GLJIVICE u našem tijelu mogle bi imati daleko veći utjecaj na zdravlje nego što smo dosad mislili. Među milijunima sitnih organizama koji žive na našem tijelu i u njemu nalaze se i nebrojene vrste gljivica. Naša koža prekrivena je njima, sluznice u nosu i rodnici prepune su ih, a gljivice žive i u crijevima, zajedno s bakterijama.

Neke gljivice vjerojatno dobijemo već pri rođenju od majke, a mnoge stalno ulaze u naše tijelo - unosimo kvasce svaki put kad pijemo pivo ili jedemo kruh te svakim udahom udišemo spore gljivica iz zraka. Mnoge od njih naš imunološki sustav brzo uništi, neke ostanu privremeno, a neke s nama žive cijeli život. U posljednje vrijeme znanstvenici istražuju mogu li gljivice koje nosimo u sebi utjecati na naš mozak, psihu i ponašanje.

Liječnici već dugo znaju da gljivice mogu izazvati opasne infekcije mozga. No sada se pojavljuju i znanstveno intrigantni, premda ponekad kontroverzni, znakovi da bi ti mikroorganizmi mogli biti povezani i s drugim neurološkim učincima na ljude.

Ta ideja možda priziva slike zombija iz HBO-ove postapokaliptične serije The Last of Us, no znanstvenici se slažu da potpuna kontrola gljivica nad ljudskim tijelom nije moguća, piše BBC. Ipak, ozbiljno se razmatra mogućnost da neke gljivice u tijelu pridonose razvoju bolesti koje oštećuju mozak te da gljivice iz crijeva utječu na ponašanje i mentalno zdravlje.

"Gljivice su svakako ključan dio zdravog ljudskog organizma"

Stručnjaci upozoravaju da je potrebno još mnogo istraživanja. No važno je proučavati ove hipoteze kako bismo bolje razumjeli složene odnose koje imamo s mikroorganizmima u sebi, ali i kako bismo možda otkrili nove načine za očuvanje zdravlja.

Ljudsko tijelo općenito je prilično otporno na gljivice - naša tjelesna temperatura otežava im preživljavanje. A neke gljivice koje se ipak udomaće možda su čak korisne: mogu podržavati rad imunosnog sustava ili pomagati u zacjeljivanju rana, kaže mikrobiolog Matthew Olm s američkog Sveučilišta Colorado Boulder. "Rekao bih da su gljivice svakako ključan dio zdravog ljudskog organizma", kaže.

Raste broj slučajeva gljivičnih infekcija mozga

No mnoge druge gljivice mogu izazvati infekcije - od atletskog stopala do kandidijaze. To se događa kad se zarazimo štetnim gljivicama iz okoliša ili kad one koje inače mirno koegzistiraju s nama, pod određenim uvjetima, nekontrolirano narastu, objašnjava imunologinja specijalizirana za gljivice sa Sveučilišta u Birminghamu Rebecca Drummond.

Gljivične infekcije mozga rijetke su zahvaljujući zaštitnim barijerama u plućima i crijevima, kao i obrambenoj liniji mozga, krvno-moždanoj barijeri, te imunosnim stanicama spremnima da unište svaku gljivicu koja se probije. No ipak se događaju, a broj slučajeva raste posljednjih desetljeća.

Drummond to povezuje s porastom broja osoba oslabljenog imuniteta - dijelom zbog širenja HIV-a, posebno u Africi, a dijelom zbog sve češće uporabe imunosupresiva, primjerice kod onkoloških bolesnika i primatelja transplantiranih organa. "Što više koristimo lijekove koji suzbijaju imunosnu reakciju, to ćemo više viđati gljivične infekcije", kaže.

Neke gljivice koje dospiju u mozak, poput Aspergillusa ili Cryptococcusa, u organizam ulaze udisanjem spora koje mogu proklijati, rasti i širiti se ako ih se ne zaustavi.

Gljivične infekcije mozga često su smrtonosne

Rjeđe se događa da crijevna gljivica Candida albicans, čest stanovnik probavnog sustava, izmakne kontroli, probije se do mozga i počne stvarati toksine koji uništavaju živčane stanice. Cryptococcus može narasti u mase nalik tumorima. "Naravno, to izaziva golemu štetu", kaže Drummond.

