NOVI GLAVNI znanstvenik NASA-e, dr. Jim Green, u utorak je održao prezentaciju za medije o planovima i misijama svoje agencije i odgovarao na pitanja novinara širom svijeta, među ostalim i na Indexova.

Za nas je posebno zanimljivo i indikativno bilo vidjeti koje je od naših desetak unaprijed poslanih pitanja odabrao, kao i to koliko je truda uložio u odgovaranje na njega (pitanje i odgovore na njega možete doznati u tekstu u posljednjem odlomku ili na cjelovitoj snimci konferencije). Zašto? Zato što to puno govori o duhu vremena i konstelaciji okolnosti u kojima se u suvremenom svijetu nalazi NASA.

No, krenimo redom.

Novi NASA-in komunikator

Povod za održavanje telekonferencije bio je simpozij UNISPACE+50 koji se ovih dana održava u Beču, a na kojem sudjeluje i Green. Organiziran je povodom 50. obljetnice prve UN-ove konferencije o istraživanju i miroljubivom korištenju vanjskog svemira. Treći je po redu te vrste, a cilj mu je podizanje svijesti o značaju svemira za ljude. Organizatori su najavili da će na njemu biti riječi o budućnosti globalne suradnje u svemirskim istraživanjima za dobrobit čovječanstva.   

U svojem izlaganju Green je predstavio nekoliko tema važnih za NASA-u. Govorio je o potrazi za vanzemaljskim životom u Sunčevom sustavu, o ključnim misijama i projektima koje NASA planira u narednim godinama, o NASA-inom proračunu koji je Trumpova administracija srezala, osobito sredstva namijenjena Međunarodnoj svemirskoj postaji, o suradnji s drugim agencijama poput europske ESA-e te o suradnji NASA-e s privatnim projektima kao što je Space X Elona Muska.

U ovom kontekstu važno je naglasiti da je dr. Green izabran na mjesto glavnog znanstvenika američke svemirske agencije NASA-e nedavno, početkom svibnja 2018. On inače već 28 godina radi u NASA-i, od kojih je 12 bio na čelu Odjela za planetarne znanosti. Na tom položaju nadgledao je brojne uspješne NASA-ine misije kao što su slanje rovera Spirit, Curiosity i Opportunity na Mars te lansiranje sonde New Horizons prema Plutonu. Snažno se zalaže za suradnju NASA-e s drugim svemirskim agencijama poput japanske JAXA-e i europske ESA-e. Nedavno je objavio da je NASA zainteresirana da zajedno s drugim agencijama u orbitu oko Mjeseca postavi platformu Lunar Orbital Platform-Gateway s koje bi se mogle lansirati letjelice na Mars i na druga duža svemirska putovanja.

U više navrata govorio je kako smatra da će vanzemaljski život biti pronađen u narednih 10-ak godina, da ljudi trebaju kolonizirati Mars jer vrsta koja ovisi samo o jednom planetu ne može dugo opstati te da vjeruje da su se prvi kolonisti Crvenog planeta već rodili.

U dosadašnjim nastupima, pa i u ovome, pokazao je da je dobar komunikator i popularizator znanosti pa i dobar PR-ovac, što je za NASA-u vrlo važno.

Nismo našli život, ali smo ga naučili tražiti

Otvarajući telekonferenciju Green je rekao da bi na početku htio predstaviti najvažnija ostvarenja NASA-e u posljednjih 10 godina.

„Počeli smo s potragom za životom izvan Zemlje. Time nastojimo pronaći odgovor na nešto što smatramo temeljnim pitanjem koje zanima cijelo čovječanstvo, a to je – jesmo li sami. Ideja je da, ako možemo naći život negdje u drugim područjima, na različitim planetima ili mjesecima, ili čak na planetima drugih zvijezda, onda on mora postojati posvuda u Sunčevom sustavu“, rekao je Green.

Priznao je da NASA još nije pronašla život, no istaknuo je da su njezini znanstvenici ostvarili golem napredak u razumijevanju gdje ga treba tražiti, koji bi trebali biti njegovi znaci i što je ono što vidimo za sada.

„Prije 15 godina tražili smo od naših astrobiologa da definiraju život. Učinili smo to jer smo htjeli konstruirati uređaje koje ćemo postaviti na letjelice, a koji bi mogli obaviti mjerenja koja će nam dati konačne odgovore o životu. Odgovor astrobiologa bio je poprilično razočaravajuć. Rekli su da je definicija života: 1) da metabolira, 2) da reproducira i 3) da evoluira. To je bilo razočaravajuće jer zapravo nismo sposobni izgraditi instrumente koji bi mogli mjeriti ta tri svojstva života kako su ih definirali astrobiolozi. Stoga smo dobro razmotrili prvi aspekt, a to je da život metabolira. To znači da uzima vodu i tvari koje može otopiti i iz njih izvući energiju, a vodu upotrijebiti kako bi izlučio ostatke. Voda je dakle bila ključan element u toj definiciji života. Stoga smo prije 10 godina krenuli s procesom koji smo nazvali 'Slijediti vodu'. Ako u našem Sunčevom sustavu možemo pronaći mjesta na kojima voda postoji u tekućem obliku ili je postojala u prošlosti, onda vjerojatno postoji i život danas ili je evoluirao i postojao u prošlosti“, pojasnio je Green i potom predstavio što su znanstvenici NASA-e u tom smislu naučili u posljednjih 10 godina.

Ono što se dogodilo Marsu i Veneri, može i Zemlji

Green je istaknuo da je NASA ostvarila prvi uistinu veliki uvid u sva glavna tijela u našem Sunčevom sustavu.

„S dovršetkom proleta misije New Horisons pored Plutona, pregledali smo sve glavne planete, nekoliko patuljastih planeta, i mnoge mjesece divovskih planeta. Iz tih podataka uspjeli smo napraviti modele onoga što se zbivalo s njima kroz vrijeme. To se pokazalo izuzetno važnim. Venera, kakvu danas znamo, je nenastanjiva. Njezina temperatura dovoljna je da otopi olovo. Tlak na njoj je enorman. Potrebna vam je moćna infrastruktura kako biste izdržali goleme pritiske njezine atmosfere. Mars je s druge strane gotovo pustinjski planet s vrlo rijetkom atmosferom. No naša promatranja pokazala su da su Venera i Mars u prošlosti bili plavi planeti s oceanima, nalik Zemlji. Čini se da je Venera bila prvi nastanjiv planet u Sunčevom sustavu sa značajnim količinama vode na površini. No u posljednjih 800 milijuna godina doživjela je eskalirajuće, samopojačavajuće efekte staklenika u kojima je postala planet kakvog danas znamo. Je li život mogao postojati na Veneri u prošlosti? Svakako se čini da je ona imala sva potrebna svojstva – od veličine, preko materijala do oceana. No u novije vrijeme razvila se drugačije. Mars je slično imao vodu koja je prekrivala oko dvije trećine njegove sjeverne polutke. Na nekim mjestima bila je duboka više od kilometra i pol. Dugo vremena imao je klimatski sustav s kišom, oblacima, polarnim kapama i golemim oceanima. No u ranoj fazi svoje povijesti prošao je kroz brze promjene. Bio je plavi planet nekih 800 milijuna godina, što je dovoljno dugo za razvoj života. Sada smo došli do realizacije da bi se ono što se dogodilo Veneri moglo dogoditi Zemlji. Ono što se dogodilo na Marsu, moglo bi se dogoditi Zemlji“, upozorio je Green. Kao što će se vidjeti kasnije, ovo upozorenje bilo je svojevrsni uvod u odgovor na naše pitanje.

Najbolji kandidati za život

Prvi znanstvenik NASA-e podsjetio je i na dosadašnja i buduća istraživanja nekoliko najistaknutijih kandidata za postojanje života u Sunčevom sustavu – ledenih mjeseca poput Jupiterove Europe i Saturnova Enkelada ispod čijih smrznutih površina postoje veliki oceani.

„Vjerujemo da ispod ledene kore Jupiterova mjeseca Europe postoji ocean koji sadrži gotovo dva puta više vode nego što je sada ima Zemlja. A taj mjesec je slične veličine kao naš Mjesec. Također nalazimo da Saturn ima više ledenih mjeseca, koji ispod površine imaju oceane. Primjerice, kroz pukotine leda na Enkeladu stalno izlazi voda koja se smrzava i stvara novi E-prsten oko Saturna. Još jedan Saturnov mjesec je fascinantan. To je Titan. On je veći od Merkura. Ima atmosferu od dušika, a jedino je tijelo osim Zemlje koje ima tekućinu na površini. No to nije voda, već metan... On je iznimno važan zbog toga što je to mjesto na kojem najviše ima smisla tražiti život koji će biti drugačiji od ovoga na Zemlji. Ondje tekućina uključena u metabolizam ne bi bila voda, već tekući metan. To su iznimno uzbudljiva mjesta o kojima smo mnogo naučili. Imamo buduće misije koje će ići onamo“, rekao je istaknuvši planove za posjet Veneri, Europi, Marsu i Titanu.

Mjesečeva postaja

Green je podsjetio da se trenutno radi i na prelasku iz orbite Zemlje u tzv. cislunarni prostor.

„To je područje oko Mjeseca u kojem možemo istraživati i učiti živjeti i raditi na planetarnoj površini, a ta prva površina bit će Mjesečeva. To ćemo učiniti prije eventualnog odlaska na Mars“, zaključio je izlaganje Green.

Odgovor na Indexovo pitanje 

U svojem izlaganju, kao i u kasnijoj diskusiji, Green je odgovorio na više pitanja koja smo im unaprijed poslali mailom. No, kao što smo istaknuli u uvodu, bilo je indikativno vidjeti koje je od naših pitanja posebno odabrao pročitati.

U tom kontekstu važno je podsjetiti da je administracija Donalda Trumpa pokušala smanjiti izdvajanja za NASA-u, što smo već spomenuli u uvodu. Ona su u 2018. malo povećana zahvaljujući odbijanju Kongresa, no ipak su gotovo na povijesnom minimumu i manja su od pola posto američkog BDP-a. U vrijeme kada su prvi američki astronauti putovali na Mjesec bila su čak 4,5% BDP-a, a kada bi se tadašnji dolari preračunali u današnje, uz inflaciju, ispalo bi da NASA danas, s proračunom od oko 20 milijardi, raspolaže s gotovo upola manje sredstava.

Green je u jednom od svojih odgovora na novinarska pitanja pokušao objasniti da je to logično jer je u ranim danima svemirskih istraživanja NASA morala graditi infrastrukturu praktički od nule, dok je danas uglavnom ima pa financije većim dijelom idu u same misije.

Tu sada postaje očit značaj našeg pitanja koje je Green odabrao kao drugo na koje će odgovoriti.

No spomenimo ipak i prvo pitanje jer je aktualno, a potvrđuje okosnicu iz izlaganja u kojem je Green sudionike nastojao uvjeriti u činjenicu da je NASA u posljednjih 10-ak godina uistinu ostvarila vrlo značajne uspjehe.

Ono se ticalo najnovijeg otkrića rovera Curiosity da na Marsu postoje organske tvari, odnosno složene ugljikove molekule koje bi mogle biti znaci ili ostaci života.

Green je izrazio oduševljenje ovim otkrićem, no rekao je da je za sada nemoguće razaznati jesu li molekule, kao i ranije otkriveni metan, nastale u abiotičkim kemijskim procesima ili su znaci života.

„Mada se metan može stvarati abiotički, odnosno bez prisutnosti života, vrlo je intrigantno zamišljati da bi pod površinom Marsa mogao postojati život... Naši astrobiolozi istražili su duboko ispod površine Zemlje i otišli na daleka mjesta vrlo ekstremna po temperaturama i po suhoći i svugdje gdje su išli i našli vodu, našli su i život. Zapravo, prema sadašnjim procjenama pod našim nogama u tlu ima više biomase nego što je ima u životu koji hoda po površini Zemlje. To nam govori da se u ekstremnim okolišima život seli u stijene. Stoga bi uistinu na Marsu danas moglo biti života, no on bi bio ispod površine“, rekao je. U kasnijoj diskusiji objasnio je da će za neku konačnu potvrdu trebati konstruirati misiju koja bi uzorke donijela u laboratorije na Zemlji, što bi se prema NASA-inim planovima trebalo dogoditi negdje između 2020. i 2030.

Moderatorica je potom najavila naše pitanje koje je aktualno iz više razloga. Kako smo već rekli, NASA ima problema s financiranjem, a također i s promjenama u javnom mnijenju. Naime, brojna istraživanja pokazuju da Amerikance sve manje zanimaju istraživanja dalekog svemira, a sve više ono što NASA može učiniti za njih tu i sada – za opstanak i poboljšanje života na Zemlji. To prije svega podrazumijeva zaštitu od udara asteroida i od klimatskih promjena. Takav je trend razumljiv jer većini ljudi nije lako shvatiti značaj svemirskih istraživanja za razvoj tehnologija svih vrsta – od vojnih, preko robotičkih do medicinskih. Ima također dosta ljudi kojima nije previše važno hoćemo li otkriti život u svemiru, a ima ih i koji se iz filozofskih i teoloških razloga čak pribojavaju takvih otkrića. Neki znanstveni novinari stoga su posljednjih godina kritizirali NASA-u da ne uspijeva s javnošću iskomunicirati značaj određenih skupih misija. Neki pak smatraju da bi planirane misije kolonizacije Marsa mogle poslužiti kao svojevrsna zelena karta za nastavak bezobzirnog ponašanja prema planetu na kojem živimo.

