"Ako je netko baš nitko i ništa, u svakom slučaju nekamo pripada." 
Franz Werfel

HRVATSKA je napokon Jedno. U blaženom zajedništvu. U samo nekoliko tjedana mogli smo nazočiti procesu pretvaranja pojedinaca u bezlično tijelo etničke mase; instantnom odbacivanju "ja" koje navlastito rasterećenje nalazi u kolektivnom "mi". 

Kolektivni narcizam

Hrvatska stoji ujedinjena u kolektivnom narcizmu, kupajući se u lažnim, zamišljenim superlativima: zahvaljujući stapanju u masu, pojedinci koji su do jučer živjeli svoje pustopoljne živote, danas, neka-pati-koga-smeta, trijumfiraju u ulozi (zamišljenog) organskog tkiva superiorne (zamišljene) nacije. 

U spremnosti zadovoljenja ugode mozak pokazuje svu raskoš svoje podatnosti. Prepustivši se kolektivnoj deluziji, spreman da odbaci stegu racionalne prosudbe, sa spasonosnim "mi" na kolektivnim usnama: "Drugi smo, ali smo, jebiga, prvi."

Pojedinac je zahvalan za svaki trenutak nogometno induciranog prebivanja u masi. Iz zahvalnosti što je dovedena u to blaženo stanje masa se spremna obračunati sa svakim remetiteljem te somnambulne idile. Svatko tko izrazi i najmanju sumnju oko sudjelovanja u tom kolektivnom ritualu, svatko tko ne pristaje biti grančicom etnonacionalnog snopa, neprijatelj je. A neprijatelja valja satrti, rastrgati, uništiti i, po potrebi, "jebati mu majku" - "ako je živa". 

Modrić je od "jadnika" postao nacionalni princ
 
Biologistička zakonitost: onome tko joj osigurava kolektivnu, eskapističku ugodu, etnička masa spremna je oprostiti grijehe zbog kojih je ranije bila spremna verbalno ga uništiti. Luka Modrić koji je svjedočenjem u slučaju Mamić izazvao silovit odij dijela javnosti, zahvaljujući izvrsnoj igri u Rusiji od dojučerašnjeg "jadnika" i "glodavca" doživio je bajkovitu preobrazbu u raskošnog nacionalnog princa. 
 
Ako se stupanj civiliziranosti nekog društva ogleda u njegovoj sposobnosti da vlastitim članovima dopusti prekoračenje vrijednosti i normi koje ono nameće, onda je silina uvreda i prijetnji svakome tko je ostao izvan te mase tužan odgovor na pitanje gdje je, u civilizacijom pogledu, stigla Hrvatska. 

A sada - otrežnjenje

U danima koji slijede stiže otrežnjenje. Pojedinci koji su do jučer razbijali Argentince, Dance, Ruse i Engleze suočit će se s neumoljivom istinom da nisu bili ni na širem spisku reprezentacije. 

Nastup Thompsona, propovjednika zajedništva, liturgije sračunate da zajedništvo razbije, samo će ubrzati otrežnjujuće vraćanje u stvarnost. Potvrdilo se još jednom: desnica mami i ucjenjuje zajedništvom, u ime kojega će vas sutra biti spremna i (ritualno) ubiti. Jer ona se uspostavlja kao vrhovni arbitar tog zajedništva: navijajte za Hrvatsku, pomognite "našim dečkima", a sutra ćemo se već obračunati s vama jer vaše hrvatstvo nije onakvo kakvo mi mislimo da treba biti. 

Ostaje tek slika brodolomne Hrvatske

Doček hrvatskih nogometaša bio je prilika da se svjetski viceprvaci zahvale navijačima na podršci koja je stizala i slijeva i zdesna. Oni koji su doveli Thompsona na prošlotjedni doček nisu trebali biti upoznati s teorijom tehnologije definiranja društvenog konsenzusa da bi postavili sljedeće pitanje: ako je za ljevicu sporan Thompson, a za desnicu kakav anarho-bend, postoji li netko tko će zadovoljiti jedne i druge? 

U nacionalističkoj ognjici, u kontekstu igre koja zna samo za pobjednike i poražene, ono je izostalo. Nakon što se strasti slegnu, ostat će slika brodolomne Hrvatske, žalosno nedorasle za ikakav suvisao dijalog i nalaženje konsenzusa.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala