POROTA suda u američkoj saveznoj državi Kaliforniji nedavno je presudila da kompanija Monsanto mora platiti dvije milijarde dolara odštete bračnom paru koji tvrdi da je zbog korištenja herbicida glifosata u poljoprivredi obolio od raka.

To nije prva američka presuda koju je izgubio Monsanto, odnosno njemački Bayer koji je prošle godine kupio američku kompaniju za 63 milijarde dolara. Nije vjerojatno ni posljednja, budući da su na američkim sudovima već pokrenute na stotine sličnih tužbi. 

Bayer je objavio da je razočaran i najavio je žalbu. Pritom je naglasio da su znanstvena istraživanja, od kojih brojna neovisna, provedena kroz više desetljeća, pokazala da je glifosat siguran za ljudsku upotrebu, čak i za poljoprivrednike, ako se koristi u skladu s uputama.

Znanstvenici i odvjetnici Bayera u više su navrata isticali da negativne presude nisu utemeljene u znanosti, da se glifosat već 40 godina sigurno koristi u poljoprivredi, da je neophodan za većinu svjetske poljoprivrede te da trenutno nema zamjene koja bi bila neupitno sigurnija.

Treba istaknuti da se zabrani glifosata u Europi najviše protive upravo poljoprivrednici kojima bi on, ako je stvarno karcinogen, trebao najviše škoditi. Udruge poljoprivrednika kao što su COCERAL te Copa-Cogeca bile su razočarane kada je 2017. glifosatu produžena dozvola za upotrebu u EU samo za 5, a ne za 15 godina koliko su očekivali. Njihovi predstavnici tada su upozorili da broj ljudi stalno raste, a sve veći broj usta treba nahraniti hranom po prihvatljivim cijenama.

"Ne bi trebalo uopće biti dvojbi oko reautorizacije na punih 15 godina. Važne odluke poput ove ne bi se trebale temeljiti na emocijama ili politici", rekao je glavni tajnik unije europskih poljoprivrednika Copa-Cogeca, Pekka Pesonen.

Štetna akvizicija

Stručnjaci iz svijeta biznisa smatraju da je njemački Bayer zapravo pogriješio kada je kupio američki Monsanto. Naime, Monsanto je već ranije imao negativnu sliku u dobrom dijelu svjetske javnosti. Njemački je div svoju procjenu rizika temeljio na analizama i konzultacijama jedne američke privatne tvrtke. U to vrijeme 2016. godine protiv Monsanta se na američkim sudovima vodilo oko 120 parnica. No nakon što je prešao u njemačke ruke, broj je naglo skočio na više od tisuću. Iz toga se može zaključiti da je promjena nacionalnosti vlasništva imala važnu ulogu u procjenama tužitelja i američkih odvjetničkih ureda o mogućnosti uspjeha u sudskim sporovima pred američkim porotama.

Stručnjaci smatraju da će ovakav obrat imati snažan utjecaj na moguća buduća slična preuzimanja, odnosno da će značajno povećati oprez stranih ulagača.

Glifosat je posvuda

Glifosat (trgovačko ime Roundup) se obično, baš kao i Monsanto, povezuje s GM biljkama. Razlog tome je činjenica da je Monsanto razvio neke genetski modificirane usjeve na takav način da su otporni na glifosat koji inače neselektivno uništava sve biljke, kako korove, tako i korisne usjeve. Zahvaljujući tome Monsantovi GMO-i mogli su se tretirati glifosatom bez straha da će zajedno s korovom uništiti i usjeve.

No glifosat nema ništa s GMO-ima osim te činjenice, a također je pogrešno GMO-e povezivati s glifosatom i njegovim mogućim utjecajem na zdravlje. Postoje brojni GMO-i koji nisu vezani uz glifosat, koji imaju neka druga vrlo korisna svojstva. Primjerice, zlatna riža modificirana je na takav način da sadrži veće količine vitamina A čiji deficit godišnje uzrokuje smrt oko 670.000 djece u siromašnim zemljama.

U godinama koje dolaze bit će ih sve više, a njihov će značaj biti ključan u svijetu u kojem se klima ubrzano mijenja, u kojem treba nahraniti sve više ljudi, a da se pritom uništi što je moguće manje nedirnute prirode.