Green je u odgovoru na naše pitanje, kao i u cijeloj konferenciji uostalom, pokušao napraviti pozitivan pomak u komunikaciji NASA-inih planova i vizija.

Naše pitanje, koje je pročitala moderatorica (koje na videu gore počinje od 18 m 40 s), bilo je sljedeće:

„Istraživanje Pew Research Centra pokazalo je da velika većina Amerikanaca cijeni važnost istraživanja svemira. NASA ima veliki broj različitih planiranih misija, međutim, kada su ocjenjivali devet njih Amerikanci su se izjasnili da ih najviše zanimaju misije bliže Zemlji te da bi istraživanje klimatskih sustava i asteroida i drugih objekata blizu Zemlji zbog mogućih sudara trebali biti NASA-ini prioriteti. Slabi li u SAD-u zanimanje za duboki svemir i vanzemaljce?“

Greenov odgovor bio je vrlo zanimljiv i poprilično opsežan (osobito ako se uzme u obzir da brojna pitanja nisu ni stigla doći na red):

„Toga sam se dotakao vrlo kratko, a to je bilo vrlo važno istraživanje. Pew Research radi jako dobar posao u dobivanju zaključaka svojih studija. Mi ovdje nalazimo da je istraživanje planeta i njihove nastanjivosti vrlo važno za Zemlju. Važno je za evoluciju Zemlje i evoluciju naše klime.

Kako sam već spomenuo, Venera je prije samo 700 milijuna godina krenula s eskalirajućim stakleničkim efektom, a sada je potpuno nenastanjiva. Stoga mi želimo shvatiti što je to pokrenulo. Koji su elementi na Veneri omogućili da se to dogodi?

Ono što se zbiva na Marsu također je relevantno. On trenutno nema magnetsko polje pa solarni vjetrovi odnose njegovu atmosferu. Zapravo, oceani su na Marsu uglavnom isparili u atmosferu, a solarni vjetrovi su ih potom bespovratno odnijeli. Vjerujemo da se to ponajviše događa zbog toga što je Mars izgubio svoje magnetsko polje i time svoju zaštitu.

Mi istražujemo Zemlju i znamo da se klima mijenja. Kao planetarni znanstvenik mogu vam reći da se klima na Zemlji stalno mijenja, a mi mislimo da sama promjena nije toliko problem koliko brzina te promjene i čimbenici koji tome pridonose.

Kada pogledamo Zemljino magnetsko polje, vidimo tendencije da ono promjeni svoj smjer. Znamo da se Zemljino polje u prošlosti mnogo puta okrenulo. Ne znamo kako se i zašto to događa. No znamo da kad se dogodi, Zemljino polje se praktički smanji na nulu, a mi vjerujemo da struje duboko pod korom okreću polove i počinju se vrtjeti u suprotnom smjeru stvarajući novo polje.

Dakle, doći će vrijeme kada će Zemljino magnetsko polje oslabjeti i nalikovati na Marsovo. Stoga ćemo i mi biti izloženi solarnim vjetrovima koji će odnositi našu atmosferu.

Dakle, ono što učimo na Marsu važno je za Zemlju, kao što je važno ono što učimo na Veneri. To nam daje važne perspektive i s time moramo nastaviti. Mislim da se to dobro podudara sa željom građana da budemo sposobni istraživati Zemlju i promjene na njoj“, rekao je Green.

Ovim odgovorom, kao i cijelom konferencijom, Green je jasno dao na znanje da je vrlo svjestan svoje zadaće da Amerikance razumljivim argumentima uvjeri u važnost NASA-inih misija, kako onih u blizini Zemlje, tako i onih u dubokom svemiru. U tom kontekstu znakovit je i njegov odgovor u kojem je objasnio važnost suradnje NASA-e s drugim agencijama kao i uštede koje se mogu ostvariti kroz suradnje s privatnim programima kao što je Space X. Ako je suditi prema njegovim prvim nastupima, čini se da je pravi čovjek na pravom mjestu.  

Oni koji razumiju engleski, odgovore na ostala zanimljiva pitanja mogu poslušati na zapisu gore.