VOJNO-REDARSTVENA operacija Maslenica, koju su rano ujutro 22. siječnja 1993. pokrenule Hrvatska vojska i policija, uspješno je završila u 72 sata i ponovo je spojila sjever i jug zemlje, a neprijatelj je u njoj doživio prvi veći poraz.

Na zadarskom Gradskom groblju jutros je odana počast poginulim hrvatskim braniteljima. Na obilježavanje 30 obljetnice operacije Maslenica u Zadru stigao je i general Ante Gotovina.

Upravo je Gotovina isticao kako je operacija Maslenica bila prekretnica u Domovinskom ratu.

"Do operacije Maslenice mi smo se uglavnom branili, više ili manje uspješno, ali Maslenica je označila preokret u Domovinskom ratu i tada su prvi put sudjelovale tri grane vojske, specijalna policija, ratna mornarica i zrakoplovstvo te kopnene snage, koje su bile nositelj te akcije", istaknuo je svojedobno general Gotovina.

Operacija je planirana u tajnosti pod kodnim nazivom Gusar, a u samo 72 sata oslobođeno je oko stotinu četvornih kilometara, od zadarskoga zaleđa s Novskim ždrilom i dijelom Velebita te područje oko Hidroelektrane Peruće u blizini Sinja.

Zapovijedao Bobetko, pomoćnici Gotovina i Roso

Vojno-redarstvenom operacijom zapovijedao je general Janko Bobetko, a njegovi pomoćnici bili su tadašnji brigadiri Ante Gotovina i Ante Roso.

Hrvatska vojska i policija u borbena su djelovanja krenule iz nekoliko smjerova i već prvog dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić. Sljedećih su dana oslobođeni Zračna luka Zemunik te mnoga mjesta zadarskoga zaleđa.

Strateški iznimno važno bilo je i preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih položaja na Velebitu s kojih su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac, Gračac i Benkovac. Do završetka operacije oslobođeno je cijelo područje tzv. ružičaste zone u zadarskom zaleđu i osiguran strateški bitan prostor Novskog ždrila.

Jedna od posebnosti operacije Maslenice bilo je sudjelovanje gardijskih brigada, nositelj je bila 4. brigada, a sudjelovali su dijelovi 1., 2., 3. i 9. brigade. Sve su pridonijele uspjehu operacije i očuvanju dostignutih borbenih položaja iako su neke od njih bile tek u osnutku. Na Velebitu su  koordinirano djelovale i snage Specijalne policije MUP-a, koje su ovladale dominantnim kotama i komunikacijama, a znatno su pridonijele i pričuvne brigade Hrvatske vojske te domobranske pukovnije.

Zbog neuspjeha pokušaj rušenja HE Peruće

U toj operaciji sudjelovale su najbolje hrvatske snage, ali i najbolje protivničke, srpske snage. U pomoć krajiškom vođi Milanu Martiću stigli su  Arkanovi Tigrovi, Knindže kapetana Dragana i niški specijalci, a iz BiH su stigle i Mladićeve vojne postrojbe.

Iako su glavni ciljevi operacije ostvareni vrlo brzo, zbog pritiska međunarodne zajednice, 25. siječnja kod Obrovca i Benkovca zaustavljeno je hrvatsko napredovanje.

Neprijatelj je to iskoristio za jačanje svojih snaga i protunapad pa su borbe potrajale još nekoliko dana.

Hrvatske su snage, ojačane postrojbama koje su helikopterima prevezene iz Slavonije, zadržale dostignute crte bojišnice. Bio je to prvi helikopterski desant postrojba HV-a, a neprijatelj, koji je doživio dotad najveći poraz, zaprijetio je 27. siječnja rušenjem brane Hidroelektrane Peruće.

Unatoč aktiviranju 30 tona eksploziva, oštećena brana nije popustila, a Hrvatska vojska spriječila je neprijateljsko napredovanje i ubrzo ovladala cjelokupnim područjem.

Pontonski most povezao sjever i jug zemlje

Budući da je u operaciji Maslenici pod kontrolu hrvatskih snaga vraćeno Novsko ždrilo, na istome mjestu na kojemu je u studenome 1991. srušen Maslenički most sagrađen je pontonski, koji je često bio pod paljbom neprijatelja do konačnog oslobođenja zadarskoga zaleđa u akciji Oluji 1995. godine.

Pontonski most omogućio je uspostavu prometa između sjevera i juga do izgradnje novoga Masleničkog mosta, za koji je 30. siječnja 1993. predsjednik Republike Franjo Tuđman položio temeljni kamen.

Borbe u operaciji Maslenici trajale su do kraja ožujka i završetka operativnih djelovanja, a u akciji i poslije nje poginulo je 127 hrvatskih branitelja. Najveću tragediju doživjela je 3. gardijska brigada Kune, koja je u obrani Kašića 1. veljače izgubila 24 pripadnika.