Muslimani na Zapadu se sve bolje integriraju
MUSLIMANI se u zapadnim zemljama postupno, iz generacije u generaciju, sve bolje integriraju. Nešto problema u tome ima tzv. druga generacija muslimana, odnosno potomci doseljenika, dok se treća generacija, osobito milenijalci, vrlo dobro snalazi u okruženju većinski kršćanskog i sekularnog Zapada, pokazuju novija istraživanja.
Ovi rezultati ne daju vjetra u krila desničarskom populizmu koji se posljednjih godina hrani širenjem straha od terorizma i doseljavanja muslimana kao i na pričama o njihovoj nevoljkoj i neuspješnoj integraciji. Zanimljivo je pritom da najnegativnije mišljenje o muslimanima i njihovoj integraciji imaju stanovnici onih zemalja u kojima ima ponajmanje muslimanskih doseljenika, poput Mađarske, a najbolje onih koje ih imaju najviše, poput Francuske i Njemačke.
Integracija raste s generacijama
Za navedeni obrazac u integraciji postoje brojni razlozi. Oni osobne prirode mogli bi se ukratko protumačiti na sljedeći način – pripadnici prve generacije doseljenika muslimana svoju situaciju u većoj mjeri doživljavaju kao privremenu, jer ne znaju koliko će dugo ostati na Zapadu. Etnička pripadnost kod njih je izražena jer još uvijek održavaju veze sa zemljama podrijetla u kojima žive njihove rodbine, a koje često sponzoriraju džamije i imame u njihovim novim domovinama. Ona im je važnija od opće pripadnosti islamu, a svoju religiju prakticiraju uglavnom nenametljivo, u privatnosti.
U drugoj generaciji muslimani osjećaju veću potrebu da svoj identitet izraze kroz pripadnost islamu, a manje kroz etničku pripadnost koja s vremenom slabi kako slabe veze s rodnim zavičajem, a jačaju one s novom domovinom. Budući da je islam u svojoj biti slabo sekularan, jer se vjerski autoritet i vjerski zakoni načelno preklapaju s državnima, prilagođavanje životu u zemljama u kojima ne čine vlast nego manjinu za muslimane je teža zadaća nego za nemuslimane. Stoga je muslimane druge generacije najlakše vjerski motivirati, a neki maleni broj i instrumentalizirati kao fundamentaliste. Osobito ako su socijalno diskriminirani. U velikoj većini džihadisti su pripadnici druge generacije muslimana.
No istraživanja pokazuju da muslimanima treće generacije integracija dobro polazi za rukom. Oni uspijevaju pronaći modele u kojima se istovremeno identificiraju s državom u kojoj žive i s vjerom kojoj pripadaju. Religija za njih uglavnom postaje stvar osobnog izbora, nerijetko je čak napuštaju, a također sve više uče koristiti legalne mehanizme sustava za ostvarivanje svojih prava. Oni uče kako prakticirati islam u sekularnom društvu; moglo bi se čak reći da stvaraju nove, zapadnjačke verzije islama.
U prilog tome, među ostalim, govori činjenica da se u 21. stoljeću među muslimanima ponovno pokrenula rasprava treba li ženama omogućiti da kao imami vode molitvene skupove. Povijesno gledajući u nekim islamskim sektama to je bilo prihvatljivo čak i na samim počecima u domovini islama na Arapskom poluotoku. Noviji zagovornici ove ideje pozivaju se na Kuran i hadise prema kojima je ženama dopušteno vođenje spolno miješanih molitvenih skupova. Tvrde da je zabrana ove prakse proizašla iz srednjovjekovnog seksizma te iz iskrivljenih patrijarhalnih interpretacija vjerskih tekstova i duha islama.
Povijesni utjecaji
Integracija muslimana i odnos nemuslimana prema njima, u značajnoj mjeri uvjetovani su povijesnim čimbenicima.
U Europi, ako se izuzmu Turska i Rusija, danas živi oko 26 milijuna muslimana, što znači da oni čine oko 5% ukupne populacije. Oni ne predstavljaju neku homogenu skupinu. Međusobno se razlikuju po vjerskoj praksi kao i po kulturnoj i etničkoj pripadnosti. U različitim europskim zemljama njihova su iskustva različita. Primjerice, Francuska na većini javnih mjesta, uključujući škole, zabranjuje isticanje vjerskih simbola, među kojima i hidžab, odnosno muslimansku maramu. Zakoni Velike Britanije snažnije idu prema očuvanju vjerskih sloboda i praksi, međutim, ankete pokazuju da su francuski muslimani manje religiozni od britanskih, da se nemuslimani u Francuskoj ugodnije osjećaju uz susjede muslimane, te da se s njima češće druže i stupaju u brak.
Američki muslimani do nedavno su uživali nešto bolji status od europskih i uglavnom su bili pripadnici srednje klase. Naime, krajem 19. stoljeća i početkom 20. u SAD je pristigao veliki val dobrostojećih Arapa koji su ondje studirali i često ostajali živjeti. Mnogi od njih zaposlili su se u važnim državnim sustavima, od FBI-ja, preko pravosuđa, do Državnog tajništva. U SAD-u ih danas ima oko 3,5 milijuna, što je oko 1,1% populacije.
Europa ima značajno dužu i problematičniju povijest odnosa s muslimanima. Europske vojske s muslimanima su vodile križarske ratove zbog Svete zemlje i Jeruzalema od 11. do 13. stoljeća. Muslimani su u 8. stoljeću zauzeli Španjolsku, a u 14. su preko balkanskih zemalja krenuli u osvajanja na istoku Europe da bi s vremenom došli do nadomak Beča. Nakon poraza Omejidskog kalifata u Španjolskoj i Osmanskog carstva na Balkanu, milijuni muslimana ostali su živjeti u Europi. U 20. stoljeću muslimani, uglavnom iz kolonijalnih zemalja, sudjelovali su u dvama velikim ratovima u sklopu europskih vojski, a nakon toga dolazili su kao doseljenici na rad. U Veliku Britaniju stizali su uglavnom iz Pakistana i Indije, u Francusku iz sjevernoafričkih zemalja, a u Njemačku iz Turske. U posljednjem valu useljavanja između 2014. i 2016. u Europu je došlo oko milijun muslimanskih izbjeglica i tražitelja azila. Oko pola milijuna nastanilo se u Njemačkoj.
Uspješna integracija u 20. stoljeću
Tijekom većeg dijela 20. stoljeća muslimani su se dobro integrirali na Zapadu. Mnogi su se pozicionirali na važnim funkcijama u Europi i u SAD-u. To se nastavilo i u 21. stoljeću. Primjerice, jedan od najvažnijih i najvećih europskih gradova - London, vodi gradonačelnik musliman Sadiq Khan. Amerikanci su u Kongres izabrali dvije muslimanke Ilhan Omar i Rashidu Tlaib. Prva žena koja je u Francuskoj postala ministrica kulture Najat Vallaud-Belkacem (na fotografiji gore) podrijetlom je Marokanka, a samu sebe opisala je kao muslimanku koja svoju vjeru ne prakticira aktivno. Zanimljivo je da se ona, iako je feministica i osobno protiv kupaćih kostima koji su postali poznati kao burkiniji, ipak usprotivila njihovoj zabrani u Francuskoj.
Integracija u tržište rada
U prilog dobroj integraciji muslimana govori velika studija koju je 2017. u pet europskih zemalja - Francuskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, u kojima živi oko 14 milijuna muslimana, provela njemačka Zaklada Bertelsmann. Prema njoj većina muslimana integrira se u strukture društva već u drugoj generaciji, a ona raste sa svakom novom generacijom. Primjerice, stupanj obrazovanja raste tako da već u drugoj generaciji oko 67% djece muslimana ostaje u školskom sustavu nakon 17. rođendana. Posebno je uspješna Francuska u kojoj samo 11% muslimanske djece napušta školovanje prije 18. rođendana. Situacija je nešto lošija u Njemačkoj i Švicarskoj, međutim, u njima su muslimani vrlo dobro integrirani u tržište rada. Naravno, oni se češće zapošljavaju na nešto lošije plaćenim poslovima s nešto nižom stručnom spremom od prosjeka. No razine njihove zaposlenosti ne razlikuju se od prosjeka za te zemlje. Francusko tržište rada pokazalo se znatno zatvorenije tako da čak i dobro obrazovani muslimani teže nalaze poslove.
