AKO NIŠTA drugo, Berislav Rončević je barem dosljedan: pune četiri godine uporno gomila afere, gafove, ludosti, bedastoće i bezobraštine. S vremenom je daleko dogurao. Sve do ravnatelja Uskoka Dinka Cvitana koji je dobio nezahvalan zadatak ispitati ga o njegovoj ulozi u prastaroj aferi nabave vojnih kamiona. Neki naivci mogli bi se poveseliti da je to početak kraja Rončevićeve ministarske karijere, ali zaboravljaju zlatni postulat HDZ-ove vladavine: svojim ponašanjem Rončević zapravo ispunjava sve preduvjete za idealnog ministra u vladi Ive Sanadera.

Nije jadan Rončević kriv što je takav, nego onaj tko ga takvog promovira. Ministar unutarnjih poslova zapravo uopće ne bi trebao biti ovdje. I to pune četiri godine, otkad se vuče afera sa sumnjivom nabavom vojnih kamiona. Još 2004. godine Rončević je kao ministar obrane trebao biti pozvan na obavjesni razgovor kako bi objasnio zbog čega je odobrio kupovinu 39 vojnih kamiona za 34 milijuna kuna, iako je za ukupnu kupovinu 76 vozila na pozivnom natječaju bilo potrebno izdvojiti tek četiri milijuna više. Da je kamione kupio na natječaju, koštali bi ga samo 19 milijuna kuna. Ovako, poništio je natječaj i potom izravnom pogodbom kamione platio skoro dvostruko više. I to pune četiri godine nikome nije bilo sumnjivo, osim predsjedniku Stjepanu Mesiću.

Umjesto da završi na policiji postao je ministar

Uglavnom, ministar Rončević sada je na tapetu istražnih tijela. A to u ovoj državi i s ovim istražnim tijelima ne znači previše. Zapravo, ne znači baš ništa. Osim što dobro dođe medijima i javnosti da se malo iživljavaju na skandaloznom ministru. Na ministru koji je organizirao helikopterski desant za razred svog sina, koji punu godinu dana nije uspio otkriti okolnosti pada helikoptera u Vukovaru, koji je spasio prijatelja Thompsona od kaznene prijave suspendiranog policajca, a zatim sudjelovanjem u prljavoj spletki otjerao Vladimira Fabera (inače neprijatelja njegova prijatelja Glavaša) iz osječke policije.

Medijima dobro dođe da se iživljavaju na ministru koji je žrtvovao načelnika policijske uprave zagrebačke, smijenivši ga bez znanja ravnatelja policije, koji je organizirao najam dvaju kanadera za svotu preveliku čak i za kupnju rabljenih zrakoplova, a prije toga kumovao tragediji na Kornatu poslavši jedan kanader u Grčku, a dva na remont. I kao ministar policije blesavo pitao "Tko je Miljuš" i primio izričiti nalog od predsjednika Vlade da - radi svoj posao.

Tko Rončeviću omogućava da radi to što radi?

Zar ćemo opet slušati priču o tome da Sanader mora raditi s ovima koje ima, jer boljih nema? Pa ima li barem poštenijih? Zar doista moramo za svake HDZ-ove vlasti slušati o sumnjivim javnim nabavama, o pronevjerenim sredstvima, sumnjivim privatizacijama? Hm, čini se da moramo. Uglavnom, činjenica da će Rončević pred ravnatelja Uskoka biti doveden tek četiri godine nakon što je afera izbila u javnost (a tadašnji ministar obrane, uz pomoć svojih patrona iz HDZ-a, optužbe šefa države tada nazvao "tragikomičnim igrokazom") manje govori o samom ministru, a najviše o premijeru koji ga je i u drugom mandatu ostavio u Vladi.

"Političari su krivi dok se ne dokaže suprotno"

Ne radi se ovdje samo o kaznenoj odgovornosti. Iako su političari "krivi dok se ne dokaže suprotno". Radi se o sposobnosti uspravljanja državnim novcem i povjerenjem građana, o odgovornosti za resor u kojem se samo deset posto nabava obavlja putem javnog natječaja, u kojem nema evidencije troškova, u kojem se novac odljeva na sve strane, bez obrazloženja i bilo kakvih pisanih tragova. I ne radi se ovdje samo o odgovornosti ministra obrane (a sada policije), već i o odgovornosti premijera za ono što rade članovi njegove vlade. Ali sve to zvuči kao pusta tlapnja.

Doista je zamorno trubiti uvijek iznova o postulatima političke vladavine, kad je odavno postalo jasno da se oni nikako i nipošto ne odnose na Ivu Sanadera i njegove poslušnike. Što bi se trebalo dogoditi da neki ministar odleti s funkcije - po kazni, a ne kao Ivica Kirin "stavljanjem mandata na raspolaganje"? Afera kamioni vuče se četiri godine. Sanader je pune četiri godine štitio svog ministra. Onaj tko drži ljestve jednako je kriv kao i lopov koji se po njima penje. Kod nas je, nažalost, kriv onaj tko je ostavio otvoren prozor.