KONZUMACIJA marihuane i njezini efekti posljednjih godina postaju sve interesantniji za znanstvena istraživanja, kako zbog promjena koje se događaju u zakonodavstvima brojnih zemalja tako i zbog sve većeg interesa za mogućnosti njezine medicinske upotrebe.

Medicinska marihuana najčešće se propisuje za ublažavanje kronične boli, osobito kod pacijenata s multiplom sklerozom i rakom. Također se koristi kod pacijenata s epilepsijom, osobito onih s rijetkim oblicima poput Dravetovog sindroma. Koristi se i za ublažavanje mučnina i povraćanja izazvanih kemoterapijom te za poticanje apetita kod pacijenata s AIDS-om. Konačno, ona može pomoći i kod anksioznih poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Nema dovoljno studija o mogućim posljedicama

Budući da je do nedavno bila ilegalna, još uvijek nema dovoljno studija o mogućim dugoročnim štetnim ni pozitivnim posljedicama njezina konzumiranja.

No u novije vrijeme istraživanja, kako na životinjama tako i na ljudima, sve više pokazuju da bi mogla imati ozbiljnije utjecaje na djelovanje gena, odnosno na epigenom, nego što se prije mislilo.

Što je epigenom i kako funkcionira?

Epigenom je skup svih promjena koje reguliraju ekspresiju gena bez promjene DNA. Te promjene utječu na aktivnost gena - na njihovo snažnije ispoljavanje ili pak utišavanje, a potaknute su okolišnim utjecajima, primjerice prehranom i stilom života. No one također mogu biti nasljedne u smislu da se mogu prenijeti na potomstvo.

Najčešći oblici epigenetičkih promjena su metilacija DNA i modifikacija histona.

Metilacija DNA podrazumijeva dodavanje metilne skupine na DNA, što može rezultirati utišavanjem ekspresije gena jer metilirana regija postaje manje dostupna za transkripciju - prepisivanje genske informacije koja služi kao predložak za sintezu proteina. Drugim riječima, metilacija može utišati gene.

Ona igra ključnu ulogu u sprječavanju ekspresije neželjenih gena, kao što su oni povezani s razvojem tumora.

Histoni su proteini oko kojih se omotava DNA, čime se omogućuje organizacija i regulacija ekspresije gena u stanicama. Promjene na histonima, poput acetilacije i metilacije, reguliraju pristup DNA za već spomenutu transkripciju. Acetilacija obično olakšava ekspresiju gena, dok metilacija može imati različite učinke.

Neka istraživanja pokazuju da kanabis može potaknuti metilaciju DNA i acetilaciju histona.

Primjerice, pokazalo se da psihoaktivni sastojak kanabisa THC može pojačati prepisivanje određenih gena koji su povezani s neurološkim funkcijama, ponašanjem i imunološkim odgovorom.

Promjene u acetilaciji histona povezane s konzumacijom kanabisa također mogu biti povezane s dugoročnim učincima na neuroplastičnost mozga i pamćenje.

Istraživanja i njihovi nalazi

U novijoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Molecular Psychiatry, koju su proveli znanstvenici iz više istraživačkih instituta, u više su navrata tijekom godina analizirani uzorci krvi oko 1000 odraslih korisnika marihuane kako bi se otkrili njezini mogući utjecaji na epigenetičke promjene.

Konkretno, znanstvenici su se fokusirali na promjene u metilaciji DNA kod ljudi koji redovito koriste kanabis.

Višestruke epigenetičke promjene povezane s uporabom kanabisa prethodno su bile povezane s raznim procesima kao što su stanična proliferacija, signalizacija hormonima, infekcije, psihijatrijski poremećaji poput shizofrenije i bipolarnog poremećaja te poremećaji ovisnosti o supstancama.

Nema dokaza o uzrocima, ali ima o vezama

Važno je napomenuti da navedena studija nije dokazala da kanabis izravno uzrokuje ove promjene ili da uzrokuje zdravstvene probleme. Za potencijalne dokaze trebat će provesti dodatna istraživanja.

No, rezultati su pokazali da postoji značajna povezanost između konzumacije marihuane i promjena u uzorcima na razini metilacije DNA u genima koji su povezani s funkcijama mozga, imunološkog sustava i kardiovaskularnim zdravljem.

Posebno je zanimljivo to da su promjene u metilaciji DNA primijećene u genima odgovornim za sintezu dopamina i serotonina, neurotransmitera koji reguliraju raspoloženje, motivaciju i osjećaj zadovoljstva, zbog čega se često nazivaju hormonima sreće.

Studija je također pokazala da su promjene u epigenomu primijećene ne samo kod aktivnih korisnika marihuane već i kod povremenih, što sugerira da čak i niska ili povremena izloženost marihuani može imati trajan učinak na epigenetičku regulaciju.

Mehanizam epigenetičkih promjena

Epigenetičke promjene uzrokovane marihuanom nastaju kroz složen proces u kojem psihoaktivne tvari, poput THC-a, mijenjaju signalne puteve u stanicama. THC se veže na kanabinoidne receptore u mozgu i u perifernim tkivima, što pokreće niz biokemijskih reakcija koje mogu utjecati na epigenetičke mehanizme.

Primjerice, THC može stimulirati proizvodnju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), koji uzrokuju oksidativni stres. Ovaj stres može oštetiti DNA i aktivirati enzime poput DNA metiltransferaze (DNMT), koji dodaju metilne skupine na DNA i mijenjaju ekspresiju gena.

Moguće dugoročne posljedice

Navedene epigenetičke promjene mogle bi imati dalekosežne posljedice na zdravlje konzumenata marihuane.

One mogu biti dugotrajne te se čak prenijeti na buduće generacije, osobito ako se pojave u reproduktivnim stanicama.

Znanstvenici upozoravaju da je stoga potrebno provesti daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjele dugoročne posljedice ovih promjena, uključujući rizik od razvoja neuroloških poremećaja, kardiovaskularnih bolesti i oštećenja imunološkog sustava.

Jedna od zabrinjavajućih posljedica mogla bi biti pojava kognitivnih poremećaja kod potomaka korisnika marihuane. Budući da se epigenetičke promjene mogu naslijediti, djeca roditelja koji koriste marihuanu mogla bi biti pod povećanim rizikom od razvoja poremećaja u učenju, pažnji i ponašanju. Ovaj rizik posebno je izražen ako su promjene zahvatile gene koji su ključni za razvoj mozga i neuroloških funkcija.

Epigenetičke promjene i mentalno zdravlje

Navedena studija također je otkrila da marihuana može utjecati na gene povezane s mentalnim zdravljem, osobito one povezane s raspoloženjem, anksioznošću i depresijom. THC mijenja ravnotežu neurotransmitera u mozgu, a epigenetičke promjene koje uzrokuje mogu dodatno pojačati te učinke. Iako se marihuana često koristi kao sredstvo za smirenje i ublažavanje stresa, dugotrajna upotreba može dovesti do suprotnog učinka, odnosno može povećati rizik od anksioznih poremećaja i depresije.

Također je važno napomenuti da epigenetičke promjene mogu varirati među pojedincima, ovisno o genetskim predispozicijama, okolišnim čimbenicima i obrascima korištenja marihuane. Zbog toga su neka istraživanja usmjerena na identifikaciju specifičnih epigenetičkih biomarkera koji bi mogli pomoći u predviđanju tko je najosjetljiviji na koje učinke.