IZNENADNA i načelno nebitna ostavka Miroslava Škore najviše je nadahnula cinike koji su se odmah zabrinuli: malo nakon što je prošli put iznenada otišao, izbio je rat, kakva li se nevolja vreba sada? Samo što je krajem osamdesetih iza sebe ostavio zamamnu karijeru predsjednika Komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine, dok ove 2021. godine naprasno odustaje od vođenja stranke čiji su članovi Davor Dretar i Igor Peternel. Kome ih je ostavio na brigu, kako ih uopće ima srca napustiti dok su u najosjetljivijim godinama političkog razvoja? Zar ga nije strah da se bez njegova očinskog autoriteta ne vrate starim porocima - Drele ulozi pijanog Zagorca, a Peternel SDP-u? Nije li to jezivije čak i od Škorina povratka muzici?

Više mu se isplati tamburati na sceni nego u saboru

Mimo procjena političkih komentatora, analitičara, navijača i mrzitelja, nama se čini da je Škoro otišao jer je shvatio da mu se više isplati tamburati na sceni, nego u saboru. Ozbiljni politički planovi su mu propali, nema realnih šansi postati predsjednik, premijer ili zagrebački gradonačelnik, čak ni lider opozicije, parlament mu je dosadan i neisplativ, nakon svih propalih ambicije dođe mu kao utješna nagrada. S druge strane, ovo s koronom pomalo popušta. Možda ne toliko pandemija koliko mjere, neće ni one dovijeka, krenut će nastupi.

Čemu usuglašavanje stavova sa Stephenom Nikolom Bartulicom oko poslovničkih taktika, kad se može izaći pred masu, pa malo o čudnim ljudima čudnog imena, malo o milo moje, strpati lovu u džep i povući se u omiljenu nekretninu. 

A toliko toga je htio. U politiku je ušao s predsjedničkim ambicijama, izgubio je. Onda je stranku poveo na parlamentarne izbore odlučan da, konačno, s desnice zbriše projugoslavenski HDZ i uspostavi vlast jedinog pravog, čistog i domoljubnog Domovinskog pokreta. Ne samo što nije uspio, nego je nakon izbora govorio da je iznenađen brojem HDZ-ovih mandata.

Ni to mu nije bilo dosta pa se kandidirao za zagrebačkog gradonačelnika. Maksimum mu je bio ulazak u drugi krug gdje nije imao baš nikakve šanse protiv Tomislava Tomaševića. I sada još rezignirano veli: "Barem 50 puta zvali su me luzerom i gubitnikom."

Ne, nisi.

Duga je lista domaćih političkih luzera

Lider Domovinskog pokreta danas se i službeno upisao na dugu listu domaćih političkih luzera. Ima na njoj svega: vatrenih domoljuba, predanih ljevičara, postojanih liberala. Luzerstvo ne bira ideologiju, godine, ni stručnu spremu. Jedan od većih, možda ga se sjećate, zove se Tomislav Karamarko, bivši šef tajnih službi. U jednom živopisnom komadiću nedavne hrvatske povijesti uspio je osvojiti vlast u HDZ-u, a potom i u državi, pa na čelo vlade doveo čovjeka koji govori najsmješniju verziju hrvatskog jezika zabilježenu u ovom dijelu svijeta. Karamarkova ultradesna vlast nije potrajala, jer je podnio ostavku, zato što ga se s jedne strane optuživalo za sukob interesa u hrvatskom arbitražnom postupku s Mađarskom - supruga mu je bila poslovno povezana s MOL-ovim konzultantom Jozom Petrovićem - a istodobno ga je nervirala i koalicija s Mostom.

Danas sjedi doma i ispisuje ogorčene statuse.

Đapića smo na listu stavili preko veze

Dobro, on je barem jednom zaplesao po krovu hrvatske politike. A Anto Đapić je toliki politički luzer da je čak i na popis luzera ušao preko veze. Tko bi ga se sjetio da nam nekidan nije iskočio neki njegov komentar na Facebooku? Nesuđeni magistar prava pokušao je doslovno sve: bio je u HDZ, pa je bio u HSP-u, pa je preuzeo HSP pod čudnim okolnostima, a uz pomoć institucija Tuđmanova režima. U razdoblju od nekih šest godina uspio je i sudjelovati na proslavama utemeljenja Endehazije i odreći se ustaštva. U potonjoj fazi dvaput je išao u Izrael, sve u skladu s vječno pogrešnim procjenama.

Najveći uspjeh zadesio ga je 2005. godine kad je postao gradonačelnik Osijeka uz pomoć glasova HDSSB-a, stranke pod vodstvom Branimira Glavaša, optuženika za ratne zločine. Koliko se trudio, trebao je biti generalni tajnik UN-a u dva mandata.

Kad već spominjemo luzerstvo, ružno je i nekorektno zaobići Dražena Budišu. Da parafraziramo Škorinog nedostižnog uzora, Budiša je u politici sve im'o, a ništa im'o nije. Status političkog zatvorenika u socijalizmu i kakvog-takvog oponenta u tuđmanizmu dali su mu kredibilitet. Samo, što s njim? Stigao je do položaja zamjenika predsjednika u vladi pokojnog Ivice Račana. Koalicija Budišina HSLS-a i Račanova SDP-a trajala je kraće od punog mandata, a nakon nje, kao i prije, Budiša nije učinio baš ništa što bi ga izvuklo iz laskavog društva hrvatskih političkih gubitnika.

Tko pamti Josipovićevu stranku?

Nominalno na drugom dijelu političkog spektra nalazi se Ivo Josipović. Bio je predsjednik države, a onda je uspio gotovo nemoguće - izgubio je od Kolinde Grabar Kitarović. Bio je to, istina, tijesan poraz, ali tko to više pamti? Tko se sjeća i da su ankete bile na Josipovićevoj strani? Tko se sjeća da je nakon predsjedničkog neuspjeha osnovao stranku Naprijed Hrvatska - Progresivni savez koja je imala jedan od vjerojatno najgorih propagandnih spotova snimljenih ljudskom rukom?

O razmjerima Josipovićeva luzerstva neka posvjedoči podatak da mu se na koncu stranka fuzirala sa SDP-om Davora Bernardića koji je toliki politički luzer da ga ovdje uopće nećemo ni spomenuti.

Nećemo detaljnije ni o Željku Kerumu. Čovjek je izgradio veliku trgovačku tvrtku i pritom se uvjerio da zna sve o svemu. Zatim je ušao u politiku, postao prvi izravno izabrani splitski gradonačelnik. Izgubio je nakon jednog mandata, firma mu je propala, kasnije se zadovoljio mjestom saborskog zastupnika, danas je sretan kad nekoliko njegovih pouzdanika uđe u Gradsko vijeće. I kad mu splitski županijski suci navrate u konobu.

Naša lista, dakako, niti je konačna, niti reprezentativna, hrvatska politika možda nema mnogo briljantnih govornika, jezičavih i inteligentnih jedinki, ali joj luzera na manjka. A s obzirom na nezajažljive apetite političke klase i limitirane resurse, sigurni smo da je luzerstvo disciplina s izglednom perspektivom.

Tko je po vama najveći luzer hrvatske politike?

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.