ZORAN Milanović je trijumfirao - vrlo malo mu je nedostajalo da postigne nešto gotovo nevjerojatno u hrvatskom političkom životu - prolazak u prvom krugu predsjedničkih izbora.

>> Obrađeno 99.88% glasova, Milanović skoro pobijedio u prvom krugu. Potop Primorca

Idemo u drugi krug, no stvar je praktički odlučena - kao što onaj koji po legendi izvuče mač iz kamena postaje kralj cijele Engleske, onaj tko u prvom krugu ima 49% glasova postaje novi predsjednik Hrvatske. Zoran Milanović će to očigledno uspjeti i biti predsjednik tamo negdje do veljače pomalo daleke 2030. godine.

Pomeo ih je. Sve. Kao prvo, pomeo je HDZ-ovog kandidata Dragana Primorca. Makar je Primorac imao iza sebe izravnu i jaku podršku premijera Plenkovića i HDZ-a, jedine hrvatske stranke koja ima podružnice u svakom selu (SDP je, podsjetimo se, uništio hrpu vlastitih podružnica).

Vrhunac apsurda

Primorac je prošao jadno. Na HDZ se može primijeniti ona Đoletova: "Džaba vam novci, moji sinovci, džaba vam bilo dobre volje." Ništa im nije pomoglo. Primorac kao kandidat jednostavno je nastupao i govorio prazno - on je tipičan primjer kako osoba uspješna u jednom poslu ne mora biti uspješna u drugom.

Milanović je rasturio. Uspio se uz vrlo malo javnih nastupa nametnuti i pokupiti glasove i s lijeva i s desna. Niti jedan drugi kandidat mu nije ni blizu. Dosadašnji predsjednik, vladar iz sjene SDP-om, čovjek koji se voli svađati i koji ponajmanje radi posao za koji je primarno zadužen - predstavljanje i zastupanje Republike Hrvatske - pozicionirao je sebe kao jedinu istinsku branu svemoći HDZ-a. Drugi kandidati u tome jednostavno nisu uspjeli.

Milanovićeva gotovo pa pobjeda u prvom krugu vrhunac je hrvatskog političkog apsurda. Nema nekoliko mjeseci - imali smo parlamentarne izbore. Na tim izborima narod daje glas HDZ-u, po opet nevjerojatni treći put zaredom, daje glasove stranci koja od svojeg osnutka do danas neprekidno pliva u mutnim vodama klijentelizma i korupcije, Istovremeno, taj isti narod, preko 70%, kako kažu istraživanja, tvrdi kako nije zadovoljan smjerom u kojem ide država!

Biraju Milanovića jer je odraz nezadovoljstva HDZ-om

Što onda narod radi? Čeka predsjedničke izbore u državi koja je u svom Ustavu predsjednika smjestila na ceremonijalni pijedestal, ostavivši neposredne izbore istog kao davnu uspomenu na polupredsjednički sustav te traži lidera, vođu osobi oporbena kandidata Zorana Milanovića. 

Narod u velikom broju, evo gotovo svaki drugi danas, bira Milanovića, ne toliko jer eto vjeruje u njegovu političku viziju (koja bi to bila uopće?), već stoga to Milanović "uvijek kaže što govori", "dobro im odbrusi", "bravo, trebalo im je reći" - dakle, bira se Milanovića jer je on odraz narodnog nezadovoljstva vlašću. Nezadovoljstva vlašću istog naroda koji je, nema tome dugo, dao po treći puta vlast HDZ-u!

Predsjednik bez ovlasti

Narod je već prije pet godina dao mandat Milanoviću. A kada su bili parlamentarni izbori, unatoč izravnom i protuustavnom petljanju Milanovića u njih - stvarnu vlast narod daje HDZ-u, i to u dovoljnom postotku da Plenković može prilično sigurno upravljati saborskom većom, čak uz pokoju rezervu (osigurao je većinu čak i uz rasap Domovinskog pokreta).

Onda sada isti građani izabiru Milanovića kojemu ustavne ovlasti ne idu puno šire od upravljanja uređenjem vrtova u vili rađenoj za predsjednika Tita. Hrvatski predsjednik nema ni pravo veta, podsjetimo se, mora potpisati zakon koji mu sabor pošalje.

Paradoks? Ili nešto drugo - Milanović, voljeli ga ili ne, ima nešto ponuditi građanima, oporba kao takva baš i ne.

Poraženi Plenković

Stvarni poraženi u ovoj areni ipak nije Dragan Primorac, koji će se za par tjedana vratiti u svoju mirnu, no uspješnu i lukrativnu stvarnost u kojoj se puno bolje snalazi, u biznis i znanost. Gubitnik je ovdje ipak Andrej Plenković. Plenković je odabrao Primorca, koji se pokazao potpunim gubitnikom (pa veći postotak od ovih jadnih 19% dobio bi skoro bilo tko od vas koji ovo čitate da vas je kandidirao i tehnički podržao HDZ!). Plenković se za ovih izbora skoro i više pojavljivao u medijima od Primorca. 

>> VIDEO Plenković nakon potopa: Dragan Primorac je silno želio biti kandidat

Plenković nije izgubio samo predsjedničku utrku, nego je izgubio i dodir s narodom, sve više skriven iza ograda Gornjeg grada, praćenih kolona crnih automobila i bahaćenja pred novinarima. Nemojmo zaboraviti, dodir s građanima, s prosječnim biračima je bitan dio politike HDZ-a, nešto na čemu je još Tuđman jako inzistirao. A to je Plenković potpuno zanemario. 

Prazna bahatost Plenkovića kao posljedicu je imala smanjenu izlaznost u HDZ-ovim županijama, a to u stranici znači samo jedno - treba tražiti novog predsjednika stranke.

Poraz Plenkovića, kako on ipak nije kandidat, nije dramatičan, nije bučan, već podsjeća na urušavanje grandiozne fasade nekada blještavog hotela. Još je tu, ali vrijeme mu prolazi. Plenković, veliki šahovski majstor hrvatske politike, kako o sebi voli misliti, izgubio je od građana, uključivo i od birača vlastite stranke.

Ovo nije pobjeda SDP-a

SDP, s druge strane, teško će pogriješiti ako ovu pobjedu bude smatrao svojom. Oni podržavaju Milanovića, ali Milanović paradoksalno nije njihov kandidat. Možda nekada i jest bio, ali Milanović je danas i stavovima i pogotovo riječju daleko od socijaldemokracije. 

Milanović je pobjednik za sebe, ne za stranku ili stranke koje ga podržavaju. On može politički lutati, on može online pisati oracije u stilu govornika starog Rima, on može izvaliti i prilične gluposti - no stranka to ne može. SDP ima ozbiljan problem političkog smjera, pa i problem političkog identificiranja s biračima i taj problem Milanovićeva pobjeda neće riješiti. 

Štoviše, Milanovićeva pobjeda može probleme SDP-a pogoršati - SDP će se sada proglasiti pobjednikom izbora, što nisu. SDP će smatrati da ne mora više ništa mijenjati i da će i vlast pasti u ruke poput jabuke Newtonu na glavu. Što neće.

Ostali ostaju u političkoj prosječnosti

Što je s ostalima? Marija Selak Raspudić sa svojih preko 9% očigledno ima dobar politički potencijal i ako bude ustrajna u politici, zasigurno ima budućnost. Ivana Kekin, koja je uz bučnu i organiziranu kampanju dobila manje od Marije Selak Raspudić, govori da politička platforma Možemo nije uspjela u transformaciji u stranku na državnoj razini, niti je na ljevici uspjela ugroziti SDP. Čini se da njihove ideje i stavovi jednostavno ne nalaze plodno tlo kod hrvatskih birača.

Što se kandidata desnice tiče - samo su potvrdili da u Hrvatskoj, ako si desnije od HDZ-a - gubiš. Nitko se nije uspio izvući iznad par postotaka dosadne prosječnosti. I naravno, na kraju posebna pohvala za kandidata Niku Tokića Kartela, koji nam je pokazao da politika ipak ne mora biti dosadna.

Što nam na kraju preostaje? Hrvatska i dalje u vječnom valceru HDZ-a i SDP-a. Izabrala je pred koji mjesec HDZ, davši mu dovoljno da kroz saborsku većinu odlučuje o sudbini države, a sada je trijumfirao Milanović na tronu bez ovlasti. Ukratko - idemo dalje u istom tonu.