POSLJEDNJEG jutra svog života Shinzo Abe stigao je u japanski grad Naru, poznat po drevnim pagodama i svetim jelenima. Njegovo je odredište bilo prozaičnije: široko urbano raskrižje preko puta gradskog željezničkog kolodvora, gdje će održati govor kojim će podržati zastupnika koji se natječe za ponovni izbor u japanski parlament. Abe je otišao u mirovinu dvije godine ranije, ali budući da je bio japanski premijer s najdužim stažem, njegovo je ime imalo težinu. Datum je bio 8. srpnja 2022. godine, piše The Atlantic.

Na fotografijama snimljenim iz gomile Abe kroči na improvizirani podij oko 11:30, jednom rukom držeći mikrofon. Okružen je pristašama. Čini se da nitko na fotografijama ne primjećuje mlađahnog muškarca nekoliko metara iza Abea, odjevenog u sivu polo majicu i kargo hlače, s crnim remenom preko ramena. Za razliku od drugih, ovaj čovjek ne plješće.

Abe je počeo govoriti. Nekoliko trenutaka kasnije njegove su riječi prekinula dva glasna praska, praćena bijelim dimom. Srušio se na zemlju. Njegovi zaštitari potrčali su prema čovjeku u sivoj polo majici, koji je držao oružje kućne izrade - dvije metalne cijevi od 40 cm povezane crnom ljepljivom trakom. Čovjek nije pokušao pobjeći. Stražari su ga uhvatili, a njegovo oružje je palo na pločnik. Abe, upucan u vrat, bio je mrtav za nekoliko sati.

U policijskoj stanici u Nari 41-godišnji osumnjičenik po imenu Tetsuya Yamagami priznao je napad jedva 30 minuta nakon što je povukao obarač. Zatim je ponudio motiv koji je zvučao previše neobično da bi bio istinit: smatrao je Abea saveznikom Crkve ujedinjenja, skupine poznatije kao moonisi - kult koji je 50-ih godina utemeljio korejski evangelički svećenik Sun Myung-moon.

Yamagami je rekao da mu je život uništen kada je njegova majka dala Crkvi sav obiteljski novac, ostavivši njega i njegovu braću i sestre toliko siromašnima da često nisu imali dovoljno za jelo. Njegov brat je počinio samoubojstvo, a i on sam si je pokušao oduzeti život.

"Moja glavna meta bila je najviša dužnosnica Crkve ujedinjenja Hak Ja-han, a ne Abe", rekao je policiji. Nije mogao doći do Han - Moonove udovice - pa je upucao Abea, koji je bio duboko povezan s Crkvom, objasnio je Yamagami, baš kao što je bio i Abeov djed, također premijer i poznati japanski političar.

Priča se brzo raširila

Istražitelji su proučili Yamagamijeve tvrdnje i, na svoje iznenađenje, ustanovili da su istinite. Čini se da je policija zaključila kako je veza s moonisima previše osjetljiva da bi se objavila javnosti, barem u tom trenutku. To je čak moglo utjecati na ishod izbora za gornji dom parlamenta zakazanih za 10. srpnja. Na konferenciji za medije nakon atentata policijski dužnosnik rekao je samo da je Yamagami izveo napad jer je "gajio bijes prema određenoj skupini i pretpostavio je da je Abe povezan s njom". Kad su novinari tražili detalje, dužnosnik nije odgovorio.

Nakon izbora Crkva ujedinjenja potvrdila je novinska izvješća da je Yamagamijeva majka bila članica, a priča se brzo raširila. Ispostavilo se da su moonisi održavali dobrovoljnu vojsku radnika koji su dugo bili tajno oružje, ne samo za Abea već i za mnoge druge političare u njegovoj konzervativnoj Liberalno-demokratskoj stranci (LDP), koja je ostala na vlasti pod novim premijerom Fumiom Kishidom.

Kasnije istog mjeseca japanski tabloid Nikkan Gendai objavio je popis od 111 članova parlamenta koji su imali veze s Crkvom. Početkom rujna 2022. LDP je objavio da je gotovo polovica od njegovih 379 parlamentarnih zastupnika priznala neku vrstu kontakta s Crkvom ujedinjenja, bilo da to znači prihvaćanje pomoći u kampanji ili plaćanje članarine ili prisustvovanje crkvenim događajima. Prema istraživanju lista Asahi Shimbun, 290 članova skupština prefektura, kao i sedam guvernera prefektura, također je reklo da imaju crkvene veze. Ovi brojevi razotkrili su skandal - desničarski korejski kult imao je gotovo pupčanu vezu s političkom strankom koja je upravljala Japanom gotovo posljednjih 70 godina.

Japanci nisu bili ogorčeni samo pojavom trgovine utjecajem već i gnjusnim licemjerjem. Abe je bio vatreni nacionalist, željan ponovne izgradnje globalnog položaja Japana i ponosan na svoju imperijalnu prošlost. A sada su on i njegova stranka bili uhvaćeni u tajnovitom izbornom savezu s kultom koji je optužen da iskorištava japansku ratnu krivnju kako bi izvukao milijarde dolara od lakovjernih sljedbenika.

Ljudi su počeli izražavati sućut prema ubojici

Kako su informacije o Yamagamijevoj povijesti i ulozi LDP-a postajale sve očiglednije, dogodila se čudna inverzija: ljudi su počeli izražavati sućut prema navodnom ubojici i ljutnju prema žrtvi. Jedan japanski tjednik posvetio je naslovnu priču fanovima poznatim kao "Djevojke Yamagami". Dobronamjernici su Yamagami počeli slati darove.

Tisuće ljudi prosvjedovale su protiv Abeova državnog sprovoda, a na brzinu snimljen igrani film koji je Yamagamija prikazao kao tragičnog heroja prikazan je diljem zemlje. Brojke LDP-a u anketama, koje su već padale, nastavile su padati, a ministar u vladi bio je prisiljen podnijeti ostavku nakon što nije objasnio svoje veze s Crkvom.

Atentat je razotkrio duboke podjele oko naslijeđa Abea, kojeg neki veličaju zbog obnove japanskog utjecaja u svijetu, a drugi ga kude zbog opasnog vraćanja u ratnu prošlost zemlje. Utjecaj moonisa na Abea i LDP i dalje je aktualno pitanje, a u studenom prošle godine Kishidina vlada - željna da ukloni ljagu sa svog imena - otvorila je istragu koja bi mogla ugroziti pravni status Crkve ujedinjenja u Japanu kao religije.

To bi mogao biti smrtonosan udarac i moglo bi pokrenuti pitanja o ulozi Crkve u ostalih 100-tinjak zemalja u kojima je prisutna, uključujući Sjedinjene Američke Države. Budući da vođe skupine nisu optuženi ni za kakav zločin, japanska vlada bi tako potvrdila svoju moć odlučivanja u slučaju kada religija čini više štete nego koristi.

Očajnički čin jednog neuspješnog čovjeka

Sve bi to možda ostalo skriveno da nije bilo očajničkog čina jednog neuspješnog čovjeka. Dok čeka suđenje u samoći svoje zatvorske ćelije, Tetsuya Yamagami može se tješiti da je možda među najuspješnijim ubojicama u povijesti. Godinu dana nakon Abeove smrti njegovo se ubojstvo manje čini slučajnim činom bezobzirnog usamljenika, a više tragedijom koja se odvija polako desetljećima.

U danima nakon Abeova ubojstva mnogi su bili zapanjeni kada su otkrili da su moonisi još uvijek relevantni. U Japanu i SAD-u grupa se povukla s naslovnica na kojima se našla 80-ih i 90-ih godina sa svojim bizarnim masovnim vjenčanjima, jezivo totalitarnim stilom i često drskim nastojanjima za političkim utjecajem - uključujući osnivanje The Washington Timesa, konzervativnih novina u glavnom gradu SAD-a.

Još jedno iznenađenje bila je središnja uloga Japana u Moonovim aktivnostima. Iako je sjedište Crkve ujedinjenja u Južnoj Koreji, od 70-ih godina najveći dio novca dolazi iz Japana, a isto tako i mnogi njezini najfanatičniji sljedbenici. "Japan je zapravo označen kao temeljni stup crkvenih financija", kaže Masaue Sakurai, bivši visokorangirani dužnosnik u Crkvi koji je izbačen 2017. godine.

Sakurai je bio otvoren o nemilosrdnim metodama Crkve u Japanu, ali je toplo govorio o njezinim sljedbenicima, koje vidi kao žrtve pogrešnog vodstva. Kada je 1988. počeo raditi za Crkvu, već je bila 100 posto usredotočena na prisilno prikupljanje donacija. U početku je prikupljala novac od "duhovne prodaje". Japanski sljedbenici bili su pod pritiskom da kupuju i prodaju jeftine proizvode proizvedene u Koreji - minijaturne kamene pagode, osobne pečate s potpisom, poseban čaj od ginsenga. Kad je to izazvalo javne pritužbe, Crkva je prešla na izravne donacije.

Moon je umro 2012. godine, a predatorski fokus na Japan opravdao je tako što je proglasio Južnu Koreju "nacijom Adama", a Japan "nacijom Eve". Poput tradicionalne žene, Japan je bio obavezan ispuniti potrebe svog muža. Iza ove patrijarhalne formule stajalo je staro neprijateljstvo. Od 1910. do 1945. Japan je vladao Korejom kao kolonijom i tretirao Korejce kao inferiornu rasu. Ovaj stav i danas je raširen u Japanu. Tijekom Drugog svjetskog rata tisuće korejskih žena i djevojaka bile su prisiljene na seksualno ropstvo kao "žene za ugodu".

Mračna povijest

Ova mračna povijest nikada nije bila u potpunosti priznata ni podučavana u Japanu nakon rata, a moonisi su to iskoristili. Oni novim članovima pokazuju fotografije japanskih vojnika koji čine ratne zločine u Koreji, objašnjava Pascal Zivi, Francuz koji živi u Japanu 43 godine i vodi istraživački centar o vjerskom ekstremizmu sa sjedištem u gradu Sapporu: "Mladi Japanci su šokirani i stoga skloni povjerovati da su i neke druge stvari skrivene od njih." Moonisi tada govore svojim regrutima da njihovi preci pate u paklu zbog svojih grijeha i da je jedini spas davanje novca.

O moonisima mnogo zna Hiroshi Yamaguchi, 74-godišnji odvjetnik koji je osnovao pravni konzorcij kako bi pomogao bivšim članovima Crkve da povrate svoj novac: "Oni iskopavaju vaše zabrinutosti, traže obiteljske probleme i emocionalne ranjivosti. Zatim te poteškoće pripisuju grijesima koje su počinili preci, grijesima koji se mogu okajati samo donacijama Crkvi ujedinjenja."

Moonisi pronalaze pojedinosti o prihodima i imovini svoje mete. Sve su te metode izložene u priručnicima za crkvene prikupljače sredstava, koji odgovaraju vojnoj hijerarhiji. Yamaguchi i njegovi kolege odvjetnici podnijeli su otprilike 35.000 tužbi za odštetu od 1987. godine i povratili su više od 206 milijuna dolara.

Vjerojatno to predstavlja samo djelić prihoda Crkve u Japanu, gdje je imala 60.000 sljedbenika tijekom godina. A Japan je bio bogat izvor desetljećima prije nego što su se uključili odvjetnici. Crkva je prebacila najmanje 800 milijuna dolara iz Japana u SAD od 1975. do 1984. godine, prema dvojici bivših crkvenih dužnosnika koji su razgovarali s The Washington Postom 1984. godine. Crkva nikada nije stekla velik broj američkih sljedbenika.

Yamagamijeva majka pridružila se Crkvi ujedinjenja kad je bio dječak, nakon što mu je otac počinio samoubojstvo, a bratu je dijagnosticiran maligni limfom. Donirala je Ckrvi oko 700.000 dolara, zbog čega je morala proglasiti bankrot, a obitelj je pala u siromaštvo. Yamagami je morao odustati od studija na sveučilištu. Njegov brat se ubio.

Abeov odnos s Crkvom ujedinjenja

U retrospektivi, Abeov odnos s Crkvom ujedinjenja izgleda točno kao politička nagazna mina kakvom se pokazao. Hiroshi Yamaguchi i njegova odvjetnička skupina godinama su više puta pisali političarima u LDP-u i drugim strankama, pozivajući ih da prekinu veze s moonisima. Abe je možda i sam prepoznao rizike. Godine 2003. japanski novinar Yoshifu Arita, koji je pisao o Crkvi ujedinjenja, pojavio se u talk showu zajedno s Abeom, tada višim zastupnikom LDP-a. Arita kaže da je tijekom stanke za reklame pitao Abea jesu li mu se moonisi ikada obratili. Abe je rekao da jesu, bili su vrlo uporni, a on ih je pokušavao izbjeći.

Čini se da su ga ambicije nagnale da se predomisli. Premijerom je prvi put postao 2006. godine, ali je već sljedeće godine podnio ostavku zbog financijskih skandala i bolnog ulceroznog kolitisa koji mu je otežavao rad. "Abe je bio traumatiziran neuspjehom svog prvog mandata. Kad se vratio, bio je usredotočen da se to više nikada ne ponovi", kaže Koichi Nakano, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Sophia u Tokiju.

Abe nije dobio drugu priliku kandidirati se do 2012. Prilika je došla nakon možda sudbonosnog sastanka. U travnju te godine se popeo na planinu Takao, šumoviti vrh udaljen oko sat vremena od središta Tokija, gdje se mnogi posjetitelji zaustavljaju u budističkom hramu. Abe je bio u pratnji višeg crkvenog saveznika po imenu Masatoshi Abe (nisu rodbinski povezani). Uz njih je, rekao je Masatoshi u intervjuu godinama kasnije, bio kontingent od 300 mladih moonisa. Masatoshi i moonisi poticali su Abea da se kandidira za premijera.

Iako LDP nema religioznu orijentaciju, dugogodišnji naglasak stranke na obiteljskim vrijednostima, antikomunizmu i neoliberalnoj ekonomiji dobro se poklopio s Moonovim nebiblijskim konzervativizmom.

Važan trenutak

Trenutak je bio važan i za moonise. Do ranih 2000-ih grupa je ponovno došla pod sumnju, i to ne samo zbog sve većeg broja tužbi žrtava njezine "duhovne prodaje". Početkom 1995. članovi kulta sudnjeg dana pod nazivom Aum Shinrikyo ispustili su plin sarin u tokijsku podzemnu željeznicu u vrijeme špice, usmrtivši desetak ljudi i ranivši stotine.

Napad je bio užasan šok za zemlju nenaviknutu na nasilne zločine, a još manje na terorizam i privukao je neprijateljsku pozornost na ono što je u Japanu poznato kao "novi vjerski pokreti". Aum nije imao veze s moonisima.

Yamaguchi kaže da se Crkva ujedinjenja zabrinula da više nema političku zaštitu. Stoga su crkveni dužnosnici posegnuli za Abeom: "Zašto Abe? Jer Abe je već znao da ih može iskoristiti za svoju političku korist. A njegova politika bila je u skladu s njihovom."

Za Shinza Abea Crkva ujedinjenja također je bila obiteljsko nasljeđe. Njegov djed Nobusuke Kishi pomogao je moonisima da se etabliraju u Japanu dok je bio premijer kasnih 50-ih godina, a 1964. Crkva je preselila svoje japansko sjedište u zgradu u tokijskoj četvrti Shibuya koju je Kishi koristio kao svoju službenu rezidenciju dok je bio premijer. Njegov dom bio je u susjedstvu.

Odnos je bio ukorijenjen u njihovom zajedničkom antikomunizmu. Kishi je politički preživio. Postao je poznat 30-ih godina prošlog stoljeća, kada je nadgledao japansku okupaciju Mandžurije. Bio je zatvoren 1945. godine kao osumnjičenik za ratne zločine klase A, ali su ga američke vlasti pustile kada su vidjele da desničarski antikomunisti poput Kishija mogu pomoći u usmjeravanju Japana prozapadnom putu. Kishi je pomogao u osnivanju LDP-a 1955.

Otkrića o dubini upletenosti dinastije Abe nastavila su se pojavljivati tijekom prošle godine. U travnju su crkveni zapisi objavljeni na internetu u Južnoj Koreji pokazali da se Moon smatra tvorcem lidera, pa čak i nekom vrstom spasitelja u japanskoj politici. "Svatko tko želi postati premijer u Japanu treba moju podršku", njegove su riječi iz 1987. Hvalio se svojim odnosima s tri generacije obitelji Abe.

Mučna sudbina ubojice

Čini se da je angažman Shinza Abea u Crkvi isprva bio diskretan. Crkveni memorandumi upućuju članove da ga podrže i sugeriraju da Crkva smatra Abea pouzdanim konzervativcem koji se slaže s njezinim stajalištima o homoseksualnim brakovima i tradicionalnim rodnim i obiteljskim ulogama. Kasnije je Abe postao manje oprezan. U rujnu 2021. u unaprijed snimljenom videoobraćanju na internetskoj crkvenoj konferenciji hvalio je Moonovu udovicu za njezine "neumorne napore u rješavanju sporova u svijetu, posebno u vezi s mirnim ponovnim ujedinjenjem Korejskog poluotoka". Yamagami je navodno vidio Abeov video na toj konferenciji, što mu je možda pomoglo da odluči napasti bivšeg premijera.

Dana 15. travnja 2023. premijer Kishida je trebao održati predizborni govor u ribarskoj luci u južnom gradu Wakayami kada je muškarac iz gomile na njega bacio bombu ručne izrade. Zadimljeni projektil pao je samo nekoliko metara od njegovih nogu. Kishidini pomoćnici brzo su ga izvukli na sigurno, a lokalni ribari srušili su napadača na tlo. Iako nitko nije ozbiljno ozlijeđen, incident je odmah probudio sjećanja na atentat na Abea.

Yamagamijevo suđenje pružit će Japanu priliku da ponovno proživi cijelu dramu. U trenutku pisanja ovog teksta nije određen datum. Japanski tužitelji ne žure, a čovjek koji je priznao da je ubio bivšeg šefa države možda bi mogao dobiti i smrtnu kaznu. Ako bude tako, Yamagami će se suočiti s mučnom sudbinom. Zatvorenicima osuđenima na smrt u Japanu se unaprijed ne govori datum pogubljenja. Svako jutro se bude ne znajući hoće li im taj dan biti posljednji.

U mjesecima prije nego što je ispalio kobne hice Yamagami je sebe opisivao kao tragičnu figuru, neumoljivo uvučenu u sukob koji će ga uništiti. I nije mu promakla ironična paralela između vlastitog bezobzirnog bijesa i revnosti članova Crkve koji su mu uništili život. Njegovo očajničko posezanje za oružjem, napisao je, bilo je "kao da član Crkve ujedinjenja odbacuje svoj život za lažnog spasitelja".