Snažno povezivanje s novom domovinom
Njemačko istraživanje pokazalo je također da muslimani u pet europskih zemalja vrlo brzo uče jezike svojih novih domovina još tijekom djetinjstva. No i tu se bilježi rast po generacijama – od 27% u prvoj na čak 76% u drugoj. Daleko najbolje po tom pitanju stoji Francuska u kojoj čak 93% djece imigranata rođenih u Francuskoj odrasta s francuskim jezikom.
Još jedan dobar znak integracije je činjenica da oko 75% muslimana redovno provodi vrijeme s nemuslimanima. Gotovo svi muslimani koji su sudjelovali u istraživanju (93%), izjavili su da se osjećaju povezani sa zemljom u kojoj žive.
No zanimljivo je da se ova integracija među domaćim stanovništvom navedenih europskih zemalja ne percipira toliko pozitivno koliko bi se očekivalo. Naime, oko 20% europskog domicilnog stanovništva u anketi je reklo da ne bi voljelo imati muslimane za susjede. U tom pogledu također najbolje stoji Francuska u kojoj tako misli samo 14% stanovnika, a najlošije Austrija s 28%. Istraživanje je također pokazalo da su vrlo religiozni muslimani (oko 40% smatra se takvima) na tržištu rada snažnije diskriminirani od manje religioznih, odnosno da teže nalaze poslove koji odgovaraju njihovim kvalifikacijama.
Kako zapadnjaci vide muslimane i obratno
Islam je religija koja bilježi najbrži rast u svijetu. Prema Pew Researchu u svijetu je 2015. bilo oko 1,8 milijardi muslimana, a projekcije za budućnost pokazuju da bi njihov broj od 2015. do 2060. mogao narasti za visokih 70%. Broj kršćana za isto bi vrijeme mogao narasti za 34%, hindusa za 27%, židova za 15%, dok će ostalima broj stagnirati ili čak padati, ponajviše budistima – za 7%. Muslimani svuda u svijetu imaju veće stope plodnosti od nemuslimana, no ta je razlika najmanja u europskim zemljama (1,6 naprama 2,1 djece po obitelji). Ovakva stopa rasta broja muslimana, u kombinaciji s trendom jačanja migracija, kod konzervativnijih nemuslimana budi osjećaj straha da bi i u svojim domovinama u doglednoj budućnosti mogli biti nadjačani.
U tom kontekstu, kao i u kontekstu migracija, zanimljivo je vidjeti kako muslimani doživljavaju zapadnjake i obratno.
Studija Pew Researcha iz 2017. pokazala je da muslimane najnegativnije doživljavaju stanovnici zemalja istočne i južne Europe. Predvode ih Mađari (72%), Talijani (69%) i Poljaci (66%), dok su najmanje negativni prema muslimanima Britanci (28%), Nijemci (29%) i Francuzi (29%) koji inače imaju najveći udio muslimana u populaciji (grafikon dolje). Zanimljivo je da su to također upravo one zemlje koje su u povijesti imale najviše slučajeva terorističkih napada i nasilja koje su počinili muslimani, što je čisto statistički za očekivati. Iz ovih podataka proizlazi da je strah nemuslimana od muslimana tim veći što je kontakt s njima manji.
Zapadnjaci iz većinski nemuslimanskih zemalja generalno imaju bolje mišljenje o muslimanima nego obratno, što je također logično iz navedenog razloga. Primjerice, čak 68% muslimana u dominantno muslimanskim zemljama nemuslimane doživljava kao sebične, 66% kao nasilne, 64% kao pohlepne, a 61% kao nemoralne. Zanimljivo je da čak 53% muslimana nemuslimane doživljava kao fanatične. Oko 44% smatra ih da nemuslimani poštuju žene.
Muslimani se među zapadnjacima najlošije doživljavaju po pitanju fanatičnosti, tolerancije, nasilja i poštovanja prema ženama. Čak 58% nemuslimana SAD-a, Rusije i Zapadne Europe smatra ih fanatičnima, oko 50% nasilnima, samo 30% tolerantnima, a još manje, 22%, smatra da poštuju žene.
Strah od šerijatskog zakona
Mnogi u zemljama zapadne Europe strahuju da bi muslimanski doseljenici s vremenom, kako ih bude više, u europskim državama mogli tražiti da se uvede vjerski šerijatski zakon. No brojke govore da to baš nije samo po sebi očito.
