DUŽ PROMETNICE od zračne luke u Havani do Ministarstva oružanih snaga, od ranog su jutra stajali pripadnici vojske, vladini dužnosnici i građani kako bi pljeskom ispratili posmrtne ostatke 32 kubanska vojnika ubijena u Venezueli. Državni vrh, od Raula Castra do predsjednika Miguela Diaza-Canela, dočekao je u zračnoj luci urne s pepelom "32 pala heroja", izvještava BBC.

U predvorju zgrade ministarstva svaka je urna bila prekrivena kubanskom zastavom i postavljena uz fotografiju vojnika ili obavještajca, ispod natpisa "čast i slava". Unatoč ceremoniji i punim vojnim počastima, za Kubansku revoluciju ovo je bio otriježnjujući trenutak.

Najveći gubitak od 1961.

Vjeruje se da je ovo najveći gubitak kubanskih boraca od strane američke vojske od invazije u Zaljevu svinja u travnju 1961. godine. Činjenica da je u šest i pol desetljeća bilo zanemarivo malo usporedivih sukoba između kubanskih i američkih snaga, kako tijekom Hladnog rata tako i nakon njega, pokazuje koliko je ovaj događaj rijedak.

Nije iznenađujuće što su bolje obučeni i opremljeni vojnici američkih Delta snaga prošli gotovo neozlijeđeni, s obzirom na njihov elitni status unutar najmoćnije vojske na svijetu. Međutim, to ne pruža utjehu ožalošćenim članovima obitelji koji su u Havani polagali ruke na drvene urne.

U danima nakon američke vojne intervencije u Venezueli i smjene Nicolasa Madura s vlasti, kubanska je vlada bila prisiljena priznati ono što je dugo nijekala: postojanje kubanskih obavještajnih časnika u središtima moći u Caracasu. Sada je postalo jasno, kao što su mnogi u Venezueli godinama tvrdili, da su Kubanci bili prisutni na svim razinama sigurnosnog aparata te zemlje. Bilateralni obavještajni aranžmani bili su ključan dio kubansko-venezuelanskih odnosa, kao i energetska opskrba zemlje. Kubanska je vlada dijelila svoje dugogodišnje iskustvo o održavanju čvrste kontrole nad vlašću sa svojim venezuelanskim partnerima, a 32 ubijena vojnika bila su dio te zajedničke strategije.

Politički preokret i neizvjesnost

Nakon njihove smrti, Kubanci osjećaju kako im se tlo izmiče pod nogama. Dan ranije, privremena predsjednica Venezuele, Delcy Rodriguez, telefonski je razgovarala s američkim predsjednikom Trumpom, koji ju je nakon toga opisao kao "sjajnu osobu". Prije samo tri tjedna bilo bi gotovo nezamislivo čuti takve pohvale od iste administracije koja je njezinog prethodnika opisivala kao vođu režima "narko-terorista".

Čini se da administracije Rodriguez i Trump pronalaze zajednički jezik, no malo tko u kubanskoj vladi razumije gdje će ih to ostaviti ili što će biti s njihovom zajedničkom vizijom državnog socijalizma s Venezuelom. Washington ustraje na tome da su dani Kubanske revolucije odbrojani.

Međutim, jedan od pripadnika "izvorne generacije" revolucije ne slaže se s tim. Victor Dreke, 88-godišnjak i suvremenik Fidela Castra i Che Guevare, kaže da trenutni sukob sa SAD-om podsjeća na invaziju u Zaljevu svinja 1961., koju je podržavala CIA. On je tada vodio dvije satnije kubanskih trupa i tvrdi da bi se Kubanci ponovno oduprijeli svakom pokušaju invazije.

"Ako SAD pokuša invaziju, otvorit će osinjak", rekao je, citirajući Raula Castra. "Nikada ne bi ni vidjeli naše borce kako dolaze, muškarce i žene."

"Stvari bi ovdje bile drugačije"

"Ako Amerikanci stave i jednu nogu na kubansko tlo, to neće biti kao njihova kukavička zasjeda naših boraca u Venezueli", kaže. "Ovdje bi stvari bile vrlo drugačije."

Posljednjih dana kubanska državna televizija prikazuje snimke civilnih pričuvnika koji prolaze obuku rukovanja oružjem pod vodstvom kubanske vojske. Ipak, u srazu s američkom vojskom to bi bila neravnopravna borba. Američki napad na Venezuelu djelomično je i bio namijenjen slanju te poruke regiji.

Ulozi za Kubu posebno su visoki. Otok se suočava s raširenim nestašicama struje, koje su izražene u Havani, ali još teže u provincijama. Gospodarstvo, pogođeno američkim embargom i lošim upravljanjem, jedva funkcionira. Gorivo je rijetko, a turizam, glavni pokretač gospodarstva, nije se oporavio na razine prije pandemije.

U tu složenu sliku Kubanci sada moraju uklopiti i gotovo potpuni gubitak venezuelanske potpore, što se većini čini kao sumoran scenarij. Ipak, bivši zapovjednik Victor Dreke uvjeren je da je Kuba i prije prebrodila teška vremena te da to može učiniti ponovno s dovoljno revolucionarnog žara. Inzistira na tome da Kuba ne želi sukob s Trumpovom administracijom i neće tražiti eskalaciju.

"Ali to ne znači da nećemo biti spremni", dodaje prkosno.