TJEDAN dana nakon istupa zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić koja je u saboru ispričala kako su joj u splitskoj bolnici radili vrlo bolnu kiretažu bez anestezije, i dalje stižu mučna svjedočanstva o iskustvima u hrvatskim bolnicama.

Sada se javila majka koja tvrdi kako je zbog doktora njeno zdravo dijete postalo invalid. Liječnici su ju, tvrdi, ignorirali pa i ismijavali i vrijeđali jer je ukazivala na probleme s djetetom te da se sve moglo izbjeći da im se samo dalo izvaditi krv njezinoj kćerkici.

Mučno svjedočanstvo majke podijeljeno je na Facebook stranici Iskustva mama u HRrodilistima/bolnicama. Prenosimo ga u cijelosti.

“02.09.2015 god. rodila sam predivnu zdravu djevojčicu Anabelu u KB Sveti Duh, porod kao porod prošao je ok. Taj dan bila sam jedina u boksu i nije bilo nikakve gužve. Prvih 24h prošlo je uredno, a nakon toga počinjem primjećivati da s djetetom nešto nije u redu. Ne mogu ju probuditi, ne želi jesti. Želim napomenuti da mi je ovo četvrto dijete tako da imam iskustva. Zovem sestre i iznosim im svoju zabrinutost, kad ono hladan tuš, slušam rečenicu “mama je rodila četvero djece pa odmah misli da je pokupila svu pamet svijeta i postala doktor”, nakon koje se okrenu i odlaze!

Lijena beba?

Navečer nakon vaganju dolazi mi pedijatrica sva zabrinuta, da što ja to radim moje dijete gubi na kilaži. Istoj govorim da sam već zvala sestre jer mi dijete ne želi jesti, samo spava, a ja ju ne mogu probuditi! Dotična mi upućuje riječi da imam lijeno dijete, a očito ni ja nisam bolja.

Sljedeći dan je protekao u mom moljakanju da se dijete pregleda jer nije normalno da spava po 5-6 sati. Svaki put sam odbijena s uvredljivim odgovorima i optužbama kako nisam normalna, sigurno sam dobila post porođajnu depresiju, da ih ne zamaram jer oni imaju i ovako previše posla. Po otpustu kući pitala sam zašto djetetu nije vađena krv kada su svoj ostaloj mojoj djeci vadili. Rekli su da nema potrebe za time jer dijete je zdravo.

Upitam kako to znaju kada dijete ne jede i samo spava, a oni opet da smo obje lijene i da se ja malo trgnem. Dolazimo doma, Anabela sve više i više spava, a u 20 sati uspjela sam ju malo nahraniti, nakon toga počela je čudno stenjati, mislila sam valjda grčevi (inače nemam iskustva s time ). Do ponoći sam ju probala u još par navrata nahraniti ali bezuspješno. Od umora sam zaspala, a u 7 sati ujutro skačem iz kreveta i shvaćam da ona nije jela od 20 sati . Brzo ju budim i stavljam na prsa koja ne želi prihvatiti, dijete je malaksalo i stenje.

Pedijatar je štipao dijete i rekao mi da imam psihičke probleme i lažem

U 7.30 zovem pedijatra koji me upita da li dijete ima temperaturu, vadim toplomjer i mjerim. Dijete ima 38.3. Pedijatar me upućuje da se vratim na Sv. Duh pa neka oni tamo dalje poduzmu što treba. Dolazimo u bolnicu. Prvo ide paljba da što tu radimo, oni su dijete otpustili i nemaju više veze s njom. Nakon naše upornost pristaju pogledati dijete, dolazi doktor. Uzima dijete koje je tromo i u bolnim jaucima, štipa ju po tijelu neprestano gunđajući da sto mi tu radimo, zaključuje da je dijete savršeno zdravo. Zdravo??? Pa dijete stenje, malaksalo je, tromo, ima temperature. Isti živčano uzima toplomjer i mjeri. Toplomjer pokazuje 37.3, zaključuje da ja imam psihičkih problema i da lažem.

Dijete je njemu savršeno zdravo neka odem doma, a ako baš želim mogu i u Vinogradsku pa da me oni uvjere kako je dijete odlično. Isti ne želi napisati otpusnicu no inzistiram pa opet nervozno, živčano i osorno piše kako je dijete zdravo ali eto on preporučuje odlazak u Vinogradsku(treba se zaštiti, papir sve trpi). Uzimamo dijete odlazimo do Vinogradske, samo što smo stupili nogom na odjel djetetu se naglo pogoršava, odmah mi ju uzimaju iz ruke ja im ukratko govorim sažetak svih događaja, primaju se za glavu izbacuju me van, svi su se uskomešali, doktori samo ulaze i izlaze.

Nakon 30 min do nas dolazi doktorica, pa još jedna doktorica , medicinske sestre me okružuju, jedna drži čašu s vodom i nekakve tablete, govore da sjednem… a onda čujem “dijete se nalazi u inkubatoru, ima teški novorođenački meningitis, izvukli smo samo gnoj, nije bilo likviro, na porodu su ju zarazili s bakterijom, odite uz nju jer svaki tren može umrijeti, sumnjamo da će preživjeti”.

Nije im se dalo izvaditi krv?

Tri mjeseca se borila za život u zaraznoj, prošla niz operacija glave, kada smo nazvali sv. Duh da im kažemo kako dijete ima meningitis, ne da bi im prijetili već da se i netko drugi nije zarazio, dobili smo pljusku da što mi hoćemo od njih! Ni hvala što str nam javili, ni kako je dijete, a ‘oprostite’ tu riječ ne poznaju.

Moje dijete danas ima 3 godine u međuvremenu je oboljela od tumora kao nuspojava agresivnog liječenja, sada ima simptomatsku epilepsiju. Živimo dan po dan jer ne znamo dali sutra postoji, ne znam da li ću ju sutra imati u svom zagrljaju, a zašto? Zato što se nekome nije dalo izvaditi krv, mora se piti kava i tračati.

Lakše je izvrijeđati majku, optužiti ju da drami u prazno, reći da ima post porođajnu depresiju, no ništa ne poduzeti za istu…. brigo moja prijeđi na drugog. Jedan mali život je uništen, zdravo dijete sada je invalid, nema mozga, a možda nema ni sutra, jedna sedmeročlana obitelj je ranjena i živi u 24 satnom strahu… zašto… sve se moglo lako riješiti samo da su odmah reagirali kada sam im prvi put rekla dijete spava 5 sati i ne jede. Svi simptomi su tu bili ali oni ih nisu htjeli vidjeti... jer morali su piti kavu”, napisala je majka.