Naime, u prilog dobroj integraciji muslimana u Europi i SAD-u, među ostalim, govori i činjenica da šerijatski zakon u europskim zemljama podržava vrlo mali postotak muslimana. On je osobito nizak među muslimanima u zemljama istočne Europe i središnje Azije, uključujući čak i BiH (15%), Tursku (12%), Albaniju (12%), Azerbajdžan (8%) i Kazahstan (10%). Šerijatski zakon najveću podršku ima u Afganistanu (99%), Iraku (91%) i Pakistanu (84%).
Za novu domovinu i protiv terorizma
Također je zanimljivo da se čak 92% muslimana u SAD-u ponosi činjenicom da su Amerikanci.
Muslimani u većini zemalja u svijetu vrlo negativno doživljavaju terorističke napade. Čak 92% u Indoneziji te 91% u Iraku smatra da se napadi na civile u ime islama rijetko mogu opravdati, a stavovi prema ISIS-u su im negativni. U SAD-u tako misli oko 86% muslimana. Najviše opravdanja za terorizam imaju muslimani Palestinskih teritorija među kojima 40% smatra da su teroristički napadi ponekad opravdani. Slijede Afganistanci s 39%, Egipćani s 29% te Bangladešani s 26%.
Zanimljivo je da otpor islamističkom terorizmu posljednjih godina snažno raste čak i u afričkim zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom. Primjerice, oko dvije trećine stanovnika Nigerije i Libanona vrlo je zabrinuto zbog islamističkog ekstremizma, što je značajan porast u odnosu na 2013.
Uzdrmana harmonija
Posljednja dva desetljeća bilježi se porast konflikta i uzajamnog nepovjerenja između muslimana i nemuslimana. Jedan od važnijih razloga tome svakako su teroristički napadi u kojima su džihadisti od 2000. do danas na Zapadu ubili oko 3.670 ljudi. Najveći dio, gotovo 3.000, ubijeno je 11. rujna 2001. u napadu zrakoplovima na SAD. Za isto vrijeme u antimuslimanskim napadima ubijeno je oko 120 ljudi.
Porastu napetosti pridonijele su vojne intervencije SAD-a i saveznika na Bliskom istoku te jačanje krajnje desnice koja narušavanjem harmonije dobiva vjetar u krila. Brojni čelni ljudi desnih populističkih stranaka, na čelu s Donaldom Trumpom, značajno su pridonijeli ovom procesu pojačavanjem konfliktne retorike. Primjerice, Trump je tijekom svoje predsjedničke kampanje najavljivao da će potpuno onemogućiti dolazak muslimana u SAD.
U prilog tome da se situacija pogoršava, među ostalim, govori jedno istraživanje koje je 2017. proveo Institute for Social Policy and Understanding. Ono je pokazalo da 42% muslimanske djece u američkim školama doživljava vršnjačko nasilje, čak dvostruko više od ostale.
75 posto muslimana u SAD-u smatra da su diskriminirani
Ranije navedeno istraživanje Pew Researcha iz 2017. pokazalo je da u SAD-u 75% muslimana smatra da su diskriminirani, 68% da je Trump učinio da se osjećaju zabrinuti, a 50% da je posljednjih godina teže biti muslimanom u SAD-u.
Na jačanje polarizacije u posljednjih nekoliko godina ukazuje i činjenica da su se razlike u percepciji muslimana između američkih demokrata i republikanaca od 2002. do 2016. značajno promijenile. Naime, dok je 2002. podjednak broj pripadnika obaju stranki tek mali broj muslimana doživljavao kao protuamerički raspoložene (republikanci 11%, a demokrati 8%), do 2016. ta se razlika povećala (republikanci 16%, a demokrati 7%). Godine 2002. oko 40% republikanaca smatralo je da među muslimanima gotovo uopće nema antiamerički raspoloženih, no taj udio je do 2016. pao na samo 29%. Među demokratima on je naprotiv rastao od 39% do čak 54%.
Sve u svemu, podaci pokazuju da se muslimani značajno bolje integriraju u zapadna društva nego što to nastoje prikazati radikalno konzervativne populističke stranke koje žive od širenja straha, nerijetko utemeljenog na lažnim vijestima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati