HRVATSKI znanstvenik prof. dr. sc Alen Soldo i njegov turski kolega prof. dr. sc. Cemal Turan objavili su nedavno znanstveni rad u kojem su objasnili zašto se najpoznatiji morski grabežljivac, velika bijela psina, danas vrlo rijetko sreće u vodama Mediterana.

Velika bijela psina (Carcharodon carcharias) već stoljećima živi u Sredozemnom moru i u Jadranu. Iako je javnost često povezuje s oceanima i holivudskim filmovima, ova karizmatična vrsta oduvijek je imala važno mjesto u našem dijelu svijeta.

Naše su u srodstvu s australskim

Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu, supredsjednik IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, koautor novog istraživanja, kaže da bi se očekivalo da su mediteranske bijele psine bliski rođaci afričkih ili atlantskih, koje su im najbliže geografski.

"No, genetska istraživanja pokazala su da mediteranski primjerci pripadaju izoliranoj populaciji koja je najsličnija australskoj. To ukazuje na njihov starosjedilački status još od vremena pleistocena kada je u Mediteran ušlo podosta australskih vrsta. Nažalost, to ukazuje i na činjenicu da je, zbog svoje izoliranosti i male populacije, izuzetno ranjiva i kritično ugrožena", tumači Soldo.

Broj nalaza desetljećima pada

Iz istraživanja je vidljivo da je broj nalaza velike bijele psine u Sredozemlju u posljednjim desetljećima u stalnom padu. Nekada su velike bijele psine bilježene redovito uz obale Baleara, Malte, Jadrana ili Mramornog mora, no danas su te pojave postale prava rijetkost.

Novo istraživanje pokazuje da se u novije vrijeme, točnije tijekom početka 21. stoljeća, sve više opažanja bilježi u otvorenijim i dubljim morskim područjima, primjerice južno od Sicilije, u Gabeskom zaljevu ili uz turski dio Egejskog mora.

Prebivalište povezano s tunom

Istraživanja ukazuju da ova promjena nije slučajna. Naime, još 2002. godine hrvatski znanstvenici Soldo i Ivan Jardas ukazali su da velika bijela psina uvelike ovisi o dostupnosti svog glavnog plijena – atlantske plavoperajne tune.

"Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća većina nalaza bilježila se blizu obale, posebice u sjevernom Jadranu gdje su neki zaljevi poput Bakarskog bili poznata područja migracije tuna koja se tu najbolje i lovila. Tada se ribolov počeo mijenjati na način da se tuna počela loviti plivaricama u otvorenom Jadranu, a ne više velikim potegačama uz obalu", kaže Soldo.

Kako se kretanja i brojnost tune mijenjaju, tako se prilagođava i njihov grabežljivac.

Klimatske promjene i toplije more

Uz to, nova područja gdje se sve češće pojavljuju velike bijele psine karakterizira hladnija površinska temperatura mora, što upućuje na to da klimatske promjene i zagrijavanje Sredozemlja također imaju presudnu ulogu u ovom pomaku.

Traže se na krivim mjestima

Soldo ističe da se rezultati ovog istraživanja već mogu provjeriti.

"Naime, kada se usporede područja obitavanja iz ovog istraživanja s područjima u kojima su ih prošlih godina različite ekspedicije potpuno neuspješno pokušavale naći, vidljivo je da se ta područja ne podudaraju. To znači da su se ekspedicije pogrešno fokusirale na neka područja na osnovu starih nalaza koji više nisu relevantni. Stoga su rezultati ovog istraživanja veoma važni upravo za odabir budućih područja istraživanja, posebice onih kojima je cilj postavljanje satelitskih odašiljača, što do danas u Mediteranu nije nitko uspio", tumači splitski znanstvenik.

Pao je i broj napada

U istočnom Jadranu velika bijela psina, počevši sa 1868. od kada postoje prvi podaci, zabilježena je 71 put, što uključuje i 6 smrtonosnih napada na ljude, pri čemu je posljednji zabilježen 1974. godine pokraj Lokve Rogoznice.

Soldo kaže da postoje i neki podaci o pronalaženju ljudskih ostataka u želucu uhvaćenih psina, ali kako nije moguće utvrditi gdje su se ti napadi stvarno dogodili, broj od 6 napada smatra se konačnim.

"Zanimljivo je, koliko god to statistički izgledalo čudnovato, da nikada niti jedan hrvatski državljanin nije stradao, već su žrtve isključivo bili stranci. To potvrđuje i zadnji zabilježen napad, na sreću ne i smrtonosan, iz 2008. kada je na Visu napadnut slovenski podvodni ribolovac", kaže nam Soldo.

Problem prikupljanja podataka

Najnovije istraživanje ne upozorava samo na moguće smanjenje populacije i promjenu migracijskih ruta, već i na ozbiljan problem u pouzdanosti prikupljanja podataka.

Naime, većina informacija o velikim bijelim psinama u Sredozemlju temelji se na slučajnim opažanjima – dojavama ribara, građana ili povremenim zapisima u znanstvenoj literaturi. Takvi podaci nose više rizika: intenzitet opažanja mijenja se iz godine u godinu, neka područja se nadziru puno detaljnije od drugih, a česte su i pogrešne identifikacije.

Soldo ističe da se velika bijela psina često miješa s drugim velikim vrstama morskih pasa, poput njezinih bliskih srodnika dugonose psine ili atlantske psine, što može iskriviti sliku o stvarnom stanju populacije.

"Imamo primjere iz Jadrana gdje se prije dvije godine za ulov atlantske psine oko Blitvenice pričalo da je to ulov mlade bijele psine. Također, nedavno je u medijima prijavljen ulov mlade bijele psine u crnogorskom primorju, iako dostupne fotografije uopće ne dozvoljavaju točnu identifikaciju između ta tri bliska srodnika", tumači Soldo.

Upravo zbog toga, kaže, u našem se radu naglašava da je za daljnje praćenje velikih bijelih psina potrebno razviti sustavne i znanstveno utemeljene metode monitoringa koje će u obzir uzeti mogućnost ljudske pogreške.

"Bez toga je teško reći je li riječ o stvarnom drastičnom padu njihove brojnosti ili samo o premještanju u nova, manje istražena područja gdje obitava tuna", dodaje.

Pad brojnosti i promjena ruta

Zaključak istraživanja je dvojak. S jedne strane, postoji opravdana zabrinutost da je populacija velike bijele psine u Sredozemlju značajno opala.

S druge strane, postoje i snažni dokazi da taj pad nije jednoznačan jer su ovi morski predatori promijenili obrasce kretanja u skladu s klimatskim promjenama i dostupnošću plijena.

"Dobre vijesti" za kupače

Soldo kaže da će još jedan rezultat istraživanja obradovati kupače koji se, uglavnom bezrazložno, boje velike bijele psine.

"Naime, analiza je pokazala kako velika bijela psina, koja inače tolerira temperaturni raspon od 5-25 OC, u Mediteranu ne preferira područja gdje je temperatura mora veća od 18 OC, pa predviđeno zagrijavanje Jadrana može značiti da ćemo je izgubiti u našem moru."

Bez velikih bijelih Sredozemlje neće biti isto

Soldo kaže kako je jedna stvar sigurna – da velika bijela psina u Sredozemlju prolazi kroz razdoblje velikih promjena.

"Razumijevanje tih procesa ključno je za njezino očuvanje. Nestanak velike bijele psine ne bi značio samo gubitak jedne od najpoznatijih životinja mora, već i ozbiljan udarac ravnoteži cijelog ekosustava", upozorava.

Autori nove studije stoga pozivaju na hitno unaprjeđenje praćenja i međunarodnu suradnju u zaštiti ove kritično ugrožene vrste. "Bez velike bijele psine, jednog od najstarijih stanovnika, Sredozemno more više nikada ne bi bilo isto", poručuje splitski znanstvenik.