Važno je također istaknuti da je Monsantu istekao patent za glifosat, što znači da ga bilo koja kompanija može proizvoditi. U američkim parnicama Monsanto se optužuje da korisnike nije dovoljno jasno upozorio na moguće rizike koje herbicid predstavlja po zdravlje ljudi.

Što govori odluka američkog suda?

Za ovu temu važno je imati na umu da je glifosat biološki aktivna komponenta više herbicida širokog spektra. Od 1970-ih do danas širom svijeta koristi se za suzbijanje korova u poljoprivredi, hortikulturi i u privatnim domaćinstvima. U Hrvatskoj se koristi od 1980-ih, a sastavni je dio herbicida kao što su primjerice Cidokor i Total.

Zbog tako raširene upotrebe, za sve nas važno je znati, bez medijske histerije koja bi mogla uslijediti, ali i bez neopravdane apologeze, što zapravo znači presuda američkog suda. Nameće se pitanje - trebamo li strahovati za zdravlje i mi koji jedemo plodove tretirane herbicidima koji ga sadrže te ga unosimo samo u tragovima ili samo poljoprivrednici koji su mu značajno više izloženi? Ili možda nitko?

Ne treba posebno isticati da je javnost snažno ideološki polarizirana oko ovog pitanja. Ekološki aktivisti i pobornici organske poljoprivrede uglavnom će pozdraviti presudu. Ipak, treba upozoriti da i među uzgajivačima organske hrane ima dosta onih koji koriste glifosat budući da se već desetljećima smatra jednim od najbezazlenijih za ljude, gotovo ekološkim. On djeluje na određene metaboličke enzime u biljkama koji nisu identični ljudskim pa je time vjerojatnost da će biti opasan već u samom startu bila relativno malena. Naravno, to ne znači da je opasnost po samoj prirodi stvari ravna nuli -  spoj može djelovati na nešto drugo u ljudskom tijelu. Za dokazivanje neštetnosti trebalo je provesti brojne studije na životinjama i među ljudima.

Odvjetnici, porote i znanost

No krenimo od početka, od razmišljanja sudaca, odnosno porote. Prije svega jasno je da suci i porote ne moraju biti znanstveno pismeni. Oni se ne biraju među znanstvenicima ili po akademskim kvalifikacijama. Oni ne moraju biti verzirani u razlikovanju studija i studija, njihovih kvaliteta i vjerodostojnosti; o tim razlikama mnogi ne nauče sve što bi trebali čak ni nakon što završe znanstvene programe na fakultetima. Na njih, primjerice, mogu snažnije djelovati neka potresna svjedočanstva oboljelih i uvjerljiva izlaganja odvjetnika koji će pažljivo odabrati studije koje im idu u prilog, makar i znanstveno slabe, nego ozbiljni znanstveni dokazi, što su pokazala brojna psihološka istraživanja. Prema dostupnim informacijama upravo se nešto slično dogodilo u jednom od američkih suđenja glifosatu 2018. u Kaliforniji. Naime, u razgovorima nakon suđenja porotnici, koji su o odluci vijećali čak tri dana, priznali su da su bili pod snažnim dojmom činjenice da je International Agency for Research on Cancer (IARC) 2015. glifosat opisao kao 'vjerojatno karcinogen'.

Pritom treba znati da je IARC jedino ključno svjetsko tijelo koje je donijelo takvu procjenu. Druge važne agencije koje se bave tim pitanjima, poput Environmental Protection Agency, European Food Safety Authority, Food and Agriculture Organization, World Health Organization, European Chemicals Agency, Health Canada, German Federal Institute for Risk Assessment itd., zaključile su da je glifosat siguran.

Salame su u višoj kategoriji karcinogenosti

Tu je važno razjasniti na koji način IARC rangira tvari prema karcinogenosti. Prije svega, kao što smo naveli, agencija je glifosat svrstala u kategoriju vjerojatno karcenogenih, a ne potvrđeno karcinogenih. Osim toga, IARC u svojem izvješću piše da je glifosat klasificirao kao vjerojatno karcinogen za ljude (u skupinu 2A) na temelju 'ograničenih' dokaza na ljudima (u izlaganjima koja su se stvarno dogodila) te na temelju 'dovoljnih' dokaza o pojavi raka kod pokusnih životinja - miševa i štakora (u studijama u kojima je korišten čisti glifosat).

Drugim riječima, prema nalazima i klasifikaciji IARC-a, ljudi bi više trebali strahovati od suhomesnatih proizvoda, crvenog mesa, sunčevih zraka, alkohola, duhana, usoljene ribe, ispušnih automobilskih plinova, otvorenih kamina i brojnih drugih izvora koje agencija svrstava među 'potvrđeno karcinogene', nego od glifosata koji je tek 'vjerojatno karcinogen'.

Argumenti u prilog neštetnosti

Postoje brojne studije, među kojima i neke epidemiološke, rađene na velikom broju ljudi koji su bili izloženi glifosatu, koje su pokazale da je on jedan od najbezazlenijih postojećih pesticida.

Primjerice, nakon što je IARC objavio svoj zaključak, tim znanstvenika objavio je u časopisu Journal of the National Cancer Institute veliku studiju provedenu na golemom uzorku od 45.000 ljudi od kojih je većina 1990-ih koristila glifosat i bila izložena visokim razinama karakterističnim za poljoprivrednike.

Autori su zaključili da njihova studija nije utvrdila postojanje povezanosti glifosata s čvrstim ili s limfoidnim tumorima. Tim je utvrdio da postoji neka povezanost glifosata i akutne mijeloične leukemije, međutim, ona nije bila dovoljno statistički značajna da bi se, bez dodatnih istraživanja, izveli neki jasni zaključci.

Konsenzus porote oko nečega oko čega nema znanstvenog konsenzusa  

Jedan od ključnih problema u ovoj priči sa suđenjima je to što se od porote očekuje da donese složnu odluku o nekom zaključku oko kojeg se ni znanstvena zajednica ne slaže i to na način koji podrazumijeva uzročnost (da glifosat uzrokuje rak), a ne korelaciju (da postoji neka povezanost između pojavnosti raka i količine izloženosti glifosatu koja može, ali ne mora podrazumijevati da je uzrok problema glifosat, jer može biti i nešto drugo).

Naravno, uloga odvjetnika kompanije je da pokušaju uvjeriti porotu. No tu treba imati na umu da će farmaceutski div, koji će odvjetnici oboljelih optužiti za moćno lobiranje pa čak i moguće utjecanje na znanstvenike i financiranje istraživanja, u startu biti u nepovoljnijoj poziciji od nesretnih ljudi oboljelih od raka, osobito kada je tuženik njemačka kompanija, a oboljeli tužitelji iste, američke nacionalnosti.

Riječ porote nije uvijek potvrda istine

U povijesti postoje primjeri u kojima su porote dokazano donijele krive presude. Primjerice, 1980-ih i 1990-ih proizvođač silikonskih usadaka Dow Corning morao je isplatiti 3,2 milijarde dolara nagodbi zbog sudske odluke prema kojoj su njegovi proizvodi uzrokovali rak dojke i niz drugih bolesti. 1999. američki National Institutes of Health (NIH) istražio je 1.200 referenci i utvrdio da ni u jednoj nije bilo moguće uvjerljivo povezati usatke s bolestima navedenim u parnicama.

U drugom, apsurdnijem slučaju, talijanski sudac Marco Billi osudio je sedam znanstvenika na šest godina zatvora pod optužbom da su stanovnicima L'Aquile svojim procjenama rizika dali lažna uvjeravanja da ne trebaju strahovati samo nekoliko dana prije razornog potresa u kojem je 6. travnja 2009. poginulo 309 ljudi. Znanstvenici širom svijeta bili su ogorčeni takvom presudom koju su smatrali primjerom notornog nerazumijevanja kako znanost funkcionira. Naime, u seizmologiji se mogu dati statističke procjene rizika od potresa u nekom dugom vremenskom razdoblju, ali ne i konkretna prijetnja u nekom određenom trenutku. Za to još uvijek ne postoje ni razvijene metode ni tehnologije. Pet godina kasnije vrhovni sud Italije odbacio je presude protiv znanstvenika.

Niz bismo mogli nastaviti raznim suđenjima među kojima se znanstvenom neutemeljenošću posebno ističu procesi u kojima su porote zaključile da cjepiva mogu uzrokovati autizam, unatoč obilju suprotnih znanstvenih dokaza.

Razlozi za puhanje i na hladno

Naravno, postoje i slučajevi u kojima su se neki pesticidi neko vrijeme smatrali neštetnima da bi znanost s vremenom pokazala da ipak škode. Dva najpoznatija primjera su DDT i neonikotinoidi.

