ZAGREPČANI, ali i brojni turisti i prolaznici, koji su u posljednjih četiri desetljeća godina vozili zagrebačkom obilaznicom, uskoro više neće vidjeti legendarni spomenik urbane arhitekture iz osamdesetih godina prošlog stoljeća – motel Plitvice. Poznat po svojem nathodniku, pasareli, koja je premoštavala autocestu, motel Plitvice označavao je ulaz i izlaz iz Zagreba, odmorište za brojne putnike, ali i ugostiteljski objekt u kojem su mnogi proveli dio svog slobodnog vremena.

Naime, tvrtka Motel Plitvice d.o.o. odlazi u stečaj – više ne posluje, nema radnika, ali ima dugove od gotovo dvanaest milijuna eura. Plan je bio da se odmorište Zagreb – u većinskom vlasništvu Hrvatskih autocesta – kompletno rekonstruira te da se u obnovi do temelja sruši zdanje motela i prateći objekti. Nedavno je potvrđeno kako je procedura stečaja započela te da će se objekt sravniti sa zemljom.

Tako će Zagreb ostati bez još jednog svog prepoznatljivog mjesta koje je utkano u urbanu memoriju generacija Zagrepčana i turista koji su se redovito vozili cestom A3, bivšim autoputom Bratstva i jedinstva od Ljubljane do Beograda.

"Velika šteta i ishitrena odluka"

"Već neko vrijeme čujemo vijest da će se motel Plitvice zajedno a nastanjivim mostom koji prelazi autoput rušiti. Velika je to šteta i ishitrena odluka jer se radi o vrlo lijepom kompleksu koji ne samo da je arhitektonski vrijedan nego i svjedoči o periodu od 1960-ih do 1980-ih kada je demokratizirana masovna mobilnost građana čitave Europe. Čitav kompleks svjedoči fascinaciji autocestama, automobilima i masovnim turističkim migracijama sa sjevera na jug i natrag", kaže za Index dr. Maroje Mrduljaš, profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i jedan od autora dokumentarne TV serije Betonski spavači.

Zdanje motela Plitvice građeno je 1983. i 1984. godine. Sagradili su ga zajedničkom investicijom Nacionalni park Plitvice, poduzeće INA-Trgovina i tadašnja Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za ceste Socijalističke Republike Hrvatske. Radove je izvelo zagrebačko građevinsko poduzeće Industrogradnja, u suradnji s brojnim kooperantima. Bio je to, za to vrijeme, prestižni ugostiteljsko-hotelijerski objekt koji su projektirali čuveni arhitekti Zdravko Bregovac i Ivan Piteša.

Zanimljivo je da se prošle, 2023. godine motel moglo posjetiti u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevke, a u sklopu projekta Mapiranje Trešnjevke. Štoviše, motel Plitvice bilo je moguće i virtualno obići preko Instagrama, na profilu made.in.Yugoslavia. Motel je – što se može vidjeti na i webu Centra za kulturu Trešnjevka – u dobrom stanju, s originalnim namještajem i opremom.

Povijesne fotografije mogu se pogledati i na Instagram profilu samog motela Plitvice.

Most iznad autoputa

Profesor Mrduljaš u razgovoru za Index ističe posebnost te građevine: "Sam most iznad autoputa jedinstven je u Hrvatskoj, a čini mi se i u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, a slične primjere masovno nalazimo u Italiji. Mostovi-kuće iznad autoputa inače su postali i svojevrsni subkulturni fenomen i predmet ozbiljnih arhitektonskih istraživanja kao što je to primjerice slučaj s mostovima-restoranima lanca Autogrill u Italiji 1960-ih."

"Motel Plitvice projektirali su Zdravko Bregovac i Ivan Piteša, odlični arhitekti, pri čemu je Bregovac bio specijaliziran upravo za turističku arhitekturu. Uz zanimljiv most, vrlo je lijepa glavna zgrada s velikim zatvorenim atrijem u kojem se nalazi bar, a sa svih strana ga okružuju galerije koje vode u sobe. To je raskošni prostor kakvih je u Hrvatskoj općenito malo i u turističkoj arhitekturi ih više uglavnom ne pronalazimo.

