NAPOLEON Bonaparte, jedan od najutjecajnijih ljudi europske povijesti, gotovo dvadeset godina nakon smrti vratio se u Francusku. Dana 15. prosinca 1840. godine u Parizu je održana svečana sahrana njegovih posmrtnih ostataka, događaj koji je prerastao u veliki nacionalni spektakl i simbolično pomirenje Francuske s vlastitom prošlošću.

Povratak iz egzila

Napoleon je umro 5. svibnja 1821. godine na udaljenom britanskom posjedu - otoku Svetoj Heleni u južnom Atlantiku, gdje je bio prognan nakon konačnog poraza kod Waterlooa. Ondje je i pokopan, bez velike pompe, daleko od zemlje kojom je nekoć vladao i gotovo cijele Europe. Godinama je u Francuskoj rasla ideja da se njegovi posmrtni ostaci vrate u domovinu, ali tek je za vladavine kralja Louisa-Philippea I. donesena politička odluka o tome.

Francuska vlada 1840. godine službeno je zatražila dopuštenje Ujedinjenog Kraljevstva za prijenos Napoleonovih ostataka, što je britanska strana prihvatila. Posebna ekspedicija otputovala je na Svetu Helenu, a lijes s carevim tijelom potom je brodom dopremljen u Francusku.

Spektakl u Parizu

Dana 15. prosinca 1840. Pariz je bio poprište jedne od najvećih javnih ceremonija 19. stoljeća. Pogrebna povorka krenula je uz Seinu prema kompleksu Les Invalides, povijesnoj zgradi namijenjenoj ratnim veteranima. Ulice su bile ispunjene desecima tisuća građana, vojnika i državnih dužnosnika, a događaj je pomno režiran kako bi naglasio veličinu i povijesni značaj Napoleona.

Lijes, postavljen na raskošno ukrašena kola, bio je prekriven carskim simbolima. Iako sam kralj Louis-Philippe nije sudjelovao u povorci, ceremonija je imala snažnu državnu dimenziju i trebala je učvrstiti legitimitet tadašnje vlasti kroz povezivanje s legendom o Bonaparteu.

Grobnica u Les Invalidesu

Napoleon je privremeno položen u crkvi Saint-Jérôme unutar kompleksa Les Invalides, jer monumentalna grobnica još nije bila dovršena. Tek godinama kasnije, 1861., njegovi su posmrtni ostaci premješteni u današnji sarkofag ispod kupole Dôme des Invalides, gdje se nalaze i danas.

Grobnica, izrađena od crvenog kvarcita i okružena kipovima i reljefima koji prikazuju ključne trenutke iz Napoleonova života, zamišljena je kao trajni spomenik vojnom geniju i caru koji je duboko obilježio francusku i europsku povijest.

Više od pogreba

Sahrana 1840. godine bila je mnogo više od običnog pogrebnog čina. Ona je označila rehabilitaciju Napoleona u kolektivnoj svijesti Francuza i potvrdu njegova statusa nacionalne legende, unatoč kontroverzama, ratovima i milijunima žrtava koje su obilježile njegovu vladavinu. Povratak "careva pepela", kako se tada govorilo, poslužio je i kao politički alat, ali i kao snažan emotivni trenutak za naciju koja je i dalje bila podijeljena oko njegova nasljeđa.