NAŠE je tijelo toliko komplicirano da nas mogu iznenaditi i njegovi najvažniji i dobro proučeni sustavi. Krv kod sisavaca, na primjer, može imati ne samo jednu već dvije vrste staničnog podrijetla.

"Povijesno gledano, ljudi su vjerovali da većina naše krvi potječe od vrlo malog broja stanica koje na kraju postaju krvne matične stanice, poznate kao hematopoetske matične stanice", rekao je stanični biolog Fernando Camargo sa Sveučilišta Harvard.

"Iznenadili smo se kad smo pronašli drugu skupinu stanica koje ne potječu od matičnih. One čine većinu krvi u fetalnom životu do mlade odrasle dobi, a zatim se postupno počinju smanjivati. Te su stanice poznate kao embrionalni multipotentni progenitori (eMPP)", dodao je.

Hematopoetske matične stanice nastaju iz stanica koje oblažu arterije. Prethodno se smatralo da se eMPP-ovi u nekom trenutku odvajaju od hematopoetskih matičnih stanica.

Izvor imunoloških stanica

Koristeći nedavno razvijenu strategiju genetskog kodiranja, biomedicinar Sachin Patel sa Sveučilišta Harvard i kolege pratili su razdvajanje stanica i uočili da hematopoetske matične stanice i eMPP-ovi proizlaze iz iste podloge, piše Science Alert.

Umetnuli su dijelove DNA sekvenci, koje je lako detektirati, u genom stanica miševa koji su se prenosili na sve njihove stanične potomke. To im je omogućilo da prate podrijetlo svih ciljnih stanica, otkrivajući da su eMPP stanice odgovorne za većinu limfoidnih stanica kod mladih miševa.

Izgleda da su eMPP stanice izvor mnogih imunoloških krvnih stanica, uključujući bijele krvne stanice (B i T stanice). Dok hematopoetske matične stanice također mogu proizvesti imunološke stanice, one to čine na mnogo ograničeniji način. Više su sklone stvaranju stanica koje čine komponente potrebne za zgrušavanje krvi.

"Pokušali smo razumjeti posljedice mutacija koje dovode do leukemije gledajući njihove učinke na krvne matične stanice i eMPP kod miševa. Želimo vidjeti jesu li leukemije koje nastaju iz ovih različitih stanica same po sebi različite", rekao je Camargo.

Odgovor na misterij zašto nam imunitet pada kako starimo?

Zanimljiva je činjenica da se doprinos eMPP-a smanjuje s odrastanjem, što može objasniti dugogodišnji misterij zašto naš imunološki sustav slabi kako starimo.

Patel i njegovi kolege su također testirali kako bi ovo novo znanje moglo poboljšati transplantaciju koštane srži i otkrili da eMPP transplantacije kod miševa nisu dugo trajale.

"Kada bismo mogli dodati nekoliko gena kako bi se eMPP-ovi dugoročno usadili, oni bi potencijalno mogli biti bolji izvor za transplantaciju koštane srži", kazao je Camargo.

"Oni su češći u mlađih darivatelja srži nego matične stanice, a pripremljeni su za proizvodnju limfoidnih stanica, što bi moglo dovesti do bolje rekonstitucije imunološkog sustava i manje komplikacija od infekcije nakon presađivanja", dodao je.

Naravno, sve ovo vrijedi ako se ovi nalazi potvrde i na istraživanjima na ljudima. To je sljedeći korak. Naime, nemaju sve vrste sisavaca iste razvojne procese.

Istraživanje naziva Lifelong multilineage contribution by embryonic-born blood progenitors objavljeno je u časopisu Nature.