Gljivične infekcije mozga često su smrtonosne - kod Aspergillusa stopa smrtnosti prelazi 90 posto. Teško ih je liječiti jer je broj dostupnih antifungalnih lijekova ograničen te mnogi ne mogu proći kroz krvno-moždanu barijeru. Neke gljivice već su razvile otpornost na te lijekove.

I oni koji prežive gljivičnu infekciju mozga često imaju trajna oštećenja. Primjerice, oboljeli od AIDS-a koji su preživjeli kriptokokni meningitis, infekciju mozga izazvanu Cryptococcusom, često imaju oštećen vid, gubitak pamćenja i vrtoglavice, navodi Drummond.

"Mikrobi zapravo često prelaze krvno-moždanu barijeru"

Znanstvenici već dugo znaju da gljivice mogu opasno ugroziti mozak. No posljednjih godina sve se više istražuje mogućnost da one u mozak dospijevaju češće nego što se mislilo, pa možda čak i pridonose odumiranju živčanih stanica koje se događa kod bolesti poput Alzheimerove.

Richard Lathe, molekularni biolog sa Sveučilišta u Edinburghu, ističe nekoliko slučajeva u kojima su liječnici u mozgu osoba s dijagnozom Alzheimerove bolesti slučajno otkrili gljivične ili druge mikrobne infekcije. U nekim od tih slučajeva, kad su pacijentima propisani lijekovi protiv infekcija, simptomi demencije su se povukli, kaže Lathe. "Nevjerojatno, neki su se čak vratili na posao."

On smatra da mikrobi zapravo često prelaze krvno-moždanu barijeru, ali ih zdrav imunosni sustav uglavnom uspijeva suzbiti. Kako imunitet slabi s godinama, ti mikrobi mogli bi se početi nakupljati u mozgu i potaknuti upalne procese koji uništavaju živčane stanice. "Tek kad imunitet oslabi, vidimo štetu", kaže.

"Istraživanja mikroba i Alzheimerove bolesti tek su početak"

Već dugo se Alzheimerovu bolest povezuje s nakupljanjem određenih proteina u mozgu, no sve je više rasprava o tome jesu li ti proteini uzrok bolesti ili tek njezin simptom. Lathe smatra da ih mozak proizvodi kao obrambeni odgovor na infekciju jer neka istraživanja pokazuju da ti proteini imaju antimikrobna svojstva.

Dodatni trag daje istraživanje na miševima. Znanstvenici su promatrali kako Candida albicans ulazi u mozak kad se imunološki sustav životinja potisne.

U jednoj još nerecenziranoj studiji Lathe i kolege analizirali su moždano tkivo preminulih zdravih osoba i oboljelih od Alzheimera. U obje skupine pronašli su velike količine bakterija, virusa i gljivica, ali značajno više u mozgovima pacijenata s Alzheimerom. 

"Ako mikrobi zaista pridonose razvoju Alzheimerove bolesti, možda bismo mogli spriječiti ili ublažiti bolest jačanjem imuniteta, primjerice cjepivima koja potiču opću obranu organizma. No to je još uvijek nova, nedovoljno istražena hipoteza", kaže Lathe. "To je tek početak."

"Pronalazak mikroba ne dokazuje da su oni uzrok bolesti"

I to prilično sporan. Olm i drugi stručnjaci upozoravaju da nije lako isključiti mogućnost kontaminacije uzoraka - mikrobna DNA nalazi se gotovo svugdje. Lathe to smatra malo vjerojatnim jer su, kako navodi, fragmenti mikroba u mozgu jednako prisutni u unutrašnjosti tkiva kao i na površini, dok bi u slučaju kontaminacije iz zraka većinom bili zadržani na površini.

Ipak, Olm napominje da sam pronalazak više mikrobnih ostataka u mozgovima bolesnika s Alzheimerom ne dokazuje da su mikrobi uzrok bolesti. Moguće je da su ti ljudi jednostavno imali propusniju krvno-moždanu barijeru ili druge probleme, pa je u njihov mozak tijekom vremena ušlo više mikroba koje je tijelo potom uništilo.

Istraživanja potkrepljuju teoriju da mikrobi mogu prodrijeti u mozak i preživjeti

Nova istraživanja na životinjama, poput riba, dodatno potkrepljuju teoriju da mikrobi mogu prodrijeti u mozak i možda tamo preživjeti.

U jednoj studiji iz 2024. znanstvenici su označili bakterije fluorescentnim molekulama i dodali ih u akvarije s lososima i pastrvama. "Tjedan dana kasnije vidjeli smo fluorescentno zeleno svjetlo u mozgovima riba", kaže Olm. Zanimljivo je da su mikrobi ostali u mozgu bez većih posljedica po te ribe tijekom njihova života.

U svakom slučaju, hipoteza da mikrobi, uključujući gljivice, ulaze u mozak u starijoj dobi, bilo zbog oslabljene imunološke obrane ili istrošene krvno-moždane barijere, danas se čini puno uvjerljivijom. "Stigli smo do točke na kojoj ima dovoljno naznaka dokaza te teorije da je razumno uložiti novac i provjeriti događa li se to zaista", kaže Olm.

Gljivice možda uopće ne moraju ući u mozak da bi na njega utjecale

Zanimljivo je da gljivice možda uopće ne moraju ući u mozak da bi na njega utjecale. U studiji iz 2022. godine imunolog Iliyan Iliev s američkog sveučilišta Weill Cornell i njegovi kolege otkrili su da dodavanje Candide albicans u crijeva miševa smanjuje štetu koju bakterijske infekcije ili antibiotici uzrokuju na njihovoj crijevnoj sluznici.

Tijelo, čini se, jača crijevnu barijeru kako bi spriječilo da gljivice i drugi mikrobi izađu iz crijeva i inficiraju ostatak tijela, kaže Iliev. No najveće iznenađenje bilo je u ponašanju miševa. Oni u čijim su crijevima bile gljivice pokazivali su izraženiju društvenost: više su mirisali druge miševe, češće se s njima igrali i komunicirali.

To upućuje na mogući utjecaj gljivica na ponašanje. Znanstvenici vjeruju da imunološke stanice tih miševa otpuštaju molekule koje ulaze u krvotok i stimuliraju određene moždane stanice povezane s ponašanjem. "To nas je jako iznenadilo", prisjeća se Iliev.

Neki čak istražuju moguću ulogu gljivica u mentalnim poremećajima

Zašto taj komunikacijski kanal između crijevnih gljivica i mozga postoji, ostaje nepoznanica. Je li to slučajno ili gljivice namjerno potiču takve promjene kako bi imale koristi za vlastiti opstanak? "Možda tijelo sisavaca ima evolucijsku korist od takve promjene ponašanja", nagađa Iliev.

"Za sada nema dokaza da se takva veza između crijevnih gljivica i mozga događa i kod ljudi, ali bila bi vrijedna istraživanja", kaže Olm. U posljednjim godinama sve je više dokaza da crijevne bakterije mogu utjecati na mozak putem imunološkog ili živčanog sustava ili stvaranjem tvari koje djeluju na raspoloženje i ponašanje. "Nema razloga da gljivice ne rade isto", zaključuje.

Neki znanstvenici čak istražuju moguću ulogu gljivica u mentalnim poremećajima. Više studija pokazalo je razlike u sastavu crijevnih gljivica kod ljudi s depresijom ili bipolarnim poremećajem.

Kod žena sa shizofrenijom, one koje su imale znakove izloženosti gljivici Candida albicans lošije su prolazile na testovima pamćenja i kognitivnih sposobnosti, pokazalo je istraživanje iz 2016. godine koje je vodila neuroznanstvenica Emily Severance sa Sveučilišta Johns Hopkins.

"Za sada možemo govoriti samo o povezanostima"

Ona istražuje može li prekomjerni rast Candide, potaknut stresom ili antibioticima, izazvati neravnotežu među mikroorganizmima u crijevima, što bi moglo utjecati na kemijske tvari koje proizvode, koje pak utječu na rizik od razvoja shizofrenije. 

"Ako je to točno, liječenje probioticima koji smanjuju količinu Candide moglo bi pomoći u ublažavanju simptoma shizofrenije, a u svakom slučaju bi bilo korisno", kaže.

No pronaći povezanost ne znači dokazati uzrok. Moguće je da su ti pacijenti jednostavno skloniji većoj razini Candide. "Za sada možemo govoriti samo o povezanostima", kaže Severance. "To je tipično za istraživačko područje koje je jako uzbudljivo, ali još uvijek na samom početku."

Koje od gljivica u našem tijelu zaista utječu na mozak, ako ikoje utječu, tek treba otkriti. "One su definitivno važne, ali koliko točno i kako, tek trebamo saznati", kaže Drummond. Dok su bakterije godinama bile u središtu pozornosti, možda je vrijeme da znanstvenici ozbiljno obrate pažnju i na gljivice koje tiho oblikuju naše zdravlje iznutra.