Pad Berlina tijekom Napoleonovih ratova
NA DANAŠNJI dan uništena je reputacija jednog od najuspješnijih kraljevstava u Europi. Francuske snage ušle su u grad Berlin te tako svijetu pokazale kako je legenda o pruskoj neuništivosti totalna farsa. Napoleon je ovo smatrao svojom najvećom pobjedom, osobno poštujući Prusku kao snažnu i konkurentnu državu.
Pruska priča 18. stoljeća
Pruska je u 18. stoljeće ušla kao malo vojvodstvo čiji su se teritoriji nalazili unutar i izvan Svetog Rimskog Carstva. 1701. godine njen vladar uspio je izboriti da njegova zemlja postane kraljevstvo. Uzeo je ime Fridrik I. te nosio titulu "kralja u Pruskoj". Bilo je vrlo važno da ga se zove kraljem u Pruskoj, a ne kraljem Pruske, jer potonji pojam podrazumijevao bi da Fridrik vlada cijelom zemljom, a ne samo onim dijelovima koji se nalaze izvan Svetog Rimskog Carstva.
Politika srednje Europe 18. stoljeća zaista je kompleksna i neobična, no to nije spriječilo Fridrika da uživa u novostečenim titulama. Svojem je sinu 1713. godine ostavio vrlo stabilnu državu o kojoj se sve više pričalo da bi mogla postići mnogo da nema opasne susjede.
Novi kralj Pruske, Fridrik Vilim I. od svoje države je napravio pravo vojničko carstvo. Vojska je bila utrostručena, izdavanja vojski najveća u Europi, a svatko tko je htio audijenciju s kraljem navodio je svoje vojne uspjehe kako bi dobio barem djelić kraljeve pažnje.
Vilim nije napravio ratnu mašineriju od svoje države samo zato što je bio dobar prijatelj sa zapovjednicima i vojnim licima. Napravio je to znajući da njegova zemlja doista ima opasne susjede. Francuska, Austrija i Rusija bili su poznati politički igrači koji nisu puno oklijevali ugrabiti svaki teritorij koji im se nudio.
Kad bi samo njegov sin shvatio problem pruske pozicije, Vilim bi mogao mirno spavati. No njegov sin, budući Fridrik Veliki više je mario za dobru glazbu, luksuzna putovanja i lijepe dečke. Njih dvojica imali su grozan odnos sve do očeve smrti 1740. godine.
Pruska u vrijeme Fridrika Velikog
Treći kralj Pruske, Fridrik II. možda nije imao dobro mišljenje o svom ocu, no imao je briljantan strateški um. Čim je dobio slobodne ruke da radi što ga je volja, napravio je nešto što baš nitko u cijeloj Europi nije očekivao – napao je ogromnu i moćnu Habsburšku Monarhiju.
Cijela Europa više je puta ratovala tijekom njegove vladavine, no Fridrik Veliki je uvijek izašao kao pobjednik, čak i kada su mu neprijatelji nakratko okupirali Berlin 1760. godine. Ako je njegov otac pokazao Europi da ima vojničku državu, Fridrik je Europi to dokazao na bojištu. Utrostručio je teritorij nauštrb Habsburške Monarhije i propale Poljsko-litvanske unije te pokazao da u Europi ima mjesta za još jednog jakog političkog igrača.
Pored vojske i osvajanja, Berlin je postao de facto centar europske kulture, znanosti i umjetnosti u drugoj polovici 18. stoljeća. Svaki respektabilan plemić barem je jednom posjetio grad o kojem svi pričaju, a fine dame s europskih dvorova natjecale su se koja je bila na više pruskih izložbi te uspoređivale Potsdam i Berlin kako bi se pokazale.
Pruska reputacija imala je uzlaznu putanju od 1701. godine koja je bila gotovo konstantna punih 100 godina. Oduprla se kombiniranoj francuskoj, austrijskoj i ruskoj vojsci, diktirala politike na brojnim prostorima umjesto puno starijih i uvaženijih susjeda, a ponekad čak i uvjetovala promjene u Svetom Rimskom Carstvu. Izgledalo je kao da ju ništa ne može zaustaviti, no onda je krajem stoljeća svijet eksplodirao.
Prijetnja sa zapada
Vijesti iz Pariza 1789. godine bile su najveća noćna mora svakog velikog i malog plemića u Europi. Banda razbojnika svrgnula je francuskog kralja i proglasila novi sustav vladavine. U tom sustavu fini i obrazovani plemići morali bi slušati mišljenja prljavih seljaka kojima je sam Bog namijenio da nisu ni za što drugo, nego kopanje zemlje. Barem su tako nekako svi ti plemići razmišljali.
Pruskom je tada vladao pranećak Fridrika Velikog, koji je, nadasve inovativan, uzeo ime Fridrik Vilim III. Bio je vladar odan starim pruskim tradicijama i redu te nije nikako podržavao događanja u Francuskoj. Ipak, revolucija je bila u početnim fazama pa ju Fridrik nije vidio kao veliku prijetnju.
Do 1806. godine Napoleon je već preuzeo sve vodeće funkcije u Francuskoj te krojio novu Europu po svojoj mjeri, uz jasnu inspiraciju koju je vukao iz dana Francuske revolucije. Protiv njega su se do tada okupile već tri koalicije, a svaka od njih bila je poražena na bojištu.
Gubitak prestiža
Pruska je za to vrijeme čekala. Smatrala je kako će najviše profitirati ako pusti svoje susjede da se potuku pa onda kasnije djeluje kao glavni arbitar i tako poništi Napoleonove promjene. Ali francuska vojska nije gubila, a cijeli svijet čekao je da se u sukob uključi najbolja europska vojska, ona koju je predvodio Fridrik Vilim III.
U bitci kod Jene i Auerstädta pruski je kralj trebao demonstrirati svu moć vojske koja je generacijama bila poznata kao najdiscipliniranija, najučinkovitija te najprofesionalnija. Ipak, u obje bitke pruska je vojska bila pregažena. Snovi o pruskoj neuništivosti bili su izbrisani. Napoleon je pokazao kako je s novim stoljećem došlo i novo vrijeme, ono francusko.
Berlin je zauzet na današnji dan 1806. godine. Napoleon je ušao u grad koji je već poznavao, no ovoga puta stigao je kao osvajač. Uskoro je otkinuo veliki dio Pruske i dao ga Poljacima. Prusi su Francuskoj plaćali pozamašne svote novaca u godinama koje su dolazile, a isto tako opskrbljivali su Napoleona najboljim pruskim vojnicima.
Naravno, Napoleonovoj Francuskoj stigao je kraj već idućeg desetljeća. Europa je restaurirana, a stari red je ponovo bio na snazi. Ipak, nove ideje nacionalizma i liberalizma nisu bile ugušene. Vratile su se u obliku nasilnih revolucija samo nekoliko desetljeća od vremena Napoleona. Jedan čovjek konzervativnih načela odlučit će ih prigrliti kako bi vratio svojoj Pruskoj stari sjaj. 1871. godine to će i postići, stvaranjem Njemačkog Carstva i nove etape pruske dominacije Europom.