INDEX je razgovarao sa Sašom Paparellom, jednom od dvojice novinara koji su najviše istraživali korupcijske afere Milana Bandića.

Saša Paparella je zajedno s Hrvoje Appeltom napisao knjigu Kumek, u kojoj su detaljno opisali Bandićevu klijentelističku mrežu koju je ispleo u 20 godina vlasti u glavnom gradu Hrvatske. Sve ono što redatelj Dario Juričan nije stavio u svoj film Kumek objavljeno je u knjizi dvojice istraživačkih novinara.

Index je s Paparellom razgovarao o činjenici da je, unatoč činjenici da je protiv zagrebačkog gradonačelnika podignuto više od 250 kaznenih prijava, a potvrđen je i niz optužnica za milijunske korupcijske afere, Bandić smrt dočekao na slobodi i u fotelji zagrebačkog gradonačelnika. Razgovarali smo i o načinu na koji je većina medija, naročito televizije i novine, pristupila liku i djelu Milana Bandića nakon nagle smrti od srčanog udara u noći sa subote na nedjelju.

Kao novinar koji je godinama istraživao korupcijske afere Milana Bandića kako ste doživjeli njegovu smrt prije ijedne presude? 

S jednakom tugom kao kad je umro Slobodan Milošević i još neki likovi koji su nam nažalost obilježili živote  - evo još jednog koji nije dočekao kraj suđenja. U aferi Agram Bandić bi skoro sigurno bio osuđen, neki od njegovih oponenata su se nadali da će se to dogoditi i prije lokalnih izbora u svibnju pa da se neće moći na njima kandidirati, no takvi su omalovažili hrvatsko pravosuđe – nikad tužiteljstvo ne može skupiti toliko dokaza koliko naše sudstvo može biti sporo. Prije nekoliko mjeseci, na premijeri filma Kumek, jedan kolega novinar pitao je Darija Juričana i mene kada ćemo se - nakon filma i knjige o Todoriću, Kutli i Bandiću - pozabaviti i pravosuđem. A onda mi je sinulo – pa mi se cijelo vrijeme zapravo bavimo pravosuđem! Kad bi ono funkcioniralo, svaka bi lopina bila na svom mjestu, pa mi ne bismo imali o kome raditi filmove i knjige. Zato danas većina domaćih kriminalaca može na sudu s ponosom reći da je "neosuđivana osoba".   

Kako komentirate televizijske izvještaje o Bandićevoj smrti te javno izrečene komentare njegove 21-godišnje vladavine Zagrebom, odnosno način na koji ga se sada opisuje u novinama i na televiziji?

Ne trebamo se isti dan kad netko umre nabacivati tonama blata, ali nisam očekivao baš takve panegirike, a najmanje iz usta novinara. Neinformirani gledatelj je o Bandiću jučer mogao saznati uglavnom da je on bio "čovjek ogromne energije" koji je "obilježio jednu eru Zagreba". Naravno da svaki vladar obilježi neku eru, no to ne znači da je ta era bila dobra.

U Bandićevom slučaju, to je razdoblje obilježeno korupcijom, klijentelizmom i prostaštvom. Spominju neke njegove zasluge za grad, no osim nekih primjera u socijalnoj politici ja ih baš ne vidim puno. Evo na jednoj televiziji kao primjer da je Bandić nešto dobro napravio spominju samo jezero Bundek, a i njega je očistio tako da ga je sterilizirao. U Zagrebu se još od 90-ih grad uređuje ubijanjem prostora - tako je uništen Cvjetni trg, pa kasnije Bundek i Trg žrtava fašizma – sve su ih očistili od bilo kakve natruhe šarma. Prepustili smo referentu za ONO i DSZ da nam 20 godina uređuje grad. 

Tko po vašem mišljenju najviše tuguje za Bandićem?

Jednako žale njegovi prijatelji građevinari i mešetari otpadom, kao i sirotinja iz Kozari Boka, koju ranije nitko od političara nije primjećivao. Žale svi oni koje je preko reda i bez potrebe zapošljavao. Žali Crkva, zavičajna društva. A najviše žale zagrebački SDP i HDZ, koji su sve te Bandićeve godine proveli u ugodnoj hladovini, zapošljavajući svoje kadrove u javnim poduzećima koje im je gradonačelnik odredio za stranačko leno. Žale i njegovi prijatelji, jer Milan je svakome od njih u Gradu našao neku sinekuru, od svog mesara pa do vlasnika svog omiljenog kafića. 

Sada gradski zaposlenici sa zebnjom čekaju izbore. Nitko nema pojma koliko će otkaza nova vlast morati podijeliti, kako bi se donekle popravile financije prezaduženog grada. 

Godinama se Bandić okruživao uglavnom klimavcima, uz iznimku nekoliko sposobnih ljudi koji su brinuli o gradskim financijama, tako da njegova vlast nije iznjedrila neke kvalitetne kadrove. Cijenila se samo lojalnost, pa je ljude poput Zdenka Antunovića slao okolo da stave šapu na Arenu, Cibonu ili Zagrebački športski savez. Bandić je eto čak i stranku nazvao svojim imenom, vjerujući da nakon njega može doći samo potop. Zato sada nemaju nikakvog rezervnog kandidata za gradonačelnika. Njegova je stranka funkcionirala samo kao neki zagrebački zavod za zapošljavanje.