NA DANAŠNJI dan prije 27 godina, 4. veljače 1992., pilot tadašnje JNA Danijel Borović preletio je MiG-om 21 u pulsku zračnu luku, čime je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) dobilo prvi nadzvučni borbeni zrakoplov, a taj događaj označio je početak ustroja eskadrile lovaca u HRZ-u.

Borović se MiG-om 21 nakon polijetanja toga zimskoga dana u popodnevnim satima kao pratitelj za vrijeme vježbe presretanja na pravcu Bosanski Petrovac - Drvar na oko 3500 metara visine odvojio od vođe, skrenuo sa zadanog smjera i u sumrak krenuo prema Hrvatskoj.

U uvjetima lošeg vremena, kiše i sumaglice nad Likom, morao je mijenjati plan pa je Velebit preletio u smjeru Zadar - Nin u nepovoljnim uvjetima bez radio veze, mogućnosti navigacije, nalaženja orijentira i u opasnosti otkrivanja radara s Plješivice. Tijekom leta u par navrata razmišljao je i o iskakanju iz zrakoplova ponestane li mu goriva.

Jedna od najtajnijih, najneizvjesnijih i najspektakularnijih akcija u Domovinskom ratu

Vođen vlastitim dugogodišnjem letačkim iskustvom i osnovnim parametrima - smjer, brzina, vrijeme - uspio je pronaći smjer prema pulskoj zračnoj luci na čiju je pistu uspio sletjeti unatoč teškim uvjetima, jer ju je JNA u povlačenju minirala i uništila svjetlosnu signalizaciju, pa je bila osvijetljena samo kamionskim svjetlima.

"Sletio sam na gotovo crnu ploču brzinom od 300 kilometara na sat", rekao je kasnije Borović dodavši kako su u pitanju bile sekunde, jer mu je već ponestajalo goriva.

Tako je uspješno završila dugo i pomno planirana jedna od najtajnijih, najneizvjesnijih i najspektakularnijih akcija u Domovinskom ratu. Borovićeva supruga i sin uspješno su također prebačeni iz Bihaća u Hrvatsku.

Piloti pod nadzorom Kontraobavještajne službe JNA

Nakon preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati u JNA i njihove obitelji bili su pod posebnom pažnjom Kontraobavještajne službe JNA i Službe državne sigurnosti. U nastojanju da spriječe ponovne pokušaje preleta, onemogućavano im je letenje raznim administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i postavljanjem dijagnoza.

Početkom 1992. Boroviću je ponovno omogućeno letenje, ali isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istodobno iz Zagreba su mu preko kontakta poslali poruku da se prelet, ako je moguće, učini što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske, koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.

Borović je 2003. umirovljen, na vlastiti zahtjev, u činu pukovnika.