MALI predmet koji su znanstvenici nazvali figuricom Adorantom, otkriven 1979. godine u špilji u Njemačkoj, a izradili su ga prije otprilike 40.000 godina neki od najranijih ljudi koji su u Europi uspostavili jedinstvenu kulturu, na sebi ima intrigantne nizove zareza i točaka, ustanovili su njemački znanstvenici.

Pokazalo se da i brojni drugi predmeti koje je stvorila ista kultura imaju iste oznake. Njihovo najnovije istraživanje upućuje na to da ovakvi znakovi na predmetima poput spomenute figurice, izrađene od mamutove kljove, koja prikazuje hibridno biće: napola lava, a napola čovjeka, ne predstavljaju neko staro pismo.

No ustanovljeno je da njihova uzastopna upotreba na ovim artefaktima pokazuje svojstva slična pismu koje se pojavilo puno kasnije u drevnoj Mezopotamiji, točnije oko 3300. godine prije Krista i bilo je preteča klinastog pisma, jednog od najstarijih poznatih oblika pisanoga jezika.

"To ukazuje na iznimne kognitivne sposobnosti ljudi iz tog razdoblja"

Njemački znanstvenici kažu kako to ukazuje na iznimne kognitivne sposobnosti ljudi iz tog razdoblja. Naime, artefakti datiraju iz vremena kada se naša vrsta tek širila Europom i kada su njome prolazili u grupama lovaca-sakupljača nakon što su napustili Afriku, a na svome su putu susretali naše bliske rođake neandertalce.

Da bi opisali znakovlje, znanstvenici su koristili nazive oznaka, a riječ je o zarezima, točkama, linijama, križevima, raznim oblicima zvijezda i brojnim drugim znakovima. Proveli su i računalnu analizu njihove upotrebe na artefaktima kako bi doznali kolika je takozvana "gustoća informacija".

Ovaj se koncept odnosi na količinu informacija prenesenih po jedinici jezika, poput sloga ili, u ovome slučaju, znaka. "Mogli bismo kazati da nizovi znakova koje smo otkrili nadilaze ukrase koji su zadovoljavali estetske kriterije za pojedince.

"Znakovi su se primjenjivali selektivno i konvencionalno"

Naime, naši statistički podaci upućuju na to da su se ovi znakovi primjenjivali selektivno i konvencionalno", rekao je voditelj istraživanja, lingvist Christian Bentz s njemačkog Sveučilišta Saarland. Primjerice, križevi su pronađeni samo na alatima i figuricama životinja, ali ne i na figuricama koje prikazuju ljude.

Istraživači su analizirali više od 200 artefakata iz kamenog doba koji su nosili ovakve znakove, a datiraju od prije otprilike 43.000 do 34.000 godina i pronađeni su u četiri špiljska nalazišta u jugozapadnoj Njemačkoj.

Figurica Adoranta, primjerice, potječe iz špilje Geissenklösterle u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg, a mjerila je oko 38 mm sa 14 mm. Bentz je kazao kako namjera istraživača nije bila utvrditi značenje znakovlja, koje još uvijek nije dešifrirano.

Pronađeni su i razni alati, osobni ukrasi i glazbeni instrumenti

Kultura mlađega paleolitika, kojoj pripadaju pronađeni artefakti i nositelj joj je "moderni" čovjek, nazvana je po mjestu Aurignac u južnoj Francuskoj. Artefakti analizirani u istraživanju uglavnom su izrađeni od bjelokosti mamutovih kljova, ali i od životinjskih kostiju i rogova.

Neke figure prikazuju životinje, poput mamuta, špiljskih lavova i konja, ali i stvorenja koja su očito bila hibrid čovjeka i neke životinje. Pronađeni su i razni alati, osobni ukrasi i glazbeni instrumenti u obliku flaute. Istraživači su otkrili i to da su se analizirani znakovni nizovi statistički razlikovali od modernih sustava pisanja.

No znanstvenici su otkrili i da ovi znakovni nizovi pokazuju gustoću informacija vrlo sličnu najranijim primjerima klinastog pisma, poznatog iz drevnog mezopotamskog grada Uruka. Proto-klinasto pismo evoluiralo je u klinasto pismo, a sustav pisanja koji koristi klinaste oznake tisućljećima se koristio na drevnome Bliskom istoku.

"Govorili su jezicima strukturno sličnim onima koji se i danas govore širom svijeta"

Istraživači su rekli da "aurignacijenski" znakovi pokazuju i neke značajke dizajna koje nalazimo u pisanim jezicima, ali da nedostaju ostale značajke, poput povezanosti sa strukturama govornog jezika.

"Možemo samo nagađati o statusu govornih jezika u to vrijeme. Općenito, arheolozi i lingvisti sigurno bi kazali da su moderni ljudi (Homo sapiensi) prije 40.000 godina govorili jezicima strukturno sličnim onima koji se i danas govore širom svijeta", rekla je arheologinja i koautorica studije Ewa Dutkiewicz iz Muzeja prapovijesti i rane povijesti u Berlinu.