BIOGRAFIJA Josipa Broza Tita koju je napisala ugledna njemačka povjesničarka Marie-Janine Calic, sveučilišna profesorica na minhenskom Sveučilištu Ludwig-Maximillian i stručnjakinja za povijest jugoistočne Europe, izazvala je novi val interesa u njemačkim medijima za pokojnim liderom socijalističke Jugoslavije.

Knjiga "Tito. Vječni partizan" (Tito. Der ewige Partisan) objavljena je jesenas u nakladi C.H. Beck Verlag, ima 442 stranice i prodaje se po cijeni od 29,95 eura. 

Je li Tito bio brutalni diktator?

"Josip Broz Tito bio je vječni partizan - tipični proizvod doba ekstrema koje je proživio, propatio, ali i sam oblikovao. U trenutku smrti važio je za jednog od međunarodno najuglednijih državnika. Danas ga mnogi proglašavaju brutalnim diktatorom. No je li to zaista istina?" navodi se u opisu ove Titove biografije.

Marie-Janine Calic smatra da Tito "nije bio demokratski vladar, ali ni diktator poput Hitlera i Staljina".

>> Njemačka povjesničarka za Index: Tko izvikuje "Za dom spremni" vjerojatno je manipulator ili fašist

>> Njemačka povjesničarka se obrušila na ustaški revizionizam u Hrvatskoj

O "Vječnom partizanu" su se raspisali i brojni njemački mediji: Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), Süddeutsche Zeitung (SZ), Deutsche Welle, MDR, DPA itd.

Frankfurter Allgemeine Zeitung: Titov mit je i dalje snažan kao čelik

Najkritičniji tekst prema Titu i novoj biografiji objavio je FAZ, a potpisuje ga njihov dopisnik za Balkan Michael Martens koji je nedavno bio na udaru hrvatske desnice zbog intervjua s Markom Perkovićem Thompsonom.

>> Thompson za njemački list: Lojalnim Srbima u Hrvatskoj ne smeta ZDS

>> Thompson bijesan zbog članka u njemačkom listu: "To je podlo i prevarantski"

Martens smatra da su postojeći mitovi oko Tita i dalje "jaki kao čelik" te da je autorica Calic trebala "imati više distance u odnosu na naslovnog junaka svoje knjige".

Konzervativni FAZ navodi da je biografija Calic bolja od one koju je napisao slovenski povjesničar Joža Pirjavec i koja je u Njemačkoj objavljena 2016., uz velike pohvale medija i interes javnosti. Calic je bolje sažela dugi i komplicirani Titov život, ali uzima previše prozne slobode u pisanju, smatra Martens.

"Veliki čovjek svog vremena, koji je otišao s tim vremenom"

Najveći izazov za Titove biografe je "prepoznati koje su se vijesti u Titu za vrijeme njegove vladavine objavljivale u svrhu izgradnje legende o njemu" te se ističe da je većina dosadašnjih knjiga koje se tiču Tita imale pozitivan stav prema njemu, čemu je sigurno pomoglo što je 35 godina "propagandni aparat jedne cijele države radio na tome". Stoga je, kada se piše o Titu, važno naći "izlaz iz idolizacije" pa se Marie-Janine Calic konkretno zamjeraju rečenice poput ove: "U vatrenim situacijama imati čelične živce, to je bila jedna od najvećih Titovih kvaliteta."

FAZ ipak ističe da je "Tito ima karizmu i umio naći sljedbenike", ali i da je Jugoslavija pod njegovim vodstvom, zahvaljujući kontekstu Hladnog rata, imala važniju ulogu u svijetu nego što joj po veličini pripada. No baš to je Titov uspjeh i državnička veličina, navodi se u FAZ-u.

Tita se opisuje kao "diktatora" koji je do smrti upravljao represivnim aparatom koji je brutalno kažnjavao neprijatelje Titova režima, ali i "velikog čovjeka svojeg vremena koji je otišao s tim vremenom". Kada je pak riječ o državama raspadnute socijalističke Jugoslavije, FAZ smatra da većina njih i dalje dijeli zajednički kulturni prostor te da predstavljaju regiju i "jugosferu" koja više ne ovisi o Titu.

Süddeutsche Zeitung o Titu: Mitski osloboditelj

Lijevo-liberalni Süddeutsche Zeitung hvali knjigu, a Tita opisuje kao "mitskog osloboditelja, diktatora, čovjeka koji je rekao ne Staljinu, čovjeka koji na okupu držao višenacionalnu državu". Ističe se da Calic želi Tita prikazati u kontekstu njegova vremena te da je djelo pisano za široku publiku, što ima svoje prednosti i mane. 

Hvali se prikaz Titova djetinjstva i činjenice da su Hrvati u Habsburškoj Monarhiji većinom "živjeli u teškom siromaštvu" te da nije iznenađujuće što se seljački sin Tito oduševio Oktobarskom revolucijom i komunističkim idealima. "Tito je u tome vidio šansu za sebe", ali i za svoju domovinu, u kojoj je želio "provesti pravu modernizaciju". Titov uspon se temeljio na staljinističkim metodama, ali je kao posljedicu imao održanje i napredovanje naroda višenacionalne države, smatra SZ.

Pobjeda u Drugom svjetskom ratu

Navodi se kako je Tito u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji jedini vodio višenacionalni pokret te da se borio i protiv uspostave Velike Srbije, Velike Hrvatske, Velike Albanije, ali i protiv Nijemaca te da su na kraju nad svima, unatoč lošim izgledima, trijumfirali Titovi partizani. Nikome drugome u Europi nije uspjelo skoro samo vlastitim snagama osloboditi se nacističke okupacije, citira SZ konstataciju iz knjige.

Pobjeda u Drugom svjetskom ratu je u temelju mita o Titu, smatra SZ, ali i način na koji je upravljao socijalističkom Jugoslavijom: brutalan je bio prema izrazima nacionalizma, građanima je omogućio najveće slobode u socijalističkim zemljama, stvorio međunarodni ugled Jugoslavije. S druge strane, zbog toga se zanemaruju posljedice Titove vladavine u društvu, kao i moć njegove diktature. Spominje se i Goli otok kao zatvor za političke protivnike Titova režima.

Nijemci i dalje fascinirani Titom

SZ dovodi u pitanje i ocjenu autorice biografije Calic da je Tito upravljao nekom verzijom demokratskog socijalizma (samoupravljanje) koja je imala "represivni temelj" te da bi se Tita tu trebalo strože suditi.

U svakom slučaju, medijski prijem nove Titove biografije pokazuje da fascinacija jugoslavenskim maršalom u Njemačkoj i dalje traje. HDZ-ovci samo mogu sanjati da Franjo Tuđman dobije približno sličan status kakav u Njemačkoj, čija je ljevica uvijek bila "slaba" na Jugoslaviju, ima Josip Broz Tito.