INDEX OTKRIVA Zaronili smo u mračni svijet darkneta, drogu nikad nije bilo lakše kupiti
Foto: Screenshots Youtube, Agora, Index
VEĆINI korisnika interneta nije ni na kraj pameti što se sve može nabaviti, razgledati ili 'naučiti' na darknetu, dijelu mreže na kojem je identitet korisnika bitno zaštićeniji - poštujući neke trikove i potpuno tajan - a koji se nalazi na svega nekoliko klikova od nas, i to bez ikakve, i najmanje šanse, da ga se ikada stavi pod kontrolu.
Index je istražio upravo to – koliko je zapravo jednostavno naručiti bilo kakvu drogu s tržišta na darknetu, ali i koje su sve ilegalne robe, usluge i 'poduke' dostupne i najmlađim korisnicima interneta. A nakon desetak dana i nešto malo više noći surfanja bespućima darkneta, svi ti silni narkotici čine se kao najmanje zlo na koje se može nabasati.
Jer, na darknetu se mogu nabaviti tablete za štogod (od anksiolitika do viagre), oružje skoro pa kakvo god, lažni dokumenti, upute za kako sakriti anoreksiju ili samoozljeđivanje, pronaći ljude koji u realnom vremenu za nešto novaca pred kamerama rade sa svojim tijelom što god poželite, unajmiti ubojstvo, kupti organe, pronaći snimke ilegalnog seksa, teorije zavjere i prilično složene političke inicijative...
Ukratko - ne postoji suluda ideja za koju na darknetu nećete pronaći istomišljenike koji će vam pomoći nahraniti je. Svaki otpor je uzaludan i tome najbolje svjedoči projekt Silk Roada – najvećeg darknet tržišta narkoticima – koji je i nakon dva privremena zatvaranja ponovo živ i navodno sigurniji nego ikad.
Ovo nije vodič za korištenje darkneta
Nije nam bila namjera donijeti vodič za korištenje darkneta, već samo ukazati na to koliko nam je on bliži nego smo uopće svjesni; zato smo neke elemente korištenja, kao i detalje ponuda i mogućnosti narudžbe namjerno izostavili.
„Svi u mojem društvu znaju za darknet i što je TOR i kako se koristi. Što na njemu traže? Stvari koje su bolesnije od onih na normalnom webu. Nije nam to, barem mojima, posebno zabavno, možda curama koje zanima mršavljenje. Pogledali smo čega sve tu ima i bok“, prepričava nam jedan zagrebački gimnazijalac kojem sama tema darkneta uopće nije 'nešto posebno', a što je možda i najstrašnija ilustracija uz što sve odrastaju današnje generacije... No, višestruko nas upozorava da, ako planiramo kupovati droge, „obavezno koristimo i VPN“.
No, krenimo redom. Javni dio interneta, surface web, površinski web, odnosno upravo ono što svakodnevno i masovno koristimo, sadržaj je koji je indeksiran, odnosno do kojeg možemo doprijeti koristeći standardne tražilice tipa Googlea ili Yahooa. Guglaš – nađeš. Jednostavno. Deep web je segment interneta koji obične tražilice ne pronalaze, odnosno koji nije indeksiran. Tu nije riječ samo o web stranicama, već i mail serverima, forumima i još gomili sadržaja za koju stručnjaci procjenjuju da čini oko 80 posto ukupnog sadržaja na mreži i čija je bazična ideja neometanog protoka informacija i sadržaja potpuno legitimna.
Međutim, tu dolazimo i do darkneta ili darkweba koji je samo jedan dio deepweba, dakle, nedostupan putem standardnih web preglednika, a na glasu je kao najcrnji, najtamniji, velikim dijelom jer služi za promociju, ponudu i distribuciju ilegalnih roba i usluga.
Većina sadržaja koji se nalazi na dark webu se nalazi na TOR mreži kojoj se može pristupiti samo pomoću TOR web preglednika. Skidanje TOR-a jednostavan je i besplatan postupak, no čim ga skinete, dobronamjerni korisnici odmah će vas savjetovati da se ne logirate nikakvom postojećom mail adresom, (postoje serveri i za to), ne koristite nikakve podatke uz pomoć kojih vas se može identificirati te da je za što tajnije korištenje darkneta nužno imati i tzv. VPN, odnosno, Virtual Private Network, na koji nas je uputio i srednjoškolac s početka teksta.
TOR prikriva identitet
TOR prikriva identitet tako da internet promet preusmjerava preko velikog broja servera, kriptira ga i identificiranje korisnika čini prilično teškim. Misiju otežavaju i dodatni TOR serveri kojima putuju ogromne količine podataka; pretraživanje je bitno sporije nego što smo navikli. Preko TOR-a se mogu otvarati i sve uobičajene stranice, kao i na svim drugim preglednicima, samo što vaš pružatelj internet usluge neće moći pratiti što pretražujete. Spajanjem na spomenutu VPN mrežu postiže se dvostruka zaštita (prvo na VPN pa na TOR).
VPN nije besplatan, neki od servisa koji su na glasu kao najpouzdaniji nude ga za nekoliko desetaka dolara mjesečno. Ni sama plaćanja nisu nikakav problem – do u detalja je razjašnjeno i korištenje bitcoina, sve prisutnije kriptovalute, te brojni modeli kako zamesti trag transakcija - sve ovisi za koliko tajne ili ilegalne potrebe kanite koristiti svoj bitcoin novčanik... Sve to nauče vas već prilikom skidanja TOR-a i spajanja na isti.
Početnicima zlata vrijedi Reddit, stranica na kojoj ljudi anonimno objavljuju korisne informacije - lijepo vam pojašnjavaju kako je točno i zašto korištenje TOR-a bez VPN-a rizičnije te kako je i zašto korisnika TOR-a u kombinaciji s VPN-om gotovo nemoguće identificirati. A početna točka pretraživanja darkneta većini je ljudi tzv. Hidden Wiki, zla kopija wikipedije. Upravo se Hidden Wiki koristio za komuniciranje u državama koje su cenzurirale internet tipa Kine, Irana, Turske, koriste ga zviždači za plasiranje osjetljivih informacija, novinari u traganju za osjetljivim podacima, međutim, po nekim informacijama, ovdašnje forume i mail servise koristili su i članovi najopasnijih terorističkih grupa na svijetu, uključujući i ISIL.
Tu se nalazi popis linkova, lijepo su razvrstani, po interesnim sferama, a tu su između ostalog, i marketi na kojima se može kupiti droga kakvu god poželite. Iako mnogi očekuju da im je na darknetu dostupno sve i stalno, tipa live streaming porno sadržaja od 24 sata i slično, to nije baš tako – gomila je sadržaja koji iziskuju nadoplatu, gomila je linkova čiji se sadržaj pojavljuje i nestaje, gomila je linkova koji se gase čim transakcija bude obavljena.
No, ono što policiji diljem svijeta zadaje prilično muke upravo je tržište narkotika. Kokain? Ecstasy? Heroin? Sve je tu – izbor je golem. Iskusni korisnici tvrde da ako to izvedete dovoljno mudro, poštujući sve naputke koje vam daju, policija po svoj prilici nikad neće otkriti da je pošiljci koja vam je dostavljena na kućnu adresu, na poštu ili adresu koju već zatražite zapravo – droga. I nije riječ o tome da je naša policija silno nesposobna provaliti takve transakcije; naprotiv – upravo kriminal koji se sve masovnije seli na internet zadaje muke čuvarima reda diljem svijeta i prisiljava ih da bojište protiv te vrste kriminala i oni presele na mrežu.
Droga čišća nego na ulici
A sudeći prema iskustvima stalnih mušterija na darknetu, kupovina droge na mreži iz čitavog im je niza razloga prihvatljivija nego na ulici. „Čišće je“, kratko nam kaže jedan tridesetogodišnjak koji ima iskustva s takvim transakcijama. Ne želi ulaziti u kakve detalje toga kako mu se droga isporučuje (znatni dio kupaca zaista koristi najobičniju poštu!), ali ono što mu je osnovni motiv kupnje na jednom od marketa darkneta, priča nam, jest veća kontrola nad naručenim, točna spoznaja što kupuje i mogućnost reklamacije (što na ulici baš i nije slučaj). Stranice su jednake kao i svi drugi web shopovi koji prodaju bilo kakvu legalnu robu, lako ih je pratiti i prilično su pregledni. Jasno su istaknute količine, cijene, vrste i podvrste...
A prodavači na darknetu uspješniji su što imaju bolje ocjene korisnika. Svakome kupcu otvorena je mogućnost da javno (a dio njih to doživljava kao obvezu) ocijeni razinu usluge, ali i kvalitetu kupljene droge. Dobra reputacija prodavačima nosi i veći promet. Našeg sugovornika, kaže, dosad nisu provalili, ne znači da neće, toga je i sam svjestan, međutim, vjeruje da su njegovi postupci prilično tajni. Nikome ne priča o tome gdje nabavlja robu, a droga mu stiže upakirana u ambalažu proizvoda koje i inače kupuje putem interneta.
Količine droge koju naručuje za osobnu su upotrebu pa se nada da bi hrvatsko pravosuđe, sve i da ga 'provale' prema njemu bilo milostivo. „Pa rizik mi je i kupovati na ulici, zar ne?“ Prije nego se upustio u kupovinu, dobro se informirao i kaže da su cijene neke od droga čak i manje nego na standardnim tržištima. Ono što bi korisnicima, kaže, mogao predstavljati problem jest kudikamo veća kvaliteta nekih od narkotika kupljenih na darknetu, na što mnogi i nisu navikli. „Na ovim marketima si ne mogu dozvoliti po punoj cijeni prodavati smeće jer će kupci to prijaviti i kazniti“, kaže.
Na tržištima droge na darknetu postoje jasno označena pravila ponašanja, a jedno od njih je da se ne priča o maskiranju kupljene robe. Standardno ih se 'pakira' u posve uobičajene ambalaže, kutije od CD-a, knjige sa šupljinama, kutije suvenira ili slatkiša, no mašti zaista nema kraja. U vrijeme kad iščitavamo jedan takav forum, ekipa se u realnom vremenu bavi idejom kako najbezbolnije i najjeftinije prebaciti nešto veće količine kokaina s jednog kraja Amerike na drugi.
U MUP-u kažu: Upoznati smo već godinama
Iz Ministarstva unutarnjih poslova tumače kako su, citiramo, s pojavom internetskog trgovanja drogama upoznati duži niz godina. „S obzirom da je taj oblik kriminaliteta izuzetno prilagodljiv, spreman na korištenje novih tehničkih postignuća te s obzirom na pojavu potpuno novih psihoaktivnih tvari, do tada nepoznatih kemijskih formula na ilegalnom, globalnom narko tržištu, policija mora slijediti trendove kako bi ispunila svoju zadaću.
S tim trendom nastojimo ići u korak prvenstveno edukacijom te međunarodnom (Europol, inozemne policijske agencije i dr.) i međuresornom suradnjom (Ministarstvo financija - carina, državno odvjetništvo, pošta i dr.). Bez takve suradnje nema rezultata na polju suzbijanja te problematike.“ Iz MUP-a nadalje tumače kako se droga naručena i plaćena putem Interneta pretežito dostavlja putem poštanskih pošiljki. Od listopada 2016. godine pojačano je postupanje policije po pitanju darkweba i detektiranja pismovnih pošiljki sa sadržajem droge te je u šest policijskih uprava ukupno zaplijenjeno 1.350 grama amfetamina. U svim navedenim slučajevima radilo se o plaćanju droge bitcoinima.
Također su, provedenim kriminalističkim istraživanjima, prikupljena saznanja o svim aspektima kupoprodaje na darkwebu te policija, shodno tome, prati ponudu i potražnju zabranjenih tvari na darkwebu. I premda je opći dojam, a to proizlazi i iz svjedočenja naših izvora, na webu kupljena droga namijenjena osobnoj potrošnji (štoviše, kupci komentiraju, analiziraju, uspoređuju... kvalitetu), naša policija uvjerena je da se droga na darknetu kupuje isključivo radi daljnje preprodaje.
„Za napomenuti je da su, izvršenim pretragama stanova i drugih prostorija tijekom kriminalističkih istraživanja, kod počinitelja pronađene vage za precizno mjerenje i manje količine droge npr. marihuane. To ukazuje da se droga nabavlja na darkwebu isključivo radi daljnje preprodaje i brzog stjecanja materijalne koristi na brzi način, budući počinitelji smatraju da je njihov identitet zaštićen, odnosno da su „sigurni“. Protiv osoba koje su bile obuhvaćene navedenim kriminalističkim istraživanjima, policija je podnijela odgovarajuće kaznene prijave te izvijestila javnost o zapljenama i uhićenjima.“
Točno. Policija stalno nadograđuje modele praćenja te vrste trgovine, umrežava se, koristi najsofisticiranije alate, međutim, istina je brutalna – ukoliko su korisnici dovoljno oprezni, jednostavno im se ne može ući u trag, baš kao što je i nemoguće 'zatvoriti' sva darknet tržišta drogom. Tim više što znatan dio korisnika i kreatora stranica na darkwebu svoje pravo na anonimnost, na društvo bez cenzure i kontrole doživljava kao nadmetanje sa sustavom, kao životnu misiju.
Najekstremniji od njih, tehnohumanisti, uvjereni su da nas ovakva dostupnost svega i svačega može učiniti boljim društvom, da bismo uz pomoć tehnologije trebali nadvladati sva ograničenja, ne samo u ovom navedenom, već i u biološkom i ljudskom smislu. (Najpoznatiji među njima svakako je futurolog i direktor inžinjeringa u Googleu, Ray Kurzweil). Brojniji su 'obični' aktivisti kojima se život svodi na online postojanje i koji su dosad i dokazali da su – vraćamo se na primjer ozloglašenog Silk Roada – neuništivi.
Iako su se u dijelu javnosti, pogotovo one stručnije, lomila koplja na pitanju je li darknet zaista toliko rasprostranjen i moćan, suštinski to zapravo nije ni bitno. Bitan je efekt koji je darknet stvorio, očito bez ikakve, i najmanje mogućnosti da ga se ikada stavi pod kontrolu.
Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
10 eura mjesečno.
Facebook
Google
