AMERIČKA nuklearna podmornica USS Scorpion potonula je 22. svibnja 1968. u Atlantiku, jugozapadno od Azora. Bila je to jedna od najvećih tragedija američke mornarice u Hladnom ratu i jedna od rijetkih nesreća u kojima je izgubljena nuklearna podmornica. Poginulo je svih 99 članova posade.

Scorpion je bio napadna podmornica klase Skipjack, brza, moderna i zamišljena za svijet u kojem se rat velikih sila sve više selio ispod površine mora. U vrijeme Hladnog rata podmornice nisu bile samo brodovi, nego plutajuće tajne. Pratile su sovjetske snage, prikupljale podatke i nosile oružje koje je simboliziralo novu eru ratovanja.

Vraćala se kući iz Mediterana

U veljači 1968. Scorpion je isplovio iz Norfolka u Virginiji na misiju u Sredozemlju. Posada je tijekom plovidbe posjetila nekoliko europskih luka, a zatim krenula natrag prema SAD-u. Zapovjednik je bio Francis A. Slattery, relativno mlad časnik koji je u trenutku tragedije imao 36 godina.

Podmornica se 21. svibnja javila radi rutinske komunikacije. To je bila njezina posljednja poznata poruka. Dan kasnije, 22. svibnja, Scorpion je nestao u dubinama Atlantika. Obitelji posade očekivale su povratak podmornice u Norfolk 27. svibnja, no ona se nikada nije pojavila. Tek tada je javnost doznala da nešto nije u redu.

Uslijedila je velika potraga. U njoj su sudjelovali američka mornarica, obalna straža i zrakoplovstvo. No potraga za nestalom podmornicom u Atlantiku bila je gotovo nezamislivo težak posao. Radilo se o golemoj površini, velikim dubinama i brodu koji nije mogao poslati signal.

Zvukovi iz dubine

Ključni trag nisu pronašli brodovi na površini, nego podvodni slušni sustavi. Američka mornarica analizirala je hidroakustične zapise i zaključila da su zabilježeni zvukovi koji odgovaraju katastrofi podmornice. Ti su podaci pomogli suziti područje potrage.

Olupina USS Scorpiona pronađena je u listopadu 1968., nekoliko mjeseci nakon nestanka, na dubini od oko 3000 metara. Ležala je na morskom dnu oko 400 nautičkih milja jugozapadno od Azora. Snimke su pokazale teško oštećen trup. Podmornica je završila razlomljena u dubini, ondje gdje pritisak mora drobi čelik.

Za mornaricu je to bio težak udarac. Samo pet godina ranije, 1963., izgubljen je USS Thresher, također američka nuklearna podmornica. Te dvije tragedije duboko su promijenile sigurnosne procedure američke podmorničke flote.

Što ju je potopilo?

Službeni zaključak bio je frustrirajuće neodređen: točan uzrok gubitka Scorpiona nije se mogao utvrditi. Tijekom desetljeća pojavilo se više teorija. Jedna govori o mogućem problemu s torpedom, uključujući scenarij u kojem je torpedo nenamjerno aktiviran i zatim pogodio vlastitu podmornicu. Druga teorija spominje eksploziju baterije ili nakupljanje vodika. Treća pretpostavlja mehanički kvar koji je doveo do gubitka kontrole i pada ispod dubine na kojoj trup više nije mogao izdržati pritisak.

Postojale su i dramatičnije tvrdnje, osobito one o mogućem sovjetskom napadu. One su se uklapale u atmosferu Hladnog rata, ali nikada nisu dokazane. Američka mornarica nije službeno zaključila da je Scorpion potopljen neprijateljskim djelovanjem.

Upravo zato priča o Scorpionu i danas privlači pozornost. Ona nije samo priča o jednoj nesreći, nego o dobu u kojem su se najveći strahovi svijeta skrivali ispod površine oceana. Podmornica je nestala u tišini, bez poziva u pomoć, bez svjedoka i bez konačnog odgovora.

Grobnica na dnu Atlantika

Olupina USS Scorpiona i danas leži na dnu Atlantika. Ondje su ostali i njezin nuklearni reaktor i oružje, ali ponajprije 99 ljudi koji se nikada nisu vratili kući. Za njihove obitelji, vojnu povijest i američku mornaricu, Scorpion je ostao rana bez potpunog objašnjenja.

Potonuće Scorpiona dogodilo se u godini koja je bila posebno smrtonosna za podmornice. Godine 1968. izgubljene su i druge podmornice različitih mornarica, uključujući sovjetsku K-129, francusku Minerve i izraelsku Dakar. Bio je to podsjetnik da je podmornički rat, čak i u miru, jedno od najopasnijih područja moderne vojne tehnologije.