STRUČNJACI koji se bave istraživanjem uzroka potonuća Titanica došli su do šokantnih otkrića nakon pregledavanja arhiva brodogradilišta "Hartland & Wolff" što je dovelo do zaključka kako uzrok potonuća nije sudar s ledenjakom već loš materijal od kojeg je brod bio izgrađen. Jučer, na 96. obljetnicu potonuća, New York Times objavio je kako su brodograditelji u svojim dnevnicima zapisali kako im nedostaje dovoljno kvalitetnog materijala te da je Titanic izrađen od nedovoljno kvalitetnog materijala koji nije zadovoljavao osnovne standarde za prekooceanski brod poput Titanica.

Neosporivi dokazi protiv "Hartland & Wolffa"

Prve optužbe o nekvalitetnoj gradnji koje su se pojavile još prije jednog desetljeća brodogradilište "Hartland & Wolff" odmah je odbacilo uz tvrdnju kako ne postoje nikakvi detaljni pismeni dokazi, što više nije slučaj. Najnovija otkrića povjesničara potvrđuju teoriju koja je bila odbačena o čemu su napisali knjigu, no u "Hartland & Wolffu" još uvijek tvrde kako su otkrića nepotpuna te da se ne temelje na nikakvim čvrstim dokazima iako su povjesničari u knjizi opisali gradnju Titanica u detalje. Najveći problem, tvrde stručnjaci, bio je nedostatak kvalitetnog materijala i kratki rokovi za izgradnju što je primoralo brodogradilište da pri gradnji koristi zakovice lošije kvalitete.

Vrijeme, novac, kvaliteta, smrt

Jedna od autorica knjige koja je, također, radila na istraživanju arhiva bila je i Jennifer Hooper McCarty koja je za New York Times izjavila kako su "graditelji kroz cijelo vrijeme konstruiranja Titanica radili u lošim uvjetima i pod konstantnim stresom. Na svakom sastanku upućivali su na probleme manjka radne snage, probleme sa zakovicama i probleme sa čeličnom konstrukcijom. "Osim stručnog pregledavanja arhiva, istraživači su obavili ispitivanja na 48 zakovica koje su pronađene na mjestu potonuća Titanica. Uz pomoć moderne tehnike i simulacije, usporedili su čelik korišten pri gradnji Titanica sa ostalim metalima korištenim u vrijeme gradnje tog prekooceanskog diva, kao što su i detaljno proučili napisane komentare inženjera i brodograditelja te njihova mišljenja o kvalitetnim materijalima.  Početak problema, prema mišljenju povjesničara, započeo je kada su rokovi za izgradnju bili skraćeni što je primoralo graditelje na suradnju s malim tvrtkama koje su isporučivale metalne dijelove slabije kvalitete.

Izgrađen u roku, ali bolje da nije

Uz problematičnu suradnju s malim tvrtkama, za gradnju su bili naručene zakovice broj 3 koje su bile dobre kvalitete, ali preporuka je bila da se koriste zakovice broj 4 koje su tada bile sam vrh kvalitete što je bilo vidljivo nakon ispitivanja gdje je dokazano kako su korištene zakovice bile krhke i lomljive. Neprofesionalno rješavanje problema zakovica bilo je popraćeno nedostatkom radne snage što je bila tema svakog sastanka u brodogradilištu. "Šest mjeseci prije isplovljavanja Titanica, uprava je na svakom sastanku imala temu nedostatka radnika. Stručnjaci koji su radili na postavljanju zakovica trebali su biti vrlo sposobni, jer tada je tehnika postavljanja zakovica bila komplicirana i teška. Najprije su zakovice trebale biti zagrijane do određene temperature i boje, a zatim su trebale biti pričvršćene posebnom tehnikom", rekla je McCarty. Pošto je takav posao oduzimao mnogo vremena, problem manjka radnika bio je riješen kombiniranjem metalnih i čeličnih zakovica što je skratilo vrijeme gradnje. Knjiga koju su objavili povjesničari pod nazivom "What really sank the Titanic" podigla je mnogo prašine, ponajviše zbog detaljnih opisa otkrivene dokumentacije i saznanju da je Titanic mogao ostati na površini da nisu zanemarivane osnovne potrebe gradnje. Tvrdnje koje se navode u knjizi opovrgnuo je glasnogovornik "Hartland & Wolffa" i James Alexander Carlisle, čiji je djed bio jedan od glavnih konstruktora "nepotopivog" Titanica, no povjesničari koji su pregledali dokumentaciju ne odustaju od onoga što su otkrili.

1.523 mrtvih zbog ljudske gluposti

Gradnja Titanica započela je 1909. godine, a porinuće je bilo 31. svibnja. 1911. da bi na svoje jedino i najveće putovanje krenuo gotovo jednu godinu poslije. Polazak iz luke Southampton prema New Yorku dogodio se 10. travnja 1912. godine s ciljem da osvoji Plavu vrpcu Atlantika zbog čega je kapetan krenuo kraćim i opasnijim putem. Samo četiri dana kasnije, 14. travnja, potonuo je što je rezultiralo brojkom od 1.523 poginulih od ukupno 2.227 putnika.

V.M.
Foto: francapo.com, fortunecity.com