NA DANAŠNJI datum 49. godine pr. Kr., na obali rijeke Rubikon stajao je tadašnji rimski general i konzul kojem je mandat taman istekao. Radi se, naravno, o Gaju Juliju Cezaru, čovjeku koji je rekao: "Kocka je bačena!" te krenuo prema Rimu. Ovim činom započeo je građanski rat između Cezara i Pompeja, koji je završio Cezarovom pobjedom te postavio temelje budućeg carstva.

Rim u vrijeme Cezara

Cezar je u to vrijeme bio iznimno moćan vojskovođa i političar. O njemu se pričalo u cijeloj Republici. Nakon velikih pobjeda u Galijskim ratovima Cezar je stekao ogromnu popularnost među rimskim građanima i lojalnost svojih vojnika. No njegovi politički protivnici u Rimu, predvođeni Gnejom Pompejem i optimatima, strahovali su od njegovog sve većeg utjecaja. U trenutku kada je Cezar trebao napustiti svoj vojni mandat i vratiti se u Rim kao običan građanin, Senat je zahtijevao da se razoruža i raspusti svoje legije.

Za Cezara je to značilo gubitak moći, politički progon i moguću smrt. Istovremeno, njegovi protivnici u Rimu nisu željeli dopustiti da održi svoju političku snagu. Kada je Senat proglasio "senem consultum ultimum", poseban dekret u vrijeme izvanrednog stanja, Cezar se mogao predati ili boriti.

"Alea iacta est"

Prema Plutarhu, Cezar nije olako donio ovu odluku. Prelazak Rubikona bio je znak otvorene pobune protiv Republike, čin koji je označavao početak građanskog rata. Cezar je znao da time dovodi svoj život u pitanje, no podržala ga je njegova vojska, što je na kraju presudilo odluku.

Cezarov prelazak Rubikona izazvao je paniku u Rimu. Senat je naredio hitnu evakuaciju, a Pompej je s dijelom senatskih snaga pobjegao prema jugu Italije. Građanski rat koji je uslijedio bio je brutalna borba između dviju frakcija – Cezarove populističke stranke i Pompejevih snaga koje su podržavale senatsku oligarhiju. Nakon niza bitaka, uključujući i povijesnu pobjedu kod Farsala 48. pr. Kr., Cezar je izašao kao pobjednik.

Pobjedom u građanskom ratu, Cezar je postao de facto vladar Rima. Iako je formalno zadržao republikanske institucije, njegova vladavina otvorila je put prema stvaranju Rimskog Carstva, koje će nekoliko godina kasnije uspostaviti njegov nasljednik Oktavijan.

Povijesni značaj Gaja Julija Cezara

Prelazak Rubikona ne pamtimo zato što je Cezar tada izgovorio svoju slavnu rečenicu. Prelazak se pamti jer je to bila prijelomna točka u povijesti ne samo Rima i Cezara, već cijele Europe. Nakon što je započeo građanski rat bilo je jasno da će iz njega izaći kao pobjednik osoba koja će konsolidirati ogromnu moć u najvažnijoj državi svijeta. 

Dok je ta ista moć stoljećima bila podijeljena među senatorima, odnosno konzulima, nakon Cezarovog vremena preuzet će ju pojedinci koje povijest naziva rimskim carevima. Taj je period trajao idućih 500 godina, sve dok Carstvo nije propalo, a umjesto njega na scenu nastupaju neki novi igrači.

Ti novi igrači uređivali su svoje nove države uglavnom po uzoru na Franačku, koja se pak u svom ustrojstvu ugledala na Rim. Dok su važni lideri nosili titulu kraljeva, koja je označavala vlast nad nekim područjem, oni najpompozniji dobivali su titulu cara, odnosno vladara cijelog svijeta (barem u teoriji). Pojam car direktna je izvedenica od vlastitog imena Cezar - što je na kraju ipak najveća ostavština rimskog generala.