U oblikovnom smislu, kompleks je zanimljiva kombinacija modernizma i razgovora s regionalnim oblicima - zgrada sa zakošenom smeđom fasadom udaljena je referenca na planinsku arhitekturu, odnosno najava Like i Plitvica do kojih se stiže za dva sata vožnje", objašnjava dr. Mrduljaš sam naziv motela – odnosno zašto se nešto u urbanom okruženju Zagreba naziva po Plitvicama.

Industrogradnjina miješalica ispustila je prvi kubik betona u budući motel 15. prosinca 1983. godine. Radove na turističkom kompleksu Lučko – kako je tada nazvan cijeli projekt – otvorio je Aleksandar Varga, gradonačelnik Zagreba. U tadašnjoj valuti, vrijednost radova iznosila je 680 milijuna dinara.

Radovi nisu dugo trajali, prvi dio građevine dovršen je u srpnju 1984. i tada su u njega primljeni prvi gosti. U stručnoj literaturi navodi se kako je to bilo prvo suvremeno odmorište na cestama u Hrvatskoj. Prije toga nisu bile ni potrebne, do 1981. postojale su samo magistralne ceste uz koje su nicale benzinske pumpe, svratišta i gostionice.

Na spomenutom autoputu prema istoku bivše države, koji je imao po jednu traku u svakom smjeru, poznata je bila krčma Kod starih hrastova, u blizini Popovače. Na cesti za Rijeku još se pak nalaze restorani s janjetinom u Zdihovu, dok je na ličkoj magistrali slavu držao Macola, koji danas posluje uz prometnicu A1 prema Dalmaciji.

Indexov sugovornik ističe kako je motel Plitvice ostao nepromijenjen kroz četiri desetljeća od svog otvorenja.

"Kada sam tamo bio prije više godina radi potrebe snimanja videa za jedan umjetnički projekt u Austriji, prostor je još bio poput vremenske kapsule, sve je bilo originalno i vrlo skladno i odista je budilo nostalgiju prema 1970-ima i 1980-ima. Odmah sam pokušao doći do ondašnjih vlasnika upravo kako bih ih upozorio na vrijednosti arhitekture kojom upravljaju i sugerirao pokušaj pronalaska prikladnog modela obnove, no nije bilo nikakvog odaziva.

Tužno je vidjeti kao se lijepo oblikovani i kvalitetno izvedeni prostori prošlih vremena zamjenjuju novima, samo zato što se misli da arhitektura, naročito interijeri, moraju nalikovati onome što se nalazi na internetu, pa čitav svijet postaje isti, stalno "nov": jednodimenzionalan, neautentičan i bez povijesti. U vremenima ekološke krize i nužnosti recikliranja govoriti o rušenju umjesto adaptacije je sasvim neprimjereno, čak i ako izostavimo kulturološki aspekt", kaže Maroje Mrduljaš i dodaje:

"Inače, suvremene benzinske stanice, a naročito stanice INA-e su izuzetno neukusne. Nekada je ta tipologija bila predmet eksperimenata s konstrukcijama i bila uzor u ekonomičnom i racionalnom pristupu. Danas benzinske stanice djeluju plastično, nepotrebno blještavo i bez ikakve arhitektonske ideje. Ako će na mjestu motela Plitvice doći nešto na tom tragu, bit će to primjer kulturne regresije."

Trojica arhitekata

Arhitekti koji su radili na projektu motela Plitvice, Zdravko Bregovec i Ivan Piteša značajna su imena i njihov bi se rad trebao poštovati kao kulturna, civilizacijska i urbana baština.

Zdravko Bregovac, koji je rođen 1924. u Dinjevcu kraj Đurđevca te je preminuo 1998. u Rijeci, Arhitektonski studij završio je u Zagrebu 1949. godine. Pripada generaciji Vjenceslava Richtera, a  zajedno s Božidarom Rašicom, Bernardom Bernardijem, Zvonimirom Radićem, Vladimirom Zarahovićem i Vladom Kristlom 1951. godine priključuje jezgri grupe EXAT 51. Riječ je o poznatom eksperimentalnom atelijeru Vjenceslava Richtera, Ivana Picelja i Aleksandra Srnece.

Krajem pedesetih godina preseljava u Rijeku, zaposlivši se u Građevno-projektnom zavodu. Godine 1961. godine osniva arhitektonski ured Opatija-projekt, specijaliziran za izgradnju turističkih objekata. Napravio je čak 35 objekata, a najpoznatiji su hoteli Helios i Bellevue u Malom Lošinju, kao i hoteli u Medveji, Mošćeničkoj Dragi, Lovranu i Rapcu. U Bregovčev opus pripadaju i hoteli Ambasador u Opatiji, hoteli Bellevue i Jezero na Plitvicama te turističko naselje Borik kod Zadra.

Najluksuzniji hotel šezdesetih godina u Jugoslaviji, 1967. godine otvoren Golf na Bledu u Sloveniji, također je Bregovčev projekt.

Koautor projekta motel Plitvice Ivan Piteša pripadao je mlađoj generaciji. Rođen je 1944. u Prapatnici kod Trogira, a preminuo je 2009. u Zagrebu. Diplomirao je 1968. u klasi profesora Nevena Šegvića. Cijelu karijeru projektirao je ugostiteljske, poslovne i turističke objekte. Najpoznatiji radovi su Lička kuća na Plitvicama, sagrađena 1971. godine, te tržnica Utrina iz 1980.

Važni radovi su i rekonstrukcija tržnice Dolac u Zagrebu 1983. godine, uređenje interijera Muzeja Mimara s nekoliko suradnika 1985. godine te projektiranje poslovnog tornja Cibona (danas Agram), što je radio s Marijanom Hržićem i Berislavom Šerbetićem.

U Pitešine projekte ubrajaju se i hotel Velebno na Baškim Oštarijama (1993. godine) i tržnica Dugave iz 2001. godine.

Koliko je javnosti poznato, od svih tih projekata jedino se planira rušenje motela Plitvice, bez obzira na arhitektonsku vrijednost tog projekta.

Ugostio izbjeglice iz Ukrajine

Iako je još 2023. motel primio posljednje goste – izbjeglice iz Ukrajine u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova – danas mu očito sudbina nije sklona. Brojni Zagrepčani sjećaju se kako je četrdeset godina rada motel na obilaznici bio mjesto gdje se jela lička janjetina, organizirale svadbe i proslave, ali i noćilo u jedinom autokampu.

U vremena dok je radio, motel i benzinska pumpa bili su samo dio ponude – bila su tu dva kafića, zalogajnica i trgovina. Kada se 1986. zatvorio kamp Mladost, autokamp motel Plitvice bio je sve do 2013. godine i otvorenja kampa Zagreb u Rakitju jedini gdje su kamperi mogli odmoriti na putu prema Jadranu.

Kapacitet kampa mogao je ugostiti 122 prikolice ili šatora. Motel je imao 156 kreveta. Na vrhuncu poslovanja, motel Plitvice imao je oko četiri stotine radnika. Poslovni problemi započeli su 1996. kada je silom zakona HAC preuzeo sve objekte uz autoceste, pa tako i motel Plitvice.

Ipak, nastavio je s poslom pa je u doba pandemije korone služio kao karantena za tranzitne vozače kamiona. Uskoro bi motel Plitvice mogao ostati samo memorijski otisak u slici nekadašnjeg Zagreba. Poput nedalekog kupališta Šmidhen ili brojnih nestalih tvornica.