KRAJEM Prvoga svjetskog rata Austro-Ugarska Monarhija doživjela je potpuni slom. Višenacionalno carstvo koje je gotovo pola stoljeća držalo ravnotežu srednje Europe raspalo se u samo nekoliko tjedana, a njegov nestanak označio je kraj jedne epohe i početak nove političke karte kontinenta.

Raspad carstva

Godine 1918. Austro-Ugarska je bila iscrpljena do krajnjih granica. Četiri godine ratovanja, nestašice hrane i goriva, masovni gubici na bojištima i rastuće nezadovoljstvo stanovništva doveli su državu do ruba propasti. U isto vrijeme, unutar carstva jačali su nacionalni pokreti - Česi, Slovaci, Hrvati, Slovenci, Poljaci i drugi zahtijevali su pravo na samoodređenje.

Na bojišnicama se situacija pogoršavala. Talijanska ofenziva kod Vittorio Veneta krajem listopada 1918. dovela je do potpunog raspada austro-ugarske vojske. Suočena s vojnom i političkom katastrofom, monarhija je 3. studenoga 1918. potpisala primirje s Italijom u mjestu Villa Giusti kod Padove, čime je rat za nju formalno završio.

Car Karlo I., posljednji vladar Habsburške dinastije, nekoliko dana kasnije povukao se iz državnih poslova, premda nikada nije službeno abdicirao. Uslijedila je lavina proglašenja novih država: 28. listopada osnovana je Češkoslovačka, 29. listopada Hrvatski sabor raskinuo je sve veze s Bečom i Peštom, a 1. prosinca stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Posljedice raspada

Kapitulacija Austro-Ugarske označila je kraj jedne od najvećih europskih sila i stvorila posve novi poredak.

Politički, monarhija se raspala na niz država: Austriju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Poljsku, Kraljevinu SHS, te dijelove koji su pripali Italiji i Rumunjskoj. Austrija i Mađarska izgubile su većinu svojih dotadašnjih teritorija. Sporazumi potpisani nakon rata - Saint-Germain 1919. i Trianon 1920. - potvrdili su novi raspored granica i duboko obilježili buduće odnose među narodima.

Gospodarski, raspad carstva imao je teške posljedice za sve bivše članice. Jedinstveno tržište pretvorilo se u skup malih ekonomija razdvojenih granicama i carinama. Trgovinske veze bile su prekinute, valute su propadale, a inflacija i nezaposlenost potresale su nova društva. Gradovi koji su nekada bili središta trgovine, poput Beča i Budimpešte, postali su osiromašeni ostaci nekadašnjeg carskog sjaja.

Društveno, raspad je izazvao masovne migracije i etničke napetosti. Milijuni ljudi našli su se izvan granica svojih novonastalih domovina. Nacionalne manjine, koje su bile raspršene diljem bivšeg carstva, često su postale predmet političkih sukoba i diskriminacije.

Dugoročni utjecaj

Nestanak Austro-Ugarske promijenio je lice Europe. Iako su nove države nastale u duhu nacionalnog samoodređenja, politička nestabilnost i ekonomske slabosti stvorile su plodno tlo za nove sukobe. U mnogim regijama nezadovoljstvo granicama i neriješeni etnički problemi kasnije su pridonijeli napetostima koje su dovele do Drugoga svjetskog rata.

Kapitulacija 1918. nije bila samo kraj jedne države, nego i simbol propasti starog kontinenta. Na ruševinama carstva rođene su moderne srednjoeuropske države, ali i trajna nasljeđa podjela, nostalgije i neostvarenih ambicija koje su obilježile 20. stoljeće.