HRVATSKA, kao ostatak EU, suočava se s povijesnim rastom cijena. Desetljećima je visoka inflacija praktički bila nepoznanica u državama EU, u Hrvatskoj od uvođenja kune 1994., pa se s novom situacijom ne snalaze ni države, ni središnje banke, ni građani.

Dok je jako važno koje će politike država i središnje banke provoditi da bi se zaustavio rast cijena, što je trenutno glavni politički i ekonomski prioritet, građane najviše zanima kako mogu sami sebi olakšati udar rasta cijena na standard.

Ne treba zanemariti stare i iskušane metode smanjivanja troškova, iako je možda ideja o kiseljenju kupusa u podrumu za današnje pojmove malo "radikalna", kao što je kupnja na veliko. Veleprodajne cijene su u pravilu manje nego u maloprodaji, i sve što se može konzervirati na dulje vrijeme bi trebalo kupovati u velikim količinama.

Direktna kupnja od proizvođača, primjerice OPG-ova, također je dobra opcija za štednju. Tim se zaobilaze marže u trgovačkom lancu, koji može imati nekoliko karika od kojih svaka podiže konačnu cijenu proizvoda. Ali postoje i druge metode kojima se može efektivno smanjiti troškovi, a malo su realnije za 21. stoljeće od kiseljenja kupusa u podrumu i držanja "70 teglica krastavaca".

Mjera uštede ekonomista Jurčića: Kako ukiseliti kupus

Zapisujte svoje troškove

"Moj glavni savjet za pojedince koji žele steći čvrstu financijsku potporu u ovom nesigurnom gospodarskom okruženju je da sve zapišu", tvrdi Lisa Fischer, glavna direktorica za rast i kreditiranje fintech kompanije Mission Lane.

Istraživanja pokazuju da impulzivna kupnja čini između 40 i 80 posto kupnji. Više od 87 posto kupaca u SAD-u kupuje impulzivno, a više od 50 posto svih namirnica prodaje se zbog impulzivnosti. To su neplanirane kupnje, bez prethodnog razmišljanja i na licu mjesta.

Na impulzivnu kupnju računaju kompanije i prodavači pa ulažu goleme količine novca u marketing, izložbeni prostor i ambijent da bi "natjerale" ljude na kupnju. A često se radi o proizvodima i uslugama za koje se kasnije ispostavi da nisu potrebni ili su preplaćeni s obzirom na kvalitetu, što dovodi do tzv. kupčevog kajanja.

Kupčevo kajanje je osjećaj koji se javlja kada shvatimo da smo potrošili novac na nešto što nam nije zaista potrebno, manje kvalitete nego smo očekivali, kada smatramo da smo potrošili više nego smo trebali i slične misli. Upravo je impulzivna kupnja najčešći izvor kupčevog kajanja jer tek nakon kupnje postavimo sami sebi pitanja koja smo si trebali postaviti prije kupnje.

Zapisivanje troškova je dobra metoda kontrole impulzivnih kupnji, koje su često nepotrebni trošak na nepotrebne stvari. U dobroj financijskoj situaciji to nije veliki problem, osim u ekstremnim slučajevima, ali kada rast cijena smanjuje realni kućni budžet, postaje jako bitno izbjegavati takve troškove.

Samokontrola je jako bitna, a zapisivanje troškova omogućuje da se stekne širi uvid u osobne potrošačke navike i stave troškovi pod kontrolu, a po mogućnosti eliminiraju oni od kojih nema puno koristi.

Pregovarajte o cijeni

Kompanije su sve svjesnije da dolazi recesija, a samim time da će gubiti klijente. S obzirom na to, pregovaračka moć se mijenja u korist kupaca.

Kako biste se suprotstavili višim cijenama, možete ispregovarati bolju ponudu za gotovo sve, kaže Andres Lares, partner u Shapiro Negotiations Institute, tvrtki koja se bavi podučavanjem vještina pregovaranja i prodaje. 

Posebno to vrijedi za telekomunikacijske kompanije, koje imaju široku lepezu različitih programa. Gotovo uvijek se može dobiti bolja ponuda ako se spomene prijelaz na konkurenciju. Telekomunikacijske kompanije se i u najboljim vremenima bore za klijente, zbog čega imaju cijele timove zaposlenika za "nagovaranje" potrošača za prelazak u njihovu kompaniju.

Treba iskoristiti oštru konkurenciju na tom tržištu u svoju korist i zatražiti bolje uvjete. Osiguranje, telefonski računi i bankarske usluge se mogu ispregovarati, ako ne za popust, onda bar za neke druge pogodnosti.

Manje koristite kartice, plaćajte gotovinom

Želite li trošiti manje, trebate plaćati gotovinom. Ekonomska istraživanja su davno dokazala da su ljudi oprezniji kada plaćaju gotovinom nego kada plaćaju karticom, što se objašnjavalo većim osjećajem gubitka prilikom odricanja od novčanice, fizičkog novca, u odnosu na očitavanje kartice i trošak elektronskog novca.

Taj efekt je proučavan i u neuroekonomiji, a rezultati pokazuju da se korištenje gotovine ili kartice razlikuje čak na razini samog mozga. Različiti oblici plaćanja se različito procesuiraju u našem mozgu, i time stvaraju drugačije ponašanje.

"Trenutačni nalazi ističu značajne razlike u moždanim mehanizmima odgovornim za utjecaj načina plaćanja na odluke o kupnji i otkrivaju važne ranjivosti potrošača na koje će trebati obratiti pažnju kako se načini plaćanja brzo razvijaju", ističe se u jednom znanstvenom radu znanstvenika s američkog MIT-ja (Massachusetts Institute of Technology).

Kreditne kartice su sve rasprostranjeniji način plaćanja. Dakako, imaju svoje prednosti, ali istodobno potiču na veću potrošnju i više impulzivnih kupnji. To je inače dobro za ekonomiju, ali u vremenima krize i rasta cijena šteti građanima jer im daje lažni osjećaj sigurnosti i financijske stabilnosti.

Efikasnije vozite automobil

Osim hrane, energija je jedan od glavnih pokretača rasta cijena. Iako su cijene sirovine nafte pale s vrhunca od 120 dolara po barelu, koliko su bile u ožujku i lipnju, i trenutnih 100 dolara po barelu snažno gura porast cijena goriva.

Prema tome ne treba očekivati skori pad litre eurosuper 96 ispod 10 kuna. Iako građani ne mogu ništa učiniti po pitanju cijene, mogu po pitanju potrošnje. Način na koji se automobilom upravlja može drastično smanjiti ili povećati potrošnju.

Postoji nekoliko načina za to. Osnovno je da se automobil vozi brzinom koja je najefikasnija po pitanju potrošnje goriva, a to je od 50 do 90 kilometara na sat. Procjenjuje se da potrošnja raste za 15 posto već pri brzini do 100 kilometara na sat, a čak za 25 posto na 110 kilometara na sat. Ni prespora vožnja nije energetski efikasna jer se treba prebaciti u nižu brzinu, što također dovodi do veće potrošnje.

Važno je održavati optimalan tlak u gumama, jer pod manjim tlakom od optimalnog automobilske gume stvaraju veće trenje prilikom vožnje, a to može povećati potrošnju i do 10 posto. Treba ubrzavati postepeno, a ne naglo, jer naglo ubrzavanje previše povećava broj okretaja u minuti (RPM) što dovodi do veće potrošnje.

Izbjegavanje naglog kočenja, pražnjenje prtljažnika od nepotrebnih stvari i gašenje motora kada je automobil u mirovanju su također načini za smanjivanje potrošnje. Opće je poznato i da klima-uređaj podiže potrošnju, ali neki testovi su pokazali da je pri velikim brzinama (iznad cca 70 km/h) efikasnije držati upaljenu klimu nego otvoriti prozore jer se otvaranjem prozora stvara dodatni otpor prilikom vožnje, što podiže potrošnju goriva.

Kontrola kupovnih navika i financijska pismenost su važni za štednju

Naravno, postoji mnogo načina štednje. Kupnja na veliko, "lov" na sniženja i akcije, investiranje u zamrzivač za dugoročno čuvanje hrane i slično uopće nisu loši savjeti, dapače. Ali većina troškova je ipak stvar navike, samokontrole i planiranja. Kontrola vlastitih impulsa i promjena navika može puno više napraviti po pitanju uštede od kiseljenja kupusa u podrumu.

Potrošačke i financijske navike stječu se vrlo rano u životu, i što su ljudi stariji, to ih je teže promijeniti. Tako da se ne može očekivati da će ljudi odjednom promijeniti svoje navike, ali bi ih zbog rasta cijena trebali držati pod kontrolom. O tome će ovisiti uspješnost štednje u teškim vremenima.

Financijska pismenost, dio koje su i potrošačke navike, relativno je niska u Hrvatskoj u odnosu na razvijenije države EU. Nažalost, financijsko opismenjavanje je relativno neefikasno jer se većina ljudi vrlo brzo vrati na stare navike. Zbog toga je jako bitno što prije uvoditi financijsko opismenjavanje, još u osnovnoškolskoj dobi.

Potrebna je velika samokontrola da se kontroliraju financijske navike i potrošački impulsi, ali je nužno u kontekstu štednje i donošenja racionalnih odluka.