VJEROJATNO su se mnogi hrvatski građani posljednjih dana zapitali hoće li i po njih doći najmoderniji državni helikopter ako im se sutra u Hercegovini dogodi isto što i bivšem dopredsjedniku HDZ-a Milijanu Brkiću Vasi, koji je 19. kolovoza iz SKB-a Mostar prevezen na intenzivno liječenje u KBC-u Zagreb.

Za hitni prijevoz korišten je policijski helikopter Subaru Bell 412EPX, jedan od najnovijih u floti MUP-a, koji je stacioniran na jugu Hrvatske. Međutim, ni tjedan dana kasnije nije jasno tko je formalno odobrio Brkićev premještaj u Hrvatsku, prema kojoj pravnoj osnovi, tko je odlučio da će biti prevezen upravo helikopterom MUP-a, niti prema kojim je kriterijima odabran Bell iz Dubrovnika.

Vrijedi li helikopterski standard i za obične ljude?

U uređenoj državi Brkićev prijevoz ne bi postao nikakva afera. Bio bi to vrhunski standard i odličan primjer kako sustav reagira kad treba spašavati živote. Afera nastaje ako država ne može dokazati da taj standard vrijedi i za ljude bez zvučnog imena, utjecaja i telefonskog imenika punog starih prijatelja iz HDZ-a.

U Brkićevu slučaju vidjeli smo koliko brzo hrvatska država može organizirati složenu prekograničnu medicinsku operaciju. U kolovozu prije četiri godine, u slučaju našeg novinara Vladimira Matijanića, vidjeli smo koliko je nemoćan građanin koji uredno i uzaludno zove institucije koje postoje upravo zato da mu pomognu.

Vladimir Matijanić preminuo je kod kuće 5. kolovoza 2022. od posljedica covida. Nije tražio helikopter iz druge države, liječnički konzilij ni prijevoz između dviju država. Tražio je da ga netko ozbiljno pregleda i odvede nekoliko kilometara do bolnice u njegovu gradu. Očekivao je isto što i Brkić, ustavom zajamčenu zdravstvenu skrb u svojoj zemlji.

Matijanić i njegova partnerica više su puta kontaktirali bolnicu i hitnu pomoć. Među odgovorima koje je dobivao bili su: "Javite se za pet dana ako ne bude bolje" i "pišajte u lonac pored kreveta." Kada je hitna pomoć ponovno došla nakon rapidnog pogoršanja njegova stanja, umro je tijekom pripreme za prijevoz.

Tomasović razotkrio kako zapravo funkcionira sustav

Milijanu Brkiću želimo brz i potpun oporavak. Ako mu je hitni helikopterski prijevoz spasio život ili povećao izglede za oporavak, država je učinila ono što država treba činiti. Ako je Brkićev tretman pravo svakog hrvatskog osiguranika, država bi morala znati objasniti, jasno, precizno i nedvosmisleno, korak po korak, kako se to pravo ostvaruje. Ako ga ne zna objasniti, sasvim je legitimno pitati je li riječ o pravu ili privilegiju.

Kako zaista funkcionira hrvatsko zdravstvo, i ne samo zdravstvo, zapravo je najbolje sažeo dr. Hrvoje Tomasović, abdominalni kirurg iz KBC-a Sestre milosrdnice i tadašnji član HDZ-a, objavom na Facebooku dva dana nakon Matijanićeve smrti:

"Da je bio neki drugi novinar koji je dobar sa mnom sigurno bi me nazvao i ja bih sve napravio da mu pomognem i to pod odmah! On očito nije bio dobar ni s ovim njegovim jugo doktorima pa nije imao niti koga zvati osim hitne. Pa mene su samo ovo ljeto zvali najmanje jedno 5 puta zbog sličnih stvari.

Možeš smatrati da je na kraju umro zbog svojih kvazi poštenih stavova kako mu ne trebaju protekcije i onda nema koga zvati za pomoć. Prijateljstva i postoje da se pomogne jedan drugome, ali on očito nije imao prijatelja niti među svojima! A ja kao desničar svakome pomognem odmah kad me nazove!", napisao je tada Tomasović. 

Najgora bolest hrvatskog zdravstva

Od prijatelja se svakako očekuje pomoć, ali znači li to da zdravstvo neće tako žurno reagirati za životno ugroženog čovjeka koji nema "prijatelje" unutar sustava? I koliko je "dobre prijatelje" čak u drugoj državi imao Brkić kad je pravodobno zbrinut? Zašto je Denis Vejzović, teško bolestan Hrvat iz Irske, morao imati zaista jako dobre prijatelje koji su pokrenuli akciju skupljanja novca za njegov medicinski prijevoz u Hrvatsku?

Dr. Tomasović možda je tada mislio da objašnjava običaj pomaganja prijateljima. Zapravo je u nekoliko rečenica dijagnosticirao najgoru bolest hrvatskog zdravstva: sumnju građana i javnu tajnu da postoje službeni telefoni za obične ljude i neki drugi telefoni za one koji znaju koga treba nazvati.

Ne znamo jesu li Brkić ili njegovi bližnji nazvali ikoga. I dok za to nema dokaza, bilo bi nepošteno tvrditi da jest. Ali upravo je to najmanje važno pitanje. Problem nije što je država učinila maksimum za Milijana Brkića. Problem bi bio ako je za Vladimira Matijanića i druge građane spremna učiniti mnogo manje. Sustav mora biti organiziran tako da nije važno koga pacijent poznaje.

Zato pitanje nije zašto je helikopter došao po Brkića. Pitanje je puno jednostavnije i neugodnije: bi li došao po vas? Sudeći prema svemu što znamo o hrvatskom zdravstvu, a osobito nakon Matijanićeva slučaja, ne možemo biti potpuno sigurni u potvrdni odgovor.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala