MARKO Vučetić, sveučilišni profesor filozofije i teologije iz Zadra, bivši saborski zastupnik, jedan je od istaknutih kritičara društvenih i političkih prilika u Hrvatskoj. S njim smo razgovarali o koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu, koji bi trebao okupiti gotovo pola milijuna ljudi.

Povod za razgovor je, među ostalim, i njegov čin sjedenja tijekom Thompsonove pjesme "Lijepa li si", u kojoj se spominje Herceg-Bosna.

Na kojem ste to događanju bili kad se izvodila ova pjesma?

Radilo se o obilježavanju akcije Maslenica u HNK u Zadru. Bio je to koncert klape Sv. Juraj. Tu su bili ljudi iz kulturnog, znanstvenog, vjerskog, političkog i društvenog života Zadra. Bili su tu i predstavnici Sveučilišta i klera. Nitko nije sačuvao autonomiju položaja, već su ustali kad je pjesma počela.

Vi ste ostali sjediti, što je sada izazvalo pozornost u medijima.

Smatrao sam da ta pjesma ne predstavlja ništa od onoga što bi u suvremenom svijetu trebao biti hrvatski identitet, a on je sadržan u povijesnom kontinuitetu koji uključuje antifašističku tradiciju. Ta pjesma svojata tuđi teritorij. Preostalo mi je samo sjediti.

Dojam je da je prije 20 godina u društvu postojao veći kritički odmak prema toj pjesmi nego danas.

Sporno je što nitko od uzvanika tu nije pozvan osobno, nego je pozvan u ime institucije. Kad smo negdje gdje igramo društvenu ulogu predstavnika institucije, trebali bismo voditi računa o dignitetu Republike Hrvatske.

Thompson nije zabranjen kao izvođač u RH, ali jest u mnogim državama radi koketiranja s ustaštvom. Oni koji su ustali nisu svjesni, a ako jesu, onda je to još žalosnije, da su promoventi Hrvatske koja nema pravo javnosti i koja nije u stanju komunicirati s ostalim državama u kojima je zabranjen. To je vid politike i viđenja Hrvatske koja se zatvara pred svijetom i koja će biti izgnana iz zapadne civilizacije.

Zanimljivo je kako su političke elite i dalje zasnovane na nacionalizmu, jednom plemenskom, predpolitičkom pojmu.

Mi nismo osvijestili što je politika i političko stanje, zato se nalazimo u poluplemenskom stanju pa se i dalje borimo za Hrvatsku i naše hrvatstvo u zemlji koja je suverena i priznata od svijeta. Tu je riječ o jednom unutarnjem nemiru gdje još nismo osvijestili identitet i bježimo od njega.

Mislite na povijesne okolnosti?

Oni koji žele promijeniti povijest, oni žele državu odmaknuti iz kontinuiteta hrvatske državnosti, prije svega mislim na razdoblje sudjelovanja u antifašističkom pokretu. Od takvih samoprogonjenih bića ne možete očekivati zrele politike. Oni nisu samo u pretpolitičkom stanju nego u prednacionalnom, predvrijednosnom i predreligijskom stanju. Thompson, on nije branitelj, on je vratar Hrvatske. On je zatvorio tim pretpolitičkim bićima vrata da uđu u Hrvatsku.

Što onda znači državotvornost ako država postoji?

Ovo je stanje revolucionarne svijesti gdje ustajemo protiv vlastite države. Mi smo i jednu zlokobnu stranku HDZ pretvorili u državotvornu stranku. A to znači da ne postoji razlika države i stranke - dok traje ta stranka, trajat će nam i država i država će biti u funkciji interesa te stranke.

Mislite li da zapravo taj kontinuitet traje od komunističkog razdoblja?

Izabrali smo suverenizam, neki jaki nacionalizam koji nema uporište u povijesti, što nas sprječava da konzumiramo državu, konzumiramo građansku svijest. Naši suverenisti nemaju iskustvo hrvatstva. Mnogi od njih bili su članovi partije ili su sudjelovali u tom životu i ne daju novijim generacijama da uživaju u državi bez kompleksa. Umjesto da budemo građani svijeta, oni nas zatvaraju u laž i svoju traumu.

Kao da je oportunizam ovdje istinska ideologija.

Oni ne žele ostvariti ideju nacije, nego ideju režima, žele državu režima. Kolektivizam je na snazi i riječ je o istom jednopartijskom sustavu u kojem nemamo oporbu. Oporba, to su stranke iz zabačenih prostorija arhitekture koju je postavio HDZ. Od ovakve oporbe ne možemo ništa očekivati, od HDZ-a znamo što možemo očekivati.

To je jačanje duha kolektivizma koji više neće biti prikazan uz socijalističke vrijednosti. Uz ovaj kolektivizam se određuje tko su ti Hrvati. To su oni koji kupuju kartu za Thompsona, koji ustaju na "Lijepa li si", koji veličaju Tuđmana...

Slažete li se da kolektivizam nije ograničen samo na hrvatstvo? Slične mehanizme prepoznajem i u antifašističkim društvima ili na Prideu, gdje, bez obzira na to koliko su stavovi progresivni, ponekad postaje nužno prihvatiti određenu ideologiju i izbjegavati svaki rizik izdvajanja kako bi se ostalo dijelom grupe.

Ne postoji razlika između Hrvata nacionalista ili Hrvata koji se bore za neka od prava na ovakav način. Jer se i tu demonstrira potreba uz koju se ne ističe pojedinac, nego se traži pristanak uz kolektivno. Mi definiramo područje u kojekakvim paradama ili aktivnostima i očekujemo da naše područje bude čitav svijet. Da izvan toga ne postoji drugo, a to se ne razlikuje od Tuđmanova koncepta države čiji smo zarobljenici.

Individualnim pozicijama ne treba podrška.

Pojedinac je taj koji je vrijedan, građanin je vrijedan. Građanin je vredniji od države, pojedinac je vredniji od kolektiva. Kolektiv služi da se pojedinac ostvari, država služi da se građanin ostvari. Hoće li se to dogoditi za moga života u RH? Neće. Ali od želje da demonstriram individualnu poziciju koja je manjinska i uvijek će biti manjinska, neću odustati.

Nalazimo se u fazi terora bezumnog kolektivizma koji nije svjestan da ulazi u kanibalističku fazu. Nema neprijatelja i zato se prepustio kanibalizmu.

Gdje je to vidljivo?

U političkom svijetu. HDZ nema oporbu i HDZ-ovci su od predatora postali kanibali. Preostalo im je samo da jedu vlastito tkivo. I toliko su se pojeli da smo ostali bez milijun stanovnika i dalje će se jesti sve više. Samo onaj tko se zalaže za individualne vrijednosti neće biti na meniju kanibala.

Je li onda 500.000 ljudi na koncertu stvar logične prirode?

To je očitovanje lica koje Hrvatska jest. Mislim da je to premalena brojka, trebalo bi od 3,8 milijuna, njih makar 3,6 milijuna biti na koncertu. To su oni koji podržavaju ovakav koncept države, ovakve kolektivizme i oportunizme ili šutnjom pristaju da se nesmetano razvijaju.

To je lice nacije koja se u postmodernom svijetu nalazi u plemenskoj fazi. Koncert je premalen, minoran brojem s obzirom na one koji bi trebali doći i prepustiti se dionizijskim ekstazama u kojima će kanibalistički uništavati državu. To je koncert u kojem kanibal pjeva kanibalima, ali neće se svi kanibali tu okupiti.

Vidimo određene organizacijske kaose. Oko prometa, medicinske pomoći, drugih aspekata...

U fazi smo u kojoj se ne razmišlja o više varijabli odjednom. To nije koncert, već očitovanje nacionalne pripadnosti, koncert na koji dolaze pravi Hrvati. Zato su se bjesomučno prodavale karte. Nacionalizam je prije svega pohlepna aktivnost. Thompson je pohlepan, želi zaraditi i njegova ekipa je vodila računa samo o zaradi.

Nacionalizam je bezuman, kanibalizam je bezuman. Hrvatska, u kojoj se očitovanje državi provodi putem pripadnosti državotvornoj stranci i dolaska na koncert, osuđena je na nestanak uz taktove glazbe ove razine kvalitete. Tu vidim bljesak jedne kozmičke pravde.

Zbog čega?

Hrvati su izručeni kozmičkoj pravdi zbog svega onoga što u povijesti nisu uspjeli biti, a nisu se usudili biti povijesna bića i politička bića. Kad pokušavate stvoriti ono što je stvoreno, to se zove uništavanje. Uništavamo državu na isti način na koji je Thompson uništio glazbu i poetiku.