GODINE 1683. Beč, prijestolnica Habsburške Monarhije, suočio se s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti – posljednjom velikom opsadom Osmanskog Carstva. Ovaj događaj, koji se odigrao u srcu Europe, označio je prekretnicu u odnosima između Osmanlija i europskih sila te označio početak kraja osmanske vojne nadmoći na kontinentu.

Pozadina opsade

Osmansko Carstvo pod vodstvom sultana Mehmeda IV. doseglo je vrhunac svoje moći u 16. stoljeću, ali je do kraja 17. stoljeća počelo pokazivati znakove slabljenja. Unatoč tomu, veliki vezir Kara Mustafa imao je ambiciju osvojiti Beč, grad koji su Osmanlije nazivale "Zlatnom jabukom" – simbolom kršćanske Europe. Motivacija za pohod bila je djelomično potaknuta unutarnjim političkim prilikama u Osmanskom Carstvu, ali i željom za učvršćivanjem vlasti nad Ugarskom i širenjem utjecaja na zapad.

Početkom 1683. godine Osmanlije su započele pripreme za veliki pohod. Vojska od oko 100.000 do 150.000 ljudi, uključujući janjičare, spahije i savezničke trupe, krenula je iz Istanbula prema Beču, prolazeći kroz Beograd i Ugarsku.

Habsburška Monarhija predvođena carem Leopoldom I. bila je svjesna nadolazeće prijetnje, ali nije bila u potpunosti spremna za sukob takvih razmjera. Car i njegov dvor napustili su Beč, ostavivši grad pod zapovjedništvom grofa Ernsta Rüdigera von Starhemberga.

Početak opsade: 14. srpnja 1683.

Opsada Beča službeno je započela 14. srpnja 1683. godine kada je osmanska vojska stigla pred zidine grada. Toga vrućeg ljetnog dana stanovnici Beča s katedrale sv. Stjepana ugledali su nepregledno more osmanskih šatora, vojnika, konja, pa čak i deva. Prema nekim procjenama, osmanske snage brojile su više od 100.000 ljudi, dok je grad branilo samo oko 15.000 vojnika, uz podršku civila koji su se pridružili obrani.

Kara Mustafa poslao je glasnika s ponudom za mirnu predaju, obećavajući da grad neće biti opljačkan niti će njegovi stanovnici biti porobljeni. Međutim, sjećajući se sudbine drugih gradova koji su povjerovali sličnim obećanjima, von Starhemberg je odbio predaju. Beč je bio dobro utvrđen, s dodatnim zidinama, topovima i opkopima, ali suočavanje s tako velikom vojskom činilo se gotovo nemogućim zadatkom.

Tijek opsade: Dva mjeseca iscrpljujuće borbe

Opsada je trajala gotovo dva mjeseca, od 14. srpnja do 12. rujna 1683. godine. Osmanlije su koristile različite taktike kako bi slomile otpor grada. Umjesto intenzivne topničke paljbe, koja nije bila dovoljno precizna, oslanjale su se na potkopavanj gradskih zidina kako bi ih srušile. Branitelji su, međutim, bili iznimno uporni. Koristeći katedralu sv. Stjepana kao promatračnicu, von Starhemberg je koordinirao obranu, dok su građani i vojnici radili danonoćno na popravljanju oštećenih zidina i neutraliziranju osmanskih rovova.

Unatoč brojčanoj nadmoći, Osmanlije su se suočavale s problemima. Logistika za opskrbu tako velike vojske bila je složena, a moral je počeo slabiti zbog dugotrajne opsade i otpora branitelja. U međuvremenu, kršćanske snage pod vodstvom Karla Lotarinškoga čekale su pojačanja u zaleđu, izbjegavajući izravan sukob dok ne stigne pomoć.

Pomoć stiže: Bitka kod Kahlenberga

Prekretnica je došla početkom rujna 1683. godine kada su savezničke kršćanske snage predvođene poljskim kraljem Janom III. Sobjeskim stigle u pomoć Beču. Ova vojska, koja je brojala oko 70.000 ljudi, uključivala je Poljake, Austrijance, Bavarce, Sasonce i druge njemačke trupe. Sobjeski, poznat po svojoj hrabrosti i vojnom geniju, preuzeo je zapovjedništvo nad saveznicima.

11 i 12. rujna 1683. godine dogodila se odlučujuća bitka kod Kahlenberga, brda u blizini Beča. Kršćanske snage predvođene poljskom konjicom izvele su snažan napad na osmanske položaje. Sobjeski je iskoristio element iznenađenja i terensku prednost, razbivši osmansku vojsku u jednom od najvećih poraza u njihovoj povijesti. Osmanlije su pretrpjele teške gubitke, a Kara Mustafa bio je prisiljen narediti povlačenje.

Kraj opsade i posljedice

Opsada Beča završila je 12. rujna 1683. pobjedom kršćanskih snaga. Osmanlije su se povukle u neredu, ostavljajući za sobom većinu svoje opreme, uključujući topove i šatore. Poraz je imao dalekosežne posljedice za Osmansko Carstvo. Kara Mustafa, optužen za neuspjeh, zadavljen je u Beogradu 25. prosinca 1683. po naredbi sultana Mehmeda IV.

Pobjeda kod Beča označila je početak kraja osmanske ekspanzije u Europi. Ubrzo nakon toga formirana je Sveta liga, savez kršćanskih sila koji je krenuo u protuofenzivu, oslobađajući dijelove Ugarske i Balkana od osmanske vlasti. Beč je postao simbol otpora, a Jan III. Sobjeski heroj koji je spasio Europu od osmanske prijetnje.

Zanimljivosti i nasljeđe

Opsada Beča 1683. godine ostavila je traga ne samo u vojnoj povijesti već i u kulturi. Prema legendi, bečki pekari koji su radili noću i otkrili osmanske tunele ispod zidina proslavili su pobjedu izumom kiflica u obliku polumjeseca – simbola Osmanskog Carstva. Također, plijen iz osmanskih šatora, uključujući vreće kave, pomogao je u popularizaciji ovog napitka u Europi.

Ovaj događaj ostaje jedan od ključnih trenutaka u europskoj povijesti, simbolizirajući borbu između dvaju svjetova i početak opadanja jedne od najmoćnijih sila svog vremena. Beč je zahvaljujući hrabrosti svojih branitelja i savezničkoj pomoći izdržao i postao svjetionik otpora.