JUAN Peron djelovao je kao argentinski političar, ministar i predsjednik Argentine u tri mandata, a ostao je upamćen kao kontroverzni vođa zajedno sa svojom drugom ženom - Evom Peron. Njegov je život priča o izvanbračnom djetetu koje se školovalo za vojnika, samo da bi postao jedno od najvažnijih imena u povijesti Argentine 20. stoljeća.

Sportaš i učenjak

Juan Peron rodio se u okolici Buenos Airesa kao izvanbračno dijete bogatog zemljoposjednika. Bio je prepoznat među svojim vršnjacima kao marljiv učenik i dosjetljiv klinac. Htio je studirati medicinu, ali je završio na vojnoj akademiji 1911. godine. Osim što je bio pametan, bio je i vrlo fizički spretan. Bio je najbolji u mačevanju i boksu tijekom školovanja, a skoro je završio i na Olimpijskim igrama.

Budući da je bio vojnik u mirnim vremenima, napredovao je u argentinskoj vojsci zbog svojeg akademskog djelovanja. Pisao je knjige o vojnoj medicini i higijeni, a kasnije je svoje znanje proširio i na lingvistiku, objašnjavajući kulturu i jezike naroda na jugu zemlje, gdje je često boravio tijekom vojne službe.

1936. dobiva diplomatsku misiju u Čileu. Odlazi kao vojni ataše, ali ustvari je poslan kao špijun kako bi naučio sve o čileanskoj vojsci, za koju se tada smatralo da bi mogla napasti Argentinu. Zbog ove misije dobio je iduću promociju u vojsci i postao utjecajan. U isto vrijeme umire njegova prva supruga, pa odlazi na novu diplomatsku misiju u Italiju kako bi lakše prebrodio tragediju.

Nakon što je 1943. godine u Argentini vlast preuzela vojska nakon državnog udara, a Pedro Ramirez imenovao generala Farrella ministrom rata, Peron postaje Farrellov tajnik i tako se pridružuje najvišem političkom krugu. Uskoro preuzima poziciju visokog dužnosnika za radnička pitanja. Gotovo uvijek je stajao uz sindikate i borio se za prava radnika te je u godinama djelovanja prikupio mnoge simpatije među najbrojnijim slojem društva u Argentini.

Istaknuti ministar upoznaje glumicu

1944. Argentinu zahvaća veliki potres, a Peron organizira nacionalnu kampanju prikupljanja sredstava za pomoć stradalima. Uključuje mnoge javne ličnosti, među njima i mladu Evu, svoju buduću ženu. Počeli su hodati čim su se upoznali, ali su vezu jedno vrijeme držali u tajnosti, najviše zbog razlike u godinama. Peron je tada imao 49 godina, a Eva samo 25.

Peron je antagonizirao neke tradicionalne grupe unutar vojničkog režima, pa je ubrzo otpušten i uhapšen. Ipak, njegova popularnost tada je već bila ogromna te u Buenos Airesu izbijaju demonstracije koje traže da ga se pusti iz zatvora.

Uskoro postaje predvodnik vlastite političke stranke i pobjeđuje na izborima dvije godine nakon uhićenja. Postaje 38. predsjednik Argentine, a njegova žena prva argentinska dama. Dobiva i drugi mandat, premda će mnogi reći da je taj osvojio najviše zbog rastuće popularnosti svoje žene.

Međutim, Evita umire na početku njegovog drugog mandata od posljedica raka vrata maternice. Od iste bolesti umrla mu je i prva žena, stoga mnogi nagađaju da je on bio prijenosnik HPV-a. Nakon njene smrti Peron daje njeno tijelo balzamirati te izložiti u nacionalni mauzolej.

Novi državni udar i treći mandat

U međuvremenu su Peronove politike prestale djelovati, a ekonomska situacija narušila je njegovu popularnost. Ljudi su se još više okrenuli protiv svog predsjednika nakon što se počelo šuškati da hoda s četrnaestogodišnjom djevojčicom. Zato nije trebalo puno da se organizira novi državni udar, predvođen vojnim krugovima, i natjera Perona na bijeg iz države. Od 1955. do 1973. boravi u Paragvaju i u Europi.

Međutim, javni pritisak na novo vodstvo da mu se dopusti povratak kući bio je prejak. 1973. godine Peron i njegova treća žena Isabel sele se u Buenos Aires nakon što je vodstvo javno pozvalo argentinskog predsjednika kući. Argentinske vlasti upozorile su Perona da se ne smije kandidirati za predsjednika, na što im je on obećao da neće.

Međutim, pobijedila je njegova stranka, a novi lider odmah je raspustio parlament i najavio izbore na kojima se Peron mogao kandidirati. Na tim izborima je, naravno, pobijedio, dobivši preko 60% glasova. Njegov treći mandat nije bio obilježen velikim potezima ni skandalima, već njegovom iznenadnom smrću 1. srpnja 1974. godine.