fondovi obično selektivno biraju imovinu kako bi upravljali rizikom, maksimizirali prinose i promicali nacionalne strateške interese. To nije slučaj s Norges Bank Investment Managementom (NBIM), koji u velikoj mjeri prati globalne burzovne indekse kako bi oplodio norveške prihode od nafte i plina.

Fond je pokrenut početkom 90-ih godina kako bi ulagao uglavnom u obveznice, a s vremenom je narastao u najveći takve vrste na svijetu, kupujući manje vlasničke udjele u tisućama tvrtki diljem svijeta. Imovina fonda vrijedna 1,8 bilijuna dolara (1800 milijardi dolara) generira znatno veći prihod za 5,5 milijuna stanovnika nordijske zemlje nego sama norveška industrija nafte i plina, piše Bloomberg.

No pasivni pristup ulaganju ostavlja mu malo alata za prilagodbu promjenama u globalnim kapitalnim tokovima. To je posebno došlo do izražaja u travnju, kada je fond prijavio najveći gubitak u posljednjih šest kvartala, uslijed tržišnih potresa koje je izazvala Trumpova prijetnja uvođenjem carina. Taj je udarac ponovno potaknuo raspravu u Norveškoj o tome kako zaštititi fond od budućih šokova.

Što je posebno kod norveškog državnog investicijskog fonda?

Fond se razlikuje od mnogih svojih pandana zbog svojih strogih pravila ulaganja. Prvo, fond mora uvijek ulagati izvan Norveške - pravilo osmišljeno kako bi se izbjegao rizik od takozvane "nizozemske bolesti", pri kojoj bogatstvo iz resursa može destabilizirati domaće gospodarstvo.

Dok fondovi u mnogim drugim državama djelomično služe za poticanje domaće industrije ili strateška ulaganja u inozemstvu, NBIM ima ograničen prostor za aktivno investiranje. Dionički dio fonda, koji čini 70% ukupne vrijednosti, drži udjele u 8700 tvrtki iz 44 zemlje koje čine FTSE Global All Cap indeks.

Kao rezultat toga, danas posjeduje oko 1,5% svih dionica koje kotiraju na svjetskim burzama. Obveznički dio fonda prati Bloomberg Barclays indekse, pri čemu je 70% namijenjeno državnim obveznicama, a 30% korporativnim vrijednosnicama.

Ostali fondovi bogatstva imaju veću slobodu prilagodbe prioriteta i načina njihova ostvarivanja. Investicijski fond Abu Dhabija sve se više fokusira na privatni kapital, dok Mubadala Investment igra ključnu ulogu u diverzifikaciji gospodarstva kroz udjele u zdravstvu i financijama.

Javni investicijski fond Saudijske Arabije predvodi viziju transformacije kraljevstva poznatu kao Vision 2030, s velikim ulaganjima u rudarstvo, industriju videoigara i tehnologiju. Singapurski GIC Pte povećava svoju izloženost američkom tržištu i preuzima veće rizike na privatnim tržištima.

Kako je nastao norveški državni fond?

Norveška je 1969. otkrila značajne rezerve nafte i plina u Sjevernom moru te je danas najveći proizvođač fosilnih goriva u zapadnoj Europi. Kako bi izbjegla nestabilnost, korupciju i slab gospodarski rast kakvi su se dogodili u drugim zemljama bogatim resursima, norveška vlada uvela je visoke poreze na energetski sektor i snažnu regulatornu kontrolu nad industrijom.

Nakon godina političkih rasprava, norveški je parlament 1990. osnovao Naftni fond kako bi osigurao da prihodi od nafte koriste i sadašnjim i budućim generacijama. Prvi prijenos kapitala u fond izvršen je 1996.

Kako je fond širio svoja ulaganja diljem svijeta, postupno se usmjeravao na izričitu potporu nacionalnom mirovinskom sustavu te je 2006. preimenovan u Globalni mirovinski fond vlade (Government Pension Fund Global). Fondom upravlja NBIM, upravljački odjel norveške središnje banke.