DDT je 2004. zabranjen na svjetskoj razini nakon što se pokazalo da je toksičan za ljude i divlje životinje, osobito ptice. Ipak i danas se u nekim slučajevima koristi u strogo kontroliranim uvjetima za potrebe suzbijanja malarije.

Uzgajivači pčela godinama su sumnjali da bi neki neonikotinoidi mogli biti štetni za pčele. No nitko to nije uspijevao sa sigurnošću utvrditi. Konačno je studija objavljena u časopisu Science 2018. pokazala da neonikotinoidi utječu na ponašanje pčela tako da tijekom noći slabije skrbe o potomstvu. Europska unija odmah je objavila da će zabraniti upotrebu tri pesticida iz te klase.

Na temelju takvih iskustava može se činiti opravdanim puhati i na hladno. Međutim, po toj logici mogli bi se zabraniti praktički svi pesticidi jer čak i tzv. prirodni, koji se koriste u organskoj poljoprivredi u visokim koncentracijama mogu biti vrlo toksični za ljude. Primjerice, organski pesticidi BurnOut i Rotenone, ako ih konzumirate izravno, naškodit će vam neusporedivo više od glifosata koji je u takvoj vrsti unosa manje štetan čak i od kuhinjske soli.

Što kaže najalarmantnija dosad postojeća studija?

Uzmimo sada mogućnost da su od svih rezultata svih provedenih znanstvenih studija istiniti samo oni koje je dalo jedno, najalarmantnije istraživanje koje je ikada napravljeno na temu štetnosti glifosata, objavljeno u časopisu Mutation Research.

U ovoj tzv. metastudiji autori su analizirani rezultate 6 već prethodno objavljenih studija. Njihova analiza pokazala je da kod ljudi koji su bili izloženi visokim koncentracijama glifosata u razdoblju od 20 godina postoji povećan rizik obolijevanja od ne-Hodgkinova limfoma za 41% (bolest koja je glavni predmet aktualnih tužbi u SAD-u).

Međutim, u istoj studiji autori se nisu osvrnuli na činjenicu da je efekt izloženosti glifosatu u razdoblju od 5, 10 i 15 bio paradoksalno pozitivan! Naime, broj oboljelih od ne-Hodgkinova limfoma među korisnicima se u navedenim kraćim razdobljima čak smanjio za 10-20 %. Dakle, autori su kao relevantan odabrali uzeti samo najveći rizik koji je pokazala samo jedna od 6 studija koje su analizirali i to samo u razdoblju od 20 godina izloženosti herbicidu!
Povećan rizik od 41% zvuči dramatično, no pogledajmo kako to izgleda kada se stavi u kontekst? Ne-Hodgkinov limfom skupina je rijetkih tumorskih bolesti koja u SAD-u pogađa oko 2,1% ljudi, odnosno oko 21/100.000 stanovnika. Najčešće se javlja u dobi između 65 i 75 godina, a petogodišnje preživljavanje u SAD-u je 71%. Tu treba imati na umu da se najgore moguće zabilježeno povećanje rizika od 41%, identificirano studijom, odnosi samo na one koji su izloženi velikim dozama glifosata (poljoprivrednici) i pritom ne slijede sva propisana pravila zaštite kod rukovanja herbicidima.

Usporedimo to s rizikom jedenja suhomesnatih proizvoda za koje je IARC utvrdio da potvrđeno uzrokuju rak. Agencija je objavila da je rizik karcinogenosti suhomesnatih proizvoda najviše izražen u slučaju raka debelog crijeva, ali da također postoji povezanost s rakom želuca, gušterače i prostate. Samo rak debelog crijeva, koji je jedan od rjeđih kada se usporedi s rakom prostate, pogađa dva i pol puta veći postotak ljudi od ne-Hodgkinova limfoma – incidencija je 53/100.000, odnosno oko 5,3 %. Prema IARC-u, 50 grama suhomesnatih proizvoda na dan (četiri kriške slanine ili jedna hrenovka) povećava rizik raka debelog crijeva za 18%. Uz malo osnovnoškolske matematike dolazimo do zaključka da je rizik otprilike isti kao kod glifosata s time da konačni rezultati nisu ni približno – suhomesnate proizvode konzumira neusporedivo veći broj ljudi nego što je izložen visokim koncentracijama glifosata (osobito se to donosi na one koji ga ne primjenjuju u skladu s propisanim pravilima), a iz računice su isključeni drugi zloćudni tumori s kojima su povezani suhomesnati proizvodi.

Uz to, kao što smo istaknuli, navedene rezultate dala je samo jedna studija od stotina koje su napravljene o glifosatu. Karcinogenost suhomesnatih proizvoda već godinama konzistentno potvrđuju stotine studija, uključujući i velike epidemiološke studije koje pokazuju da je očekivano trajanje života kraće, a učestalost raka veća u zemljama u kojima se jede više suhomesnatih proizvoda. Prema 'Global Burden of Disease Project', neovisnoj istraživačkoj organizaciji, svake godine u svijetu od posljedica raka dobivenog konzumacijom suhomesnatih proizvoda umre oko 34.000 ljudi.

U Europi je petogodišnje preživljavanje s rakom debelog crijeva manje od 60%.

Primjer konfuzija u studijama

Za kraj je možda prikladno navesti jednu studiju koja u sebi očituje svu konfuziju koju kod laika može stvoriti ova tema. Anthony Samsel i Stephanie Seneff 2013. objavili su u časopisu Enthropy jednu studiju u kojoj su iznijeli više argumenata u prilog tezi o štetnosti glifosata. Svi ti argumenti kasnije su se pokazali prilično spekulativne prirode, no jedan je posebno zanimljiv jer su njime u biti sami pobili vlastitu tezu.

Naime, autori su ustvrdili kako postoji jasna vremenska korelacija između pojave glifosata i porasta u pojavnosti raznih tumorskih bolesti, osobito raka dojke. Jednostavnim riječima, zaključili su da poklapanje krivulje rasta pojavnosti raka s krivuljom porasta u upotrebi glifosata potvrđuje štetnost popularnog herbicida.

No autori kritičkog osvrta na tu studiju, u kojem su analizirani metodologija i nalazi istraživanja Samsela i Seneff, istaknuli su da je pogrešno korelaciju uzimati kao potvrdu uzročnosti, što obično dobro znaju čak i loši znanstvenici. Štoviše, ukazali su na činjenicu da bi trebalo očekivati da će rast pojavnosti raka dojke značajno vremenski kasniti za pojavom glifosata na tržištu, a ne se podudarati s njime. Naime, oko 66% ukupnih proizvedenih količina glifosata od 1974. od 2014. u SAD-u je upotrijebljeno u kratkom razdoblju između 2004. i 2014. Drugim riječima, značajniji porast u izloženosti ljudi glifosatu zbiva se tek od 2001. na dalje, a ne prije toga. Kada se tome još pridoda i dobro utvrđena činjenica da pojava raka uzrokovana nekim agensom uvijek kasni godinama pa i desetljećima za izlaganjem, može se zaključiti da podudaranje grafikona Samsela i Seneff dokazuje upravo suprotno – da glifosat nema ništa s porastom u incidenciji raka dojke.

Što zaključiti?

Za očekivati je da će se istraživanja moguće štetnosti glifosata, ali i drugih pesticida, nastaviti, te da ćemo u skoroj budućnosti doznati je li glifosat potvrđeno karcinogen ili nije, te ako jest, kolika je razina njegove karcinogenosti za koje korisnike. Na temelju svega što nam je za sada dostupno i poznato, u najboljem slučaju možemo zaključiti, kao što to čini većina svjetskih agencija, da je jedan od manje štetnih. U najgorem slučaju, kao što to čini IARC, zaključak je da je vjerojatno karcinogen, ponajprije za poljoprivrednike, što znači da su dokazi njegove štetnosti slabiji nego za sunce, suhomesnate proizvode ili za alkoholna pića. U svakom slučaju, presude američkih sudova same po sebi nisu znak da imamo nekih novih razloga za uzbunu. One ne predstavljaju nikakav novi dokaz o razinama štetnosti tog najpopularnijeg herbicida na svijetu. Nadajmo se da će ih znanost uvjerljivo demantirati - za naše dobro. A ako se potvrdi da je uistinu štetan i zabrani se, za što u EU postoji inicijativa, da će zamjenski koje ćemo imati na raspolaganju biti manje štetni, te dovoljno učinkoviti i jeftini.