MEĐUNARODNA trgovina može povećati nejednakost u pojedinim državama, pokazuje istraživanje koje su proveli profesori s Massachusetts Institute of Technology (MIT) u suradnji s ekonomistima s fakulteta u Chicagu, Washingtonu i Zürichu.

Istraživanje je rađeno na primjeru jedne zemlje, Ekvadora, ali gradi podlogu za slična istraživanja na globalnoj razini. Gleda se utjecaj nacionalne ekonomije i globalne trgovine te globalne trgovine i individualnih dohodaka.

Promatrajući rast međunarodne trgovine Hrvatske od ulaska u EU, situacija je daleko bolja. Trgovina je porasla, to je ojačalo gospodarstvo, povećalo standard, a umjesto rasta nejednakosti, Hrvatska je zabilježila pad nejednakosti. Time je Hrvatska primjer države koja je imala apsolutnu korist od veće trgovinske razmjene s drugim državama, iskorištavajući sve prednosti, a izbjegavajući mane, kao što je rast nejednakosti. 

Svi profitiraju od trgovine, ali najviše bogati

Prema rezultatima, međunarodna trgovina podiže dohotke svih skupina, ali nešto više najbogatijih. Pozitivan efekt trgovine na dohodak je 7 posto veći onima koji su po dohotku u devedesetom percentilu, što raste sve do 11 posto do zadnjeg percentila. 

Jednostavno rečeno, što ste bogatiji, to imate više koristi od svjetske trgovine, iako koristi po pitanju dohotka imaju sve dohodovne skupine. Efekt je relativno neutralan u odnosu između srednje klase i najsiromašnijih, što znači da su koristi od međunarodne trgovine relativno jednake prosječno bogatima i siromašnima.

"Trgovina u Ekvadoru obično je nešto bolja za najbogatije, u odnosu na srednju klasu", tvrdi profesor s MIT-ja Dave Donaldson, jedan od autora studije. Najveće koristi imaju oni koji su osnovali tvrtke, kao i oni koji su dobrostojeći i rade kao zaposlenici. Dakle, radi se i o efektu na kapital i radu među najvećim dohodovnim razredima."

Međunarodna trgovina može povećati nejednakosti

Postoje dva smjera kretanja trgovine i različito djeluju na dohodovne razlike. Izvoz Ekvadora, uglavnom sirovine, pomaže srednjoj klasi i najsiromašnijima, dok uvoz više pomaže bogatijima. U globalu je efekt uvoza jači.

Treba napomenuti da se radi o Ekvadoru, državi kojoj se 90 posto izvoza odnosi na sirovu naftu, banane, morske plodove i drugu hranu. Istodobno je jedna od najjednostavnijih ekonomija na svijetu, mjereno indeksom ekonomske kompleksnosti.

S druge strane, uvoze se najviše strojevi (21 posto), farmaceutski i kemijski proizvodi (14 posto), vozila, gorivo i umjetna gnojiva. Pitanje koji se proizvodi uvoze, a koji izvoze je ključno za to kako će međunarodna trgovina djelovati na nejednakost.

Tvrtke koje zapošljavaju dobro obrazovane, bolje plaćene radnike imaju veću korist od trgovine jer im to omogućuje jeftiniju nabavku proizvoda i rast prihoda, čime se povećava potražnja za visokoobrazovanim radnicima.

"Sve se svodi na pitanje hoće li trgovina povećati potražnju za vašim uslugama", kaže jedan od autora studije.

Bogatije pojedince u Ekvadoru zapošljavaju kompanije koje puno uvoze ili kupuju puno proizvoda od drugih kompanija u Ekvadoru koje puno uvoze. Jeftinija nabavka uvozne robe smanjuje troškove tim kompanijama te povećava potražnju za uslugama njihovih radnika.

Utjecaj međunarodne trgovine kroz izvoz povećava potražnju za uslugama srednje klase i siromašnih, a utjecaj međunarodne trgovine kroz uvoz povećava potražnju za uslugama bogatijih. Promatrano pravilo vrijedi za Ekvador i vjerojatno za države sa sličnom strukturom gospodarstva, odnosno one koje izvoze sirovine, a uvoze industrijske proizvode.

Trgovina dovodi do općeg prosperiteta

Teorijski i empirijski je utvrđeno da širenje svjetske trgovine dovodi do porasta svjetskih dohodaka u zemljama koje se bolje uključuju u globalne trgovinske tokove. To je jedan od konsenzusa koji vlada u raznim ekonomskim strujama današnjice, od onih sklonijih državnim intervencionizmu do liberalnih.

Podaci o nejednakosti među različitim državama to potvrđuju jer se relativna razlika između najbogatijih i najsiromašnijih smanjuje. Teorija konvergencije to i predviđa, a približavanje nerazvijenih stupnju razvoja razvijenih se, osim globalno, vidi i na razini EU jer siromašnije članice u prosjeku ostvaruju veće stope BDP-a i dohotka stanovništva od razvijenih.

Međutim, to ne znači nužno da globalizacija i međudržavna trgovina smanjuju nejednakosti unutar samih zemalja. Dapače, kao što navedeno istraživanje pokazuje, često se događa suprotno. Veća uključenost države u svjetsku trgovinu može povećavati nejednakosti unutar nje.

U Hrvatskoj je nejednakost smanjena

To se ipak ne mora nužno događati. U Hrvatskoj se zadnjih desetljeća, od kada se sve bolje integrira u trgovačku mrežu EU i svijeta, događa suprotno. Nejednakost, mjerena Gini koeficijentom, smanjuje se.

Gini koeficijent je mjera disperzije dohotka ili bogatstva. Koeficijent 1 predstavlja savršenu nejednakost, a 0 savršenu jednakost. Prema podacima Svjetske banke, dohodovna nejednakost je u Hrvatskoj od 2009. do 2019. padala, od 0.33 do 0.29.

Ulazak u EU, što je više uključilo Hrvatsku u međunarodne trgovinske tokove, ubrzao je pad dohodovne nejednakosti. Do 2014. je Gini koeficijent stagnirao ili bio u blagom padu, a od te godine naglo pada. Udio u trgovini je podjednako rastao u cijelom tom razdoblju, a 2014. je došao na razine od prije krize 2008. To sugerira da ulazak u EU i posljedično veća trgovinska povezanost Hrvatske s ostalim članicama nisu uzrokovali rast nejednakosti.

Ulazak u EU je povećao trgovinu, podigao standard i smanjio nejednakost

2019. je na razini EU 25 posto ljudi s najvećim dohotkom imalo 44.8 posto ukupnog dohotka cjelokupnog stanovništva. Taj udio je relativno stabilan minimalno od 2012. S druge strane je 25 posto ljudi s najmanjim dohotkom imalo 10.9 posto ukupnog dohotka cjelokupnog stanovništva.

U Hrvatskoj je iste godine 25 posto ljudi s najmanjim dohotkom ostvarivalo 10.9 posto ukupnog dohotka cjelokupnog stanovništva, a 25 posto onih s najvećim dohotkom je ostvarivalo 43.6 posto ukupnog dohotka cjelokupnog stanovništva. Prema tome je čak nešto bolja od prosjeka EU po pitanju nejednakosti, a i prema toj metodi je vidljivo smanjivanje nejednakosti zadnjih nekoliko godina, kao i preko Gini koeficijenta.

Po pitanju udjela 25 posto najbogatijih, zanimljivo je da Hrvatska po pitanju egalitarnosti bolje stoji od Njemačke, Francuske, Španjolske, Italije. U tim državama 25 posto s najvećim dohotkom ostvaruje 44-45 posto ukupnog dohotka cjelokupnog stanovništva.

Zanimljivo, i prema Gini koeficijentu je Hrvatska egalitarnija država od nabrojanih, tj. ima manju dohodovnu nejednakost.

Hrvatska je iskoristila sve dobrobiti međunarodne trgovine, a nije imala mana od nje

Pitanje nejednakosti je jedno od gorućih problema današnjice i važno je uvoditi nove spoznaje. Globalizacija je proces koji je obilježio zadnjih nekoliko desetljeća, sa svojim pozitivnim i negativnim stranama.

Konsenzus je, teoretski i empirijski, da svjetska trgovina povećava dohotke u svim zemljama. I novija istraživanja to potvrđuju, ali također mijenjaju nekadašnje heterodoksne stavove. Primjerice, iako svjetska trgovina smanjuje dohodovne i ekonomske razlike među državama, u samim pojedinim državama može poticati rast nejednakosti.

Nejednakost nije loša sama po sebi, bitni su njezini izvori. I, naravno, malo znači niska razina nejednakosti ako je većina podjednako siromašna. Treba imati na umu da biti među 10 posto najsiromašnijih u Njemačkoj znači nešto sasvim drugo nego biti među 10 posto najsiromašnijih u Kazahstanu koji, mjereno Gini koeficijentom, ima manji problem nejednakosti.

Dobra vijest je da nejednakost u Hrvatskoj pada, bar dohodovna. Veća povezanost s globalnom trgovinskom mrežom i otvaranje granice za slobodnu trgovinu nakon ulaska u EU nisu doveli do efekta koji su ekonomisti s MIT-ja primijetili na primjeru Ekvadora, pa se može tvrditi da je Hrvatska "pokupila" sve dobrobiti jače međunarodne trgovine, kao što je rast dohotka, bez mogućih negativnih posljedica, kao što je rast dohodovne nejednakosti.