Kako je norveški fond postao tako bogat?

U početku se norveški fond punio gotovinom iz poreza na naftu, naknada za dozvole i dobiti državne energetske tvrtke. Isprva je bio ograničen na ulaganja u obveznice, no s vremenom mu je mandat proširen.

Vlada ne može jednostavno uzeti koliko god želi iz fonda. Najviše 3% vrijednosti fonda smije se godišnje usmjeriti u državni proračun, što je pravilo namijenjeno očuvanju bogatstva za buduće generacije.

Uspoređujući njegove investicijske prinose s ostalim državnim fondovima, norveški je fond postigao prosječne rezultate u razdoblju od pet godina do 2023. godine, s prosječnim godišnjim povratom od 7,45%.

Kako se razvijao mandat norveškog fonda?

Fond je s vremenom povećavao svoja ulaganja u dionice te je počeo ulagati u nekretnine i infrastrukturu za obnovljive izvore energije kako bi diverzificirao portfelj. Također je stavio naglasak na održivost i odgovorno ulaganje, s rastućim fokusom na okolišne, društvene i upravljačke čimbenike, što se nije promijenilo unatoč protivljenju administracije Donalda Trumpa takozvanom "woke kapitalizmu".

Koja su etička načela ulaganja norveškog fonda?

Od 2004. godine fond djeluje prema etičkim smjernicama koje donosi ministarstvo financija i odobrava parlament. Nezavisno Etičko vijeće nadgleda provedbu tih smjernica, koje zabranjuju ulaganja u tvrtke uključene u "tešku korupciju" ili ozbiljna kršenja ljudskih i radnih prava, kao i one koje doprinose ozbiljnoj šteti za okoliš. Isključene su i tvrtke koje proizvode određeno oružje, poput nuklearnog naoružanja i kasetnih bombi.

Do kraja 2024. godine fond je iz svog portfelja izbacio 67 tvrtki zbog njihovih postupaka. Još 104 tvrtke isključene su zbog toga što prodaju proizvode koji su u suprotnosti sa smjernicama fonda: zabranjena su ulaganja u industriju kanabisa, duhana i ugljena.

Također se izbjegavaju tvrtke odgovorne za "neprihvatljive emisije stakleničkih plinova", što je paradoksalno s obzirom na to da se fond puni prihodima od prodaje fosilnih goriva.

Hoće li se mijenjati investicijski mandat norveškog fonda?

NBIM je izvijestio o gubitku od 0,6% na svojim ulaganjima, oko 40 milijardi dolara, u prva tri mjeseca 2025. U Norveškoj je to potaknulo raspravu o tome kako zaštititi fond u nestabilnom gospodarskom okruženju. Oko 40% dioničkih ulaganja fonda nalazi se u SAD-u, a neki norveški političari smatraju da bi se više ulaganja trebalo preusmjeriti u Europu kako bi se smanjila izloženost nestabilnim američkim tržištima.

Norveška konzervativna oporba predložila je reviziju smjernica kako bi se omogućilo ulaganje u tvrtke koje proizvode nuklearno oružje. Norveška trenutačno zadovoljava oko 30% europskih potreba za plinom, a neki političari pozivaju na veće prijenose novca iz fonda kako bi se poduprla vlada u Kijevu, tvrdeći da je norveška naftna i plinska industrija ostvarila golemi profit uslijed europske energetske krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu.

Što Norveška čini s raspoloživim prihodima fonda?

Dio tih prihoda koristi se za potporu opsežnom norveškom sustavu socijalne skrbi, koji uključuje besplatno obrazovanje i zdravstvenu skrb, snažno subvencioniranu brigu za djecu i velikodušno bolovanje.

Norveška je na trećem mjestu UN-ovog globalnog indeksa ljudskog razvoja, odmah iza Islanda i Švicarske. U 2024. godini transferi iz fonda činili su otprilike 25% državnog proračuna. Vlada je predložila prijenos 4,85 milijardi dolara iz fonda za potporu vladi Ukrajine.