UŽASI građanskog rata u Sudanu neprestano se produbljuju, a ljudska cijena sukoba je nezamisliva. Procjenjuje se da je ubijeno više od 150.000 civila, gotovo 12 milijuna ljudi je raseljeno, a glad hara velikim dijelovima zemlje. Borbe za kontrolu nad državom između Sudanskih oružanih snaga (SAF) i paravojnih Snaga za brzu potporu (RSF) bjesne od travnja 2023. godine.

Iako su zločini RSF-a, poput nedavnog masakra u El Fasheru, dobro dokumentirani, sada se otkriva i obrazac etnički motiviranih zločina koje su počinili sudanska vojska i njezini saveznici, otkriva višemjesečna istraga koju donosi CNN u suradnji s istraživačkom redakcijom Lighthouse Reports.

Analizom stotina videozapisa i satelitskih snimaka te kroz razgovore sa zviždačima i preživjelima na terenu, istraga je otkrila dokaze da je vojna operacija ponovnog zauzimanja strateškog grada Wad Madanija i okolnih područja u državi Jazira početkom ove godine bila obilježena etničkim nasiljem, masovnim ubojstvima civila i bacanjem njihovih tijela u kanale i masovne grobnice.

Više izvora tvrdi da su naredbe za ovu kampanju stigle s samog vrha SAF-a. CNN je kontaktirao SAF za komentar, no odgovor nije dobio.

Član neovisne misije Ujedinjenih naroda za utvrđivanje činjenica u Sudanu opisao je djelovanje SAF-a u ovoj regiji kao "ciljano istrebljenje ljudi", što bi moglo predstavljati "etničko čišćenje" i potencijalni ratni zločin. SAF je još u siječnju osudio "pojedinačna kršenja" nakon ponovnog zauzimanja Wad Madanija i najavio istragu, no o njezinim rezultatima nisu odgovorili na upit.

U mjestu Bika, borci su ubijali ljude optužene za suradnju s RSF-om, bacajući njihova tijela u vodu, a neke su bacili još žive, potvrdila su dva časnika Sudanske opće obavještajne službe (GIS).

Samo nekoliko dana kasnije, 16. siječnja, vođa SAF-a i de facto čelnik Sudana, Abdel Fattah al-Burhan, trijumfalno se obratio vojnicima ispod mosta pokraj kanala u Biki, hvaleći se napadom na borce RSF-a na toj istoj lokaciji.

U danima i tjednima koji su uslijedili, tijela su počela izranjati iz istog sustava kanala. Snimke od 18. siječnja, geolocirane osamdesetak kilometara sjeverno od Bike, prikazuju najmanje osam leševa u vodi. Svi su bili goli ili u civilnoj odjeći, a jednom su ruke bile vezane na leđima.

Forenzički antropolog Lawrence Owens, koji je pregledao snimke, procijenio je da su žrtve bile mrtve otprilike tjedan dana, što se poklapa s vremenom vojne kampanje. Kako se voda u kanalima povlačila u proljeće, satelitske snimke snimljene u svibnju otkrile su, čini se, desetke novih tijela u kanalu u Biki, samo nekoliko metara od mjesta gdje je al-Burhan održao svoj pobjednički govor.

Rekonstrukcija zločina

Tijekom napredovanja SAF-a prema Wad Madaniju, etnički ciljano nasilje postalo je očito. Stručnjaci navode da su napadi uglavnom bili usmjereni na ljude nearapskog podrijetla, uključujući one iz zapadne regije Darfur i Južnog Sudana.

Krvoproliće je eskaliralo 11. siječnja na ulazu u predgrađe Wad Madanija. "Svatko tko je izgledao kao Nuba (autohtoni narod južnog Sudana), iz zapadnog Sudana ili s juga, odmah je ustrijeljen", rekao je časnik SAF-a pod uvjetom anonimnosti.

Deseci videozapisa geolocirani su na lokaciju poznatu kao Policijski most, rekonstruirajući smrtonosne događaje. Nakon žestokih borbi 12. siječnja, snimke prikazuju tijela razbacana po raskrižju. Do sljedećeg dana, 13. siječnja, borbe su završile i vojska je preuzela kontrolu.

Međutim, snimke nastale kasnije tog dana otkrivaju novu stravu: tijela najmanje 50 mladića u civilnoj odjeći, mnogi bosi i bez oružja, s vidljivim ranama od metaka na glavi.

Naši nalazi sugeriraju da su ljudi, uključujući civile, ubijani na Policijskom mostu i nakon što su borbe prestale, što je prema međunarodnom humanitarnom pravu ratni zločin. Viši obavještajni časnik potvrdio je da su neke žrtve pokopane u masovnoj grobnici na toj lokaciji, što potvrđuju i satelitske snimke koje prikazuju svježe prekopanu zemlju.

Šira kampanja nasilja

Događaji na putu do Wad Madanija dio su šireg obrasca taktika koje koriste SAF i njegove savezničke snage. U mjesecima oko operacije, vojnici su provodili i raširene napade na narod Kanabi - marginaliziranu nearapsku zajednicu koja živi u malim poljoprivrednim naseljima poznatim kao "kambosi".

CNN-ova istraga potvrdila je da su između listopada 2024. i svibnja 2025. SAF i savezničke milicije napale najmanje 39 kambosa u državi Jazira i još 18 u susjednoj državi Sennar.

Jedna žena iz kambosa Dar al Salam ispričala je kako su borci povezani sa SAF-om 11. siječnja ubili njezino četvero djece i brata. "Rekli su 'Želimo ubiti sve u Dar al Salamu, nikoga nećemo ostaviti'", kazala je, dodajući da su zapalili kuće prije nego što je pobjegla.

U kambu Tayba, 10. siječnja, milicija Snage Sudanskog štita otvorila je vatru na civile i zapalila domove. Časnik SAF-a koji je bio na terenu posvjedočio je kako su borci pucali na civile, uključujući starije osobe, žene i djecu. "Ne znam odakle su došle naredbe, ali bilo je jasno da se ne radi o uhićenju suradnika: bila je to operacija likvidacije", rekao je.

U izjavi za CNN, glasnogovornik Snaga Sudanskog štita opisao je navode o napadima na civile kao "potpuno lažne", tvrdeći da se njihove snage pridržavaju disciplinskih propisa koji zabranjuju diskriminaciju i poštuju zakone o ljudskim pravima. Dodali su da su sankcije EU-a protiv njihovog zapovjednika Abu Aqle Keikela neutemeljene.

U drugom kambu, jedan je muškarac ispričao kako su im borci prijetili: "Rekli su da ne žele nijednu crnu osobu (nearapa) ovdje... da ljudi moraju otići i živjeti daleko od Wad Madanija".

Suliman Baldo, direktor organizacije Sudan Transparency and Policy Tracker, pojasnio je: "To je etnički ciljani jezik. To onima koji ga koriste daje neku vrstu dozvole, jer južnjake, ili ljude s afričkim crtama lica, smatraju građanima drugog reda - i stoga potrošnim."

Ubojstva i traume ostavili su neizbrisiv trag na državi Jazira. "Ne mogu se vratiti", rekla je žena iz Dar al Salama. "Tuga za mojom djecom je ogromna." Kanali su tjednima nakon nasilja nastavljali izbacivati svoj jezivi sadržaj, a za žrtve i preživjele, pravda i odgovornost i dalje se čine nedostižnima.