BIJES građana zbog nedosljednog ponašanja vlade tijekom pandemije izlio se na ulice srbijanske prijestolnice, pišu mediji na njemačkom. Neki vuku i paralele između ovih prosvjeda i onih protiv Miloševića.

Skoro da nema medija na njemačkom jeziku koji ne izvještava o događajima prethodne dvije noći u Srbiji. „Korona-neredi u Beogradu“ (Bild), „A onda iznenada gori Beograd“ (Berner Zeitung), „Prosvjedi protiv korona-restrikcija: ponovo nasilje na ulicama Srbije" (Tagesschau), „Žestoki nemiri na korona-prosvjedima u Beogradu" (Spiegel)… To su samo neki od naslova medija u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Luksemburgu.

O tome kao je sve počelo Tageszeitung iz Berlina piše: „Šef države Srbije Aleksandar Vučić stalno se obraća svom narodu. Hvali ili okrivljuje, prijeti ili tješi, grdi ili kuka. Neprestano sam sebe hvali i uvijek krivi druge za sve što je krenulo po zlu. Svojim sljedbenicima on tako djeluje državnički, a sve ostale iritira. Nije bilo drugačije ni u utorak popodne kada se treći dan zaredom narodu obratio na televiziji."

„Međutim, kada je najavio da će narednog vikenda ponovo uvesti policijski sat, mnogima je pukao film. Njega i njegov režim su okrivili za 13 mrtvih i 299 novooboljelih od korone u roku od samo 24 sata."

„Čim je Vučić završio svoju tiradu, gnjev na društvenim mrežama se spontano pretvorio u prosvjed ispred parlamenta u centru Beograda. Ovog puta to nije bio miran, građanski prosvjedni marš sa zviždaljkama, kojem se Vučić ranije podsmijavao", piše berlinski Tageszeitung.

Zabrinjava nasilje policije

A ono što je uslijedilo – sve masovnije okupljanje ljudi u centru Beograda, pokušaj upada u zgradu skupštine, sukobi između policije i demonstranta – svi mediji prenose uz brojne fotografije i videosnimke policijskih automobila koji gore, oblaka suzavca, kordona policije. Vidi se da su kamenje i baklje oružje demonstranta, nasuprot palica, pasa, oklopnih vozila i suzavca policije.

Na više mjesta se piše ili govori o neprimjerenom nasilju policije – i pritom pokazuje snimka ljudi koji mirno sjede na klupi i koje iznenada iz sve snage palicama počinju tući uniformirane osobe. Novinarka drugog programa njemačkog javnog servisa ZDF, prateći te snimke za glavni dnevnik, kaže da „prema službenim podacima ima 17 ranjenih demonstranta" i onda naglašava – „ali i 43 policajca!"

Također kruži snimka relativno prazne ulice na kojoj se vidi jedan mladić kojeg policajci brutalno ruše na zemlju, tuku palicama, šutaju i potom odlaze, dok on ostaje ležati na putu. A onda cijelom širinom puta nailaze bijelo-plava vozila, policajci izlaze iz automobila i mladića samo prebacuju na pločnik.

U vezi sa slikama na kojima se vidi nasilje policije citira se i tweet Dunje Mijatović, povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava:

„Nasilno rastjerivanje demonstranata od strane srpske policije u Beogradu izaziva ozbiljnu zabrinutost. Vlasti Srbije moraju provesti učinkovite istrage kako bi utvrdile odgovornost i kaznile odgovorne službenike policije."

„Utjecaj stranih obavještajnih agencija"

Mnogi mediji prenose i izjave vlasti koje objašnjavaju nasilje policije. Tako Berliner Zeitung citira direktora policije Vladimira Rebića: „Primijenili smo nasilje samo kada je bilo nasilja prema nama."

A Berner Zeitung konstatira: „Teško da je netko očekivao takvu eksploziju nasilja." Taj list iz glavnog grada Švicarske također navodi da je „jedna Vučićeva savjetnica optužila demonstrante da ne prosvjeduju protiv korone, već da služe stranim silama" i dodaje da se „Vučić u svojim javnim nastupima često služi teorijama zavjere".

List citira njegove riječi da su „strane obavještajne agencije mogle igrati ulogu u neredima" i zatim piše da se u Beogradu špekulira da su desničarske ekstremističke grupe dobile pomoć od ruskih agenata. Moskva se protivi brzom sporazumu Srbije s Kosovom, što bi moglo rezultirati vezivanjem Beograda za Zapad".

Vlada se preračunala

Frankfurter Allgemeine Zeitung: „Najava novog policijskog sata odvela je demonstrante na ulice u Srbiji. Ali to je bio samo povod prosvjeda. Oni su zapravo gnjevni zbog drugih stvari."

„Nezadovoljstvu očigledno doprinosi i to što sve više građana u svom okruženju ima oboljele od korone i tako iz osobnog iskustva zna koliko mnogo se stvarnost u srpskim bolnicama razlikuje od izvještavanja o tome u medijima bliskim vladi. Sve više tih privatnih izvještaja dospijeva u javnost. U njima se opisuje situacija o kojoj se u većini masovnih medija ili ne izvještava ili se ona predstavlja ublaženo."

„To je jedan od razloga zbog kojeg je bilo sukoba između policije i demonstranata i kod sjedišta RTS-a, koji, kao i neke privatne postaje, ima poslovne veze s vladom i odavno je prestao odražavati stvarnost života mnogih građana. Međutim sam Vučić na konferenciji za novinare u utorak ni na koji način nije djelovao kao da hoće nešto ublažiti. Za situaciju u Beogradu je rekao da je alarmantna i kritična."

„Osim Beograda, kao žarište zaraze navodi se i Novi Pazar. U tom gradu živi mnogo Bošnjaka i pretpostavlja se da je do velikog broja infekcija došlo krajem svibnja, za Bajram. Vučić je rekao da je pogriješio što nije naredio zatvaranje džamija. Predsjednik je to opravdao nedovoljnim poznavanjem običaja muslimana u svojoj zemlji: 'Priznajem, nisam bio dovoljno upoznat s običajima i nisam znao koliko je važno da se tijekom ovog praznika ode u džamiju i to nas je skupo koštalo'", prenosi Frankfurter Allgemeine Zeitung na kraju članka.

Kamo ide Srbija?

Neue Zürcher Zeitung ovako analizira proteste: „Heterogenost ovog nezadovoljstva podsjeća na velike demonstracije civilnog društva prošle godine (1 od 5 milijuna). Demonstrante je tada prije svega ujedinjavalo odbacivanje Vučića, ali se nisu mogli dogovoriti oko zajedničkog političkog predstavnika. Poslije nekoliko mjeseci, kada je na čelo prosvjeda stala stara politička oporba i formirala savez glavnih oporbenih stranaka, prosvjedi su izgubili na dinamici."

Švicarski list dalje navodi: „Neke promatrače ovo je podsjetilo na demonstracije protiv Miloševića, čiji je ministar informiranja nekada bio Vučić, ali i na događaje u drugim autoritarnim državama. RTS u utorak uvečer nije smatrao da su sukobi ispred parlamenta – i u neposrednoj blizini uredništva – vrijedni izvještavanja, već je emitirao drugorazredni karate-film s Jackiejem Chanom. Tijekom puča u Rusiji 1991. državna televizija emitirala je balet Labuđe jezero, a u Turskoj je 2013., tijekom nasilnog raspuštanja prosvjednog kampa u parku Gezi, jedna TV-postaja bliska vladi prikazivala dokumentarni film o pingvinima. I to je jedan od pokazatelja kojim putem ide Srbija pod Vučićem“, zaključuje Neue Zürcher